RIJEKA Sve se više pjeni voda u bazenu u Debrecenu iza zamaha najboljih hrvatskih vaterpolista koji na Svjetskom prvenstvu u Mađarskoj žele nastaviti stopama svojih prethodnika koji su svijetom pronosili slavu. Uoči današnjega duela trećega kola u kojem će se sastati s Japanom (18 sati) imaju remi s Grčkom i pobjedu protiv Nijemaca.

Ono o prethodnicima u ovom slučaju ne treba shvatiti nimalo kao kolokvijalni izraz, s obzirom da je izbornik Ivica Tucak na nadmetanje s najboljim vaterpolistima svijeta poveo temeljito renoviranu reprezentaciju, pomlađenu momčad u doslovnom smislu riječi.

Među onima iz prijašnjih najboljih hrvatskih selekcija je napadač Ante Vukičević, koji među sadašnjim mlađim suigračima bez pretjerivanja može biti nazivan jednim od »posljednjih Mohikanaca«, kao takav znanjem i iskustvom treba pomoći ovoj obećavajućoj hrvatskoj vaterpolskoj mladeži tijekom nužnog perioda sazrijevanja i to na ovako zahtjevnom natjecanju kao što je svjetska smotra.

– To je praktički početak jednog novog ciklusa – kaže Ante Vukičević, pucač koji među rijetkima sada u hrvatskoj momčadi ima epitet iskusnoga. – Ima nas nekoliko koji smo bili prije u reprezentaciji. S druge strane, sigurno da je zanimljivost ta nova energija koju daju ovi dečki. Ja bih čak rekao da je svakako lijepo igrati u jednom ovakvom okruženju.

Novi igrači nastoje se u čim ljepšem svjetlu predstaviti ovdašnjoj sportskoj javnosti. Na iskusnog Vukičevića ostavljaju povoljan dojam.

– Svi se poznajemo još iz mlađih reprezentacija, prošli smo svi skupa razne uzrasne kategorije. Momci su uistinu jako motivirani. Itekako grizu i žele napraviti rezultat, a osim toga posjeduju izuzetnu kvalitetu. Slijedom svega se stvorila dobra kemija u reprezentaciji. Idemo pritom korak po korak i pokušavamo u svakoj utakmici igrati sve bolje. Što se toga tiče, ja sam optimističan i dosta pozitivno raspoložen.

Nekažnjeno opuštanje

Vukičević i nekolicina njegovih iskusnih suigrača kao predvodnici novog vala hrvatskog vaterpola, kao i svi pravi vrhunski sportaši, imaju pak svoje motive, žele dati čim veći doprinos u nastavljanju kontinuiteta uspjeha hrvatskog vaterpola. Oni »grizu« na svoj način.

– Nema dvojbe da su svi u reprezentaciji jako motivirani. Igrati za reprezentaciju je stvarno čast i privilegij te stoga mislim da svaki put kada se dobije prilika igrati za reprezentaciju, svatko od nas daje i više od 100 posto od sebe jer je jednostavno to ono što smo svi htjeli kada smo odrastali.

Pomlađena Hrvatska je na SP-u startala u okviru predviđanja, remizirala je sa zvučnim suparnikom, olimpijskim doprvacima Grcima, a onda se potvrdila kao favorit s Nijemcima.

– Utakmicu s Grčkom smo malo lošije počeli. To je bila prva utakmica na SP-u, za osam, devet igrača to je bila prva utakmica uopće na jednom velikom natjecanju. Tako da smo malo lošije ušli u to nadmetanje, ali smo kasnije pokazali karakter i dobre odlike. U nastavku smo odigrali dobro i ostvarili dobar rezultat protiv momčadi koja već dugi niz godina igra zajedno. Mislim da je remi dobar rezultat, mogli smo na kraju i pobijediti, imali smo napad i šansu za zabiti gol, ali eto, nismo uspjeli. Poslije toga smo pobijedili Njemačku, ajmo reći rutinski, i sada nas čeka Japan koji moramo pobijediti sa što većom gol razlikom.

Protiv Njemačke je viđeno značajno odvajanje od suparnika, nakon čega je došlo do prirodne pojave, opuštanja hrvatskih reprezentativaca i to tolikog da su se Nijemci približili. Time su igrači naljutili izbornika Ivicu Tucka.

Sve je otvoreno

– Dogodio nam se jedan pad u igri koji nam se ne bi smio događati. Mislim da smo, kada smo već prelomili utakmicu i imali vodstvo od osam golova razlike, trebali susret privesti kraju bez da narušavamo mirnoću ekipe i izbornika. Uglavnom, trebali smo ga privesti kraju bezbolnije. Napravili smo nekoliko pogrešaka u napadu, nismo zabili gol iz nekih čistih situacija, a suparnici su to kaznili. U naše se redove uvukla nervoza, ali poslije time-outa smo dobro reagirali, zabili smo dva vezana gola i uspjeli smo potom utakmicu sigurno odvesti do kraja.

Moja draga sad je u Japanu, kukao je u nekom od svojih hitova legendarni Đorđe Balašević. Kao u toj pjesmi, tako i mnogima u Hrvatskoj, ta zemlja djeluje egzotično, kao što, uostalom, i u Japanu spominjanje Hrvatske izaziva slične reakcije. Slično je i u vaterpolskim relacijama, tu japanska reprezentacija djeluje egzotično. Bilo kako bilo, igra se otvorenih karata, Hrvatska kreće u lov na golove, za prvo mjesto u skupini i izravni plasman u četvrrtfinale treba joj itekako uvjerljiva pobjeda s više od 11 pogodaka razlike. Vukičević, naravno, želi vatromet pogodaka, ali poručuje da neće biti bezglave hrvatske jurnjave.

– Prije svega, nastojat ćemo utakmicu odigrati tako da zatvorimo što više prolaza u obrani i primimo što manje golova. Onda ćemo četvrtinu po četvrtinu, napad po napad, pokušati zabiti gol te vidjeti što će nam donijeti ta utakmica – zaključio je Ante Vukičević.