ČAVLE Svečano je bilo u Boćarskom domu Hrastenica, iz Ljubljane je s Europskoga prvenstva u Ljubljani stiglo pet medalja, zlato, srebro i tri bronce. Prva zvijezda svečanoga dočeka bila je Carrolina Bajrić, članica Čavle-Škole boćanja, koja je osvojila zlato u kraljevskoj disciplini pojedinačno klasično, uz dvije bronce u preciznom izbijanju i štafeti s Rijom Vojković. Nives Jelovica osvojila je srebro u bližanju i izbijanju u krug te broncu u paru s Nikol Marelja Bošnjak.

– Morat ćemo obojiti ovu dvoranu u zlatnu boju. Ma, vi ste je već obojile u zlato – rekla je načelnica Općine Čavle Ivana Cvitan Polić na dočeku.

Hrvatske reprezentativke i stručni stožer, izbornika Deana Klarića i pomoćnog trenera Čedu Vukelića, pozdravili su Denis Peršić, predsjednik Hrvatskog boćarskog saveza te Ivan Sušanj, predsjednik Boćarskog saveza PGŽ-a. Razrezana je torta, potekao je pjenušac, ali i suze.

– Jako sam zadovoljna i ponosna na sebe. Osam godina sam već u reprezentaciji, nakon pet bronci i tri srebra napokon je osvojeno dugo očekivano zlato – kaže Carrolina Bajrić. – Sretna sam što sam prva na Grobnik donijela ovo zlato. Nadam se da će ih biti još jako puno. Svaka je medalja motiv, ali zaista sam dugo čekala ovo zlato. Za mene je ovo poseban trenutak i velik uspjeh, koji ću uvijek pamtiti. Bilo je suza, još nisam svjesna svega što se dogodilo. Nadam se da ću i ja drugim curama biti motiv da ovako treniraju i osvajaju medalje.

Žal

U finalu kraljevske discipline, pojedinačnog klasičnog, Carrolina Bajrić je s 11:9 pobijedila Francuskinju Coralie Rives. U finalu preciznog izbijanja Francuskinja Pauline Gouilloud bila je bolja (22:6), dok su u polufinalu štafetnog izbijanja Slovenke Petrič i Volčina u dodatnom raspucavanju bile bolje od Carroline i Rije (22:21).

– Ovo zlato je posebno. Ove su godine dvije od triju disciplina za mene bile nove, pojedinačno i precizno izbijanje. U polufinalu pojedinačnog sam pobijedila Talijanku Venturuni, svjetsku i europsku prvakinju, već je to bilo kao da sam osvojila svijet, a kamoli pobjeda u finalu. Zaista nisam očekivala, ali bila sam fokusirana, znala sam da ima nade do zadnje boće. I uspjela sam.

Cijelo ljeto bilo je usmjereno prema Ljubljani, pripreme su trajale dva mjeseca.

– Ljeto praktički nisam vidjela, okupala sam se samo četiri puta. Skoro svaki dan bila sam na terenu, sve sam dala za ove medalje. Ima žala jedino u štafeti s Rijom Vojković jer smo izgubile u dodatnom raspucavanju za jednu boću. Svaki put se nekom malo nakloni sreća, ovoga puta se nakonila domaćinu. No, znamo da smo među najboljima i znamo da ćemo jednoga dana osvojiti i to zlato.

Dvanaest godina traje igračko-trenerska suradnja Carroline Bajrić i Deana Klarića, koji je sada i izbornik ženske reprezentacije.

– Puno mi znači što je uz mene. Sve ove godine priželjkivala sam da je blizu, makar u gledalištu ili sa strane. Ovoga puta je i izbornik i zbog toga sam jako sretna jer nije isto kada ti šalje savjete i motivira te preko poruka ili uživo. Velika mi je podrška, imam veliko povjerenje da ću uspjeti.

Idućih dana neće biti nadoknade kupanja u moru. Nove obaveze…

– Čekaju me dodatni kondicijski treninzi, ABC kup, Liga prvakinja… Nema odmora, idem samo još jače.

Put uspjeha

Nives Jelovica se nedavno vratila iz SAD-a sa zlatom i srebrom sa Svjetskih igara neolimpijskih sportova. Sigurno je očekivala više od Ljubljane. No, u finalu kruga izgubila je od Milice Kolunđija 20:21.

– Drago mi je zbog Carroline, napokon je uspjela doći do zlata. Preskočila je tu jednu prepreku – kaže Nives Jelovica, koja je i Carrolini pokazala put uspjeha. – U Sloveniji sam baš dobila puno pohvala, da sam legenda, nekome idol, što me dira u srce. Kada podvučem crtu, ponosna sam na svoj uspjeh, ali željela sam zlato. U krugu sam imala šansu, ali nisam je iskoristila. Jako mi je žao. Trenirala sam parove sa suprugom Davorom i s Nikol i nadala sam se finalu. Jako mi je žao i kruga, koji jako volim igrati. Kod 13:8 imala sam dvije boće, samo je trebalo držati prednost… Valjda je presudila ta želja, jednostavno sam izgorjela.

I Nives Jelovica je imala radno boćarsko ljeto.

– Imali smo jako puno turnira, priprema, natjecanja, svaki drugi tjedan sam bila odsutna. No, isplatilo se. Sada nas čeka još akcija do kraja godine, bit će tu još razloga za slavlje. Dočeci na Hrastenici su uvijek prelijepi, uvijek nas srčano dočekuju, počevši od načelnice Ivane Cvitan Polić.

Medalja u štafeti mogla je biti sjajnija od bronce. Svjesna je toga i 20-godišnja Ria Vojković.

– Žao mi je, ali mi smo se borile junački. Izgledalo je da nećemo ni doći do raspucavanja jer smo gubile tri razlike u zadnjoj minuti. Ipak, pokazale smo veličinu. Mi ćemo se samo dizati, vjerujem da će medalje biti sve sjajnije i sjajnije. Ovoga ljeta bilo je puno boćanja, nisam imala pauzu. Ipak, izgurale smo sve. Ljubljana? Nisam dala sto posto od sebe, nisam mogla. Zdravstveno isto nisam bila sto posto. Škola…

Jedna bronca zasjala je oko vrata i Nikol Marelja Bošnjak.

– Cijelu godinu smo radile za ovo Europsko prvenstvo. Super iskustvo. Žao mi je što u paru nismo ušle u finale, ali igrački možda nismo pokazale sve što smo mogle. Zasluženo treće mjesto. Nama je važno da smo dokazale da smo u vrhu. Naravno, postoji žal, no Turkinje su odigrale fenomenalno u polufinalu, a na kraju su dobile Talijanke, svjetske prvakinje u paru lani – kaže Nikol Marelja Bošnjak.