RIJEKA Prošle zime otišli su Smolčić, Pašalić, Galešić, Andrić. Perica… Prošlog ljeta – Hodža, Labrović, Pjaca, Ivanović, Banda, Mitrović, Obregon, Dilaver, Grgić, Veiga…

Od igrača koji su u dva prijelazna roka napravili izlazne transfere (posudbe, raskide ugovora…), Rijeka bi u svom klasičnom stilu vjerojatno složila momčad koja bi se borila za barem jedan trofej. Premda se oni koji su ostali bore za dva.

Navijače uvijek najviše zapeče kad iz kluba ode dečko koji ne mora biti baš rođeni Riječanin i navijač Rijeke otkad zna za sebe, ali je dovoljno mlad došao na Kvarner da bi u prvu momčad ušao kao diplomant klupske Akademije.

Pa su im najteže pali odlasci Ličanina Smolčića, gastarbajterskog djeteta Galešića i… Rođenog Riječanina, Veldina Hodže.

Još pamtimo intervju nakon onog riječkog posrtanja kod Hrvatskog dragovoljca prepunog igrača Bijelih na posudbi u Sigetu. Među njima je bio i Veldin. Zajedno s Friganom, igrač utakmice. Ožujak 2022. godine. Tomićeva Rijeka u utrci za naslov, a šampionska nadanja potonula su baš tim porazom.

Veldin, tad još 19-godišnjak, dan poslije primao je pohvale i čestitke na sjajnoj partiji, a ni na silu nije mogao namjestiti bar kurtoazni osmijeh. Pristojno »hvala« i… Smrknuto lice. Dok usred razgovora, osvrta na utakmicu, više nije mogao izdržati. Iz njega je moralo izaći ono što mu je na duši:

– Okej, mlad sam, ali sam i profesionalac. Ja i svi mi koji smo na posudbi u Dragovoljcu, predvođeni trenerom Tadićem. To smo dokazali, igrali smo najbolje što možemo. Ali… Sve što radim, svaki trening, svaka minuta svake utakmice za cilj ima ispunjenje samo jednog sna: da se vratim i igram za moju Rijeku. A drugi san je: Rijeka prvak. I zato mi ne zamjerite što sam tužan nakon pobjede momčadi za koju igram. Kako ću biti sretan ako je Rijeka izgubila?

Rubin

Talijani imaju izraz »Uno di noi«. Jedan od nas. A igrači kao npr. Damir Kreilach i Veldin Hodža su upravo to. Isto kao ekipa, nekad sa zapada Kantride, a danas sa sjevera Rujevice. U duši ultrasi, navijači Rijeke koja im, kao Rječina, teče venama.

Mlad se oženio i osnovao obitelj pa nije bilo dvojbi prihvatiti ili ne prošloljetnu lukrativnu inozemnu ponudu. Otišao je u rujnu, stigao ove sezone odigrati pet SHNL utakmica i zabiti dva gola za Rijeku. Premda, da mu je netko samo mjesec dana ranije rekao »Živjet ćeš i igrati u – Tatarstanu«, vjerojatno bi najprije na telefonu otvorio Google Maps da taj Tatarstan nađe na karti.

Klub je Rubin iz Kazana. Tatarstan je dio Ruske Federacije. Hodža je 3 tisuće kilometara od rodne Rijeke, a Rijeka ide prema ispunjenju Hodžinog sna. Bori se za naslov. I Hrvatski kup.

Koliko se dobro iz Kazana vidi Kvarner, koliko Veldin stigne pratiti klub u kojem je počeo igrati nogomet i u koji se jedva čeka jednom vratiti?

– Normalno da gledam sve. Ama baš svaku utakmicu Rijeke. Ako ne mogu zbog toga što igram u istom terminu, onda se odmah po dolasku kući pogleda snimka. Bacim oko i na druge sažetke, ali Rijeka se gleda i za Rijeku se navija, nebitno je li čovjek na Rujevici, na Novom Zelandu ili u Tatarstanu – počinje Hodža s očekivanim odgovorom.

Kako se živi u Kazanu?

– Jako dobro! Najveći dio vremena ode na posao, naravno. Treninzi i utakmice. No, stigne se izaći u grad i ima se gdje izaći i što vidjeti. Odem sa suigračima na večeru, izađemo supruga i ja… Rijeka nedostaje, nostalgija me stalno »pere«, ali ovdje je zaista lijepo.

Zajedništvo

Rubin je na osmom mjestu ruske Premier lige. Rijeka u Hrvatskoj »malo« više.

– Ma nakon prošle sezone i borbe za oba trofeja, a onda osvajanja drugog mjesta i poraza u finalu kupa, ovo sad mora biti i ja sam uvjeren da jest – trofejna godina. Istina, puno nas je otišlo, ali to je Rijeka, već 13 godina. Uvijek nađe načina da bude vrh hrvatskog nogometa.

To vam je jednostavno tako. Veliki smo. Poznajem jako dobro i dečke i Đalovića i Armadu i cijeli klub… Znam koji je sad zanos i koliko u klubu naporno rade. Mora se to vratiti, kad već nije prošle godine. I to ne samo jednim trofejom. Ove godine ide dvostruka kruna!

Koje adute ima Rijeka, a konkurenti nemaju?

– Sređeni klub i momčad punu zajedništva, ekipu koja je iznad svakog pojedinca. Toni Fruk igra fenomenalno i ovim mu putem čestitam od srca. Na golovima, na asistencijama, na zasluženom pozivu u reprezentaciju. Ali… On okruni rad cijele momčadi.

Kažem, poznajem jako dobro trenera Radomira Đalovića i osjećaj igranja za Rijeku. I jasno se vidi kako je Rijeka iznad svega – jedinstvena, kako svi čuvaju leđa jedan drugome, kako su stavili klub iznad sebe i to je jedini način na koji se za Rijeku uopće smije igrati. Svaka čast konkurenciji, no ovo je riječka sezona.

Iz svake Veldinove rečenice progovara navijač, Riječanin.

– Meni ovdje sezona završava u isto vrijeme kao i SHNL. A onda… Prvi avion i pravac Rijeka. Pa šal u ruke i na Rujevicu. Finale kupa. Poslije toga sanjam da smo svi na Korzu, na gatu. I cijeli grad slavi, a Đale i momčad nose trofej. Dotad, navijam iz Kazana, sad jedino tako mogu »pomoći«. Hvala što ste me se sjetili, vašim čitateljicama i čitateljima i vama želim svako dobro, pa da se u svibnju vidimo na proslavi. Forza Fiume! – odjeknulo je iz Tatarstana do Kvarnera.

Veldin riječki. Uno di noi.