Današnja vijest o odgodi utakmice između Opatije i Rudeša, kao i slika travnjaka stadiona Kantrida, žalosni su odgovor na pitanje kakav je odnos Grada, mada i ne nužno samo s velikim inicijalnim slovom, prema tom sportskom objektu i njegovoj lokaciji. Na pitanje o odnosu prema njemu unutar zadnjih deset godina, kao i na bilo kakvu buduću ideju o njegovoj valorizaciji. Efektnim se manipulacijama uspjelo razvodniti prvu ideju o novoj Kantridi,  sada se raznim inicijativama “snebiva” nad najnovijom Kantridom, a da skoro nikad nitko nije iznio “banalnu” ideju kako je izgradnja nove Kantride zapravo briga – Grada. Da, baš Grada, ne privatnih inicijativa čiji se koncepte i prijedloge, u dobrom riječkom “antiprotivnom stilu”, u pravilu guralo u vremensko iscrpljivanje kako bi se otjeralo investitora.

Sjećaju se brojne generacije kako se prigodom pet neuspješnih pohoda na MIR, Mediteranske igre Rijeka, u jednom trenutku priču sa stadionom preselilo na Rujevicu. Kantrida bi po tom nacrtu zauvijek ostala bez nogometa. K tome, tada se isticalo kako “50 milijuna eura Gradu nisu problem za izgradnju novog stadiona jer se za to ima “zatvorenu konstrukciju””. Ali, gle čuda, svega nekoliko godina kasnije, nakon dolaska privatnog investitora koji je kupnjom spasio “Rijeku” od propasti, Kantrida kao da više nije dio gradske imovine. I tada su se zbog “gejzira” odgađale utakmice, da bi se stiglo do zadnje opomene nakon koje bi se na Kantridi zabranilo odigravanje međunarodnih utakmica. Grad? Nije ga za to briga. Novog vlasnika Rijeke jeste, reagirao je promptno i pozitivno, ali… zna Rijeka kako “ubiti” takve “kapitalističke inicijative”. Birokracijom! I beskrajnom sporosti u izdavanju dozvola. K tome, ima još jedna sitnica – najprije ti realiziraj kamp na Rujevici gdje smo zemlju kupili za MIR, pa će tek nakon toga doći “papiri” za novu Kantridu! OK, ali nitko nije računao da će Volpi morati na treći kontinent te ne da neće biti novca za novu Kantridu. I ne samo to, Damir Mišković sam mora morati vraćati uloženo u Rujevicu! Teško je u Hrvatskoj naći grad koji toliko ignorira svoj klub. “Istra” Puli plaća najam od nekoliko tisuća eura mjesečno, u pravilu gradovi financiraju rad svojih stadiona, a klubovi “samo” igraju. Osim u Rijeci. Istina, memorija govori da je jedino gradski vijećnik Nikola Ivaniš prije dvije godine, u svibnju 2023. iznio ideju kako razraditi model da Grad preuzme otplatu Rujevice i time pomogne klubi da se u cijelosti posveti – sportu i rezultatima.

Prolaze godine. Obnovio se krov iznad “centralne”. Ne bi vjerojatno ni on da nije prijetilo urušavanje. Travnjak… a ne, za to je kriv dvojac iz čarobne riječke formule za krizne momente – HDZ i Zagreb. Kad mogu Poljudu i Maksimiru, zbog čega ne i Kantridi. Čudno kako baš Rijeku ne vole. Osvrnemo li se prema primjeru iz male općine Jelenje koja je u Dražicama s optimalnom podlogom, na kojoj se i danas po ovoj kišurini može igrati, sredila svoje igralište za “zagrebačke” novce i stavila LED rasvjetu, kako to da Kantrida nije mogla? I, gle čuda jelenjski načelnik nije iz HDZ-a nego njemu opozicijskog PGS-a! Kad se ima želje, volje i ljubavi za svoje, nađe se i novac.

I gdje će onda Opatija igrati svoje domaće utakmice kad uđe u najviši rang hrvatskog klupskog nogometa? Na Rujevici, gdje drugdje. Iako gradi novi stadion zbog njegovih gabarita doma to neće moći.

Stara Kantrida? Nastavit će propadati. Kao i premnogo toga u Rijeci. Za velikih juga će promatrati kako joj parkiralište prekrivaju naslage oblutaka, ljeti će se čuditi kako ispred nje besplatno ljetuju kamperi. I polako postajati Hartera, tržnica Brajda, lansirna rampa, Dječja bolnica,…