RIJEKA Mladi riječki sportaši koji treniraju neki od dvoranskih sportova jučer su, po svemu sudeći, odradili posljednji trening u nekoj od gradskih dvorana koja je bila njihovo privremeno utočište, neki su pak još uvijek na prisilnoj pauzi koja je počela 13. ožujka kada je uslijed pandemije koronavirusa stavljen ključ u bravu svih sportskih objekata.

Do kada će trajati njihova pauza, ne zna se, budući da ne mogu trenirati u školskim dvoranama koje su inače bile njihov dom. Razlog je preporuka Ministarstva znanosti i obrazovanja temeljena na preporuci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo prema kojoj korištenje školskog prostora nije previđeno u druge svrhe osim za potrebe izvođenja odgojno-obrazovnoga rada.

Stoga su riječki klubovi pokrenuli inicijativu za spas riječkog sporta i nadležnim institucijama poslali dopis u kojem traže da im se omogući održavanje treninga u školskim dvoranama.

– Zabranom treninga i bavljenjem sportskim aktivnostima u školskim sportskim dvoranama u kojima se održava preko 80 posto svih sportskih aktivnosti osnovnoškolske i srednjoškolske djece i mladih kreće početak kraja hrvatskog sporta.

Klubovi dolaze u velike probleme, vlada velika neizvjesnost što će biti s nama i našom djecom. A odgovora nema – započeo je Goran Lončar, predsjednik i trener Košarkaškog kluba FSV, koji je pokrenuo ovu inicijativu.

– Inicijativa je krenula od »malih« klubova, našeg FSV-a, Odbojkaške akademije Petica i Muškog rukometnog kluba Kozala, mi smo upalili iskru, a plamen se ubrzo proširio pa su nam se počeli javljati i drugi klubovi. Imamo i podršku klubova čija djeca ne treniraju u školskim dvoranama i to je ono što me posebno raduje. Glas o nama se pronio, sad su istu inicijativu pokrenuli i Osijek, Šibenik, Split i Zadar, ali, nažalost, institucije i dalje šute.

Na ulici

Riječka inicijativa za spas sporta svoj je dopis poslala Odjelu za sport i tehničku kulturu Grada Rijeke, Odjelu za odgoj i školstvo Grada Rijeke, Stožeru Civilne zaštite PGŽ-a, gradonačelniku Rijeke, županu PGŽ-a, Hrvatskom olimpijskom odboru, Upravnom odboru za kulturu, sport i tehničku kulturu PGŽ-a, Nacionalnom stožeru Civilne zaštite te Ministarstvu turizma i sporta.

– Ovakve nepotrebne zabrane korištenja školskih sportskih dvorana uvod su u trajno odvajanje velikog broja djece od sportskih aktivnosti, što bi dugoročno moglo imati katastrofalne posljedice. Nestat će nekoliko generacija mladih sportaša, nestat će dugogodišnji mukotrpni trud i ulaganje klubova i vrijednih sportskih djelatnika koji su izgrađivali sustave rada, bazu djece, igrače, trenere i ostale sportske djelatnike uz golema financijska, materijalna i osobna odricanja.

Ključ uspjeha u bilo kojem sportu su ljudi, a ako djeci zabranimo trenirati i uskraćujemo im osnovno pravo na fizičku aktivnost kršimo jedno od osnovnih prava djece, pravo na igru i kretanje – dodao je Goran Lončar, koji je sa svojim košarkašima jučer odradio posljednji trening u dvorani »3. maj«.

– U gradskim dvoranama od idućeg tjedna na snagu stupa raspored koji je utvrđen prije zatvaranja dvorana 13. ožujka, što znači da ćemo praktički ostati na ulici i snalaziti se po vanjskim terenima kako znamo i umijemo. Svaka čast Gradu koji nam je omogućio termine u gradskim dvoranama, to je zaista hvalevrijedan potez, ali nama nije dovoljan.

Već nam se sada događa da je od treninga morao odustati velik broj djece jer ih roditelji nisu u mogućnosti voziti s jednoga kraja grada na drugi. A to znači da će klubovi ostati bez članarina, koje su glavni izvor njihovog prihoda. Mnogi će se u ovoj situaciji morati ugasiti, brojni treneri će ostati bez posla.

Baza

Riječke klubove dosad nitko od nadležnih nije obavijestio o nemogućnosti korištenja školskih dvorana, niti Grad Rijeka koji je osnivač škola i samim time vlasnik školskih dvorana, niti ravnatelji škola s kojima klubovi na početku svake školske godine potpisuju ugovore o korištenju dvorana.

– Službene obavijesti nemamo, još uvijek je na snazi ugovor koji smo potpisali za 2019./2020. godinu, a nama se od ožujka nitko još nije javio i rekao nam da ne možemo ući u dvorane. Ravnatelji sliježu ramenima i drže se naputaka ministarstva da se klubove ne pušta u škole. Činjenica je da su se klubovi već osipali, trenira samo 30 posto djece jer nisu mogli dolaziti na treninge u svoje domicilne škole.

A svi zovu i pitaju kad će treninzi! U ovo doba klubovi rade upise novih članova, a mi nemamo gdje upisati djecu. Najveća baza djece je dolazila u školske dvorane jer su škole prva stepenica u uključivanju djece u sport. Svi stalno promoviraju krilaticu u zdravom tijelu zdrav duh, a ne daju nam dvorane da se bavimo sportom – nastavio je Lončar, koji smatra da nitko od ravnatelja ne želi preuzeti odgovornost u slučaju da se u nekoj od školskih dvorana, većina kojih će biti prenamijenjena u prostor produženog boravka, pojavi zaraza koronavirusom.

– Nitko ne želi preuzeti odgovornost u slučaju da se nešto dogodi, iako mnogi ravnatelji priželjkuju da dvorane opet budu otvorene za sportske aktivnosti. Mi smo i tu ponudili rješenje pa su se klubovi ponudili da sami dezinficiraju dvoranu i rekvizite koje koriste tijekom treninga. U svibnju smo ušli u gradske dvorane poštujući sve epidemiološke mjere, a one se mogu provoditi i u školskim dvoranama – zaključio je Lončar.