RIJEKA Okršaj Rijeke i Udinesea na Rujevici privukao je solidan broj navijača za jednu prijateljsku utakmicu, a među brojnim znatiželjnicima na tribini se našao i Hrvoje Smolčić. Bivši igrač Rijeke, sada član Eintracht Frankfurta, mogao je iz prve ruke vidjeti čime raspolaže liderska momčad Željka Sopića. I uvjeriti se opet u dobro ozračje na Rujevici gdje je ne tako davno stasao, a potom napravio dobar transfer u Bundesligu.

Sada njegovim stopama nastavlja brat Ivan koji igra sve zapaženije na mjestu desnog bočnog, iako mu to nije prirodna pozicija. Ivan je iz udarne postave istisnuo Veigu i poprilično zacementirao mjesto uz bok iskusnim stoperima. Iako će mnogi reći da nema tu istančanu brzinu za bočnog igrača, Ivan sve to nadoknađuje pravovremenošću i dobrim zatvaranjem protivničkih krila. Dobio je na stabilnosti, popravio koncentraciju, a nisu rijetki niti njegovi izleti na protivničku polovicu kad zna dobro centrirati. Sve u svemu, Ivan zaslužuje pohvale za igre u ovoj sezoni, protiv Lillea je zabio i pogodak te bio jedan od najboljih pojedinaca.

Zadržati ritam

– Na ovu utakmicu sam došao direktno s puta i stigao tek na drugo poluvrijeme. Čak mi je i drago jer bolje da nisam vidio udarac koji je brat dobio krajem prvog poluvremena – kaže Hrvoje. – Nakon tih 1:1 u drugom poluvremenu bila je to klasična ovosezonska Rijeka. Poprilično razigrana i s dosta energije. Gušt je gledati taj nogomet. Pratim svaku utakmicu i to mi se sviđa kod ove momčadi. Kompaktni su stvarno, a imaju i vica u igri. Imaju praktički sve što bi jedna ozbiljna momčad trebala imati. Jedino mi je bilo krivo što su gosti igrali ovako grubo, ali na sreću sve je prošlo OK.

Hrvoje je igrač i osoba koji, kao i brat Ivan, uvijek daje odmjerene izjave, čvrsto je na zemlji i kad momčadi ide dobro i loše. Rijekom je itekako zadovoljan, smatra da je kompetitivna za vrh ljestvice.

– Do sada se Rijeku i nije smatralo tako ozbiljnim konkurentom za sami vrh, ali nakon pobjede nad Hajdukom ima se pravo na momčad tako gledati. Nadam se da će ostati tu gdje jesu, ali za to je bitno da ostanu ponizni i drže svoj ritam treninga i igara. Pa onda i nije bitno koliko ih se ozbiljno shvaća ako momčad skuplja bodove. Stvarno dečki igraju dobro i ako nastave u ovom ritmu i s ovoliko samopouzdanja, imaju se pravo nadati i najvećim dometima – dodaje Hrvoje.

Čekanje šanse

Smolčić je bio duže vrijeme izvan stroja zbog ozljede koljena. Na Rujevicu je došao nakon što je dan ranije odigrao prijateljsku utakmicu s Chemie Leipzigom koju je njegova momčad izgubila 2:1. Odigrao je svih 90 minuta, prije toga ušao je na samom kraju u ligaškoj pobjedi nad Heidenheimom (2:0). U ostalim susretima sjedio je na klupi, sredinom rujna odigrao je cijelu utakmicu protiv Aberdeena (2:1) u Konferencijskoj ligi. Eintrecht je trenutačno osmi u jakoj konkurenciji Bundeslige…

– Zdravlje je dobro, ali minute baš i nisu zadovoljavajuće. Trenutno imamo stabilnu obranu u Frankfurtu, nismo na ljestvici baš tamo gdje bismo željeli, ali stvarno primamo malo golova. Obrana je uigrana i nažalost sad nisam među prvih jedanaest. Na meni je da koristim sve minute koje dobijem i čekam novu šansu. Igrao sam dvije utakmice ove sezone, iskoristio sam ih koliko sam mogao i zadovoljan sam. Koljeno je oporavljeno, dobro je i meni je to najbitnije. Nadam se da će i minute s vremenom dolaziti – zaključuje Smolčić.