Foto V. KARUZA
Odigrali su Bijeli katastrofalnih, sramotnih prvih 45 minuta, u kojima su inkasirali četiri gola, a početkom nastavka dobili su i peti
povezane vijesti
LJUBLJANA Točno 11 godina nakon što su srušili Stuttgart na Mercedez Benz Areni, Bijeli su doživjeli potop u Ljubljani i debaklom završili put po Europi. Treći put ispali su korak do cilja, skupine Konferencijske lige. Ni treća nije bila sreća. Odigrali su katastrofalnih, sramotnih prvih 45 minuta, u kojima su inkasirali četiri gola.
Kvalitetu na papiru trebalo je potvrditi trkom, požrtvovnošću, preciznom i smišljenom igrom. Svega toga nije bilo ni u tragovima. Zmajčeki su u prvom dijelu ponizili riječku momčad… Bolno saznanje za Riječane je da ni u nastavku nije bilo bolje, bez obzira na četiri izmjene. Jednostavno nisu imali rješenja za razigrane Zmajčeke.
Obol tragediji dali su i navijači Rijeke, koji su u 60. minuti bakljama zasuli travnjak, ali neke su baklje poletjele i na susjednu tribinu. Čupali su se potom dijelovi stolica koji su letjeli prema terenu i kordonu policije. Sudac je u 63. minuti bio prinuđen prekinuti utakmicu i igrače pozvati u slačionicu jer divljanje nije prestajalo.
Nakon toga donesena je odluka da se gostujuća tribina isprazni. Nastavljeno je s bacanjem stolica prema policiji, na tribini s riječkim navijačima zapaljena je i vatra, a cijeli stadion bio je u dimu. Rijeka, Europska prijestolnica kulture 2020. i jedan od europskih gradova sporta 2022. godine, u 2024. godini ostat će upamćena po divljaštu na stadionu Stožice. Kada se tribina ispraznila, počelo je gašenje vatre i sređivanje mreže i travnjaka dok je odzvanjala pjesma domaćih navijača. Neki od njih željeli su se obračunati s gostima, ali na vrijeme su spriječeni.
Riječki klub sada čeka drakonska kazna, a momčad – derbi protiv Dinama u nedjelju… Nije moglo ispasti gore. Umjesto fotografije s navijačima i prolaza u Konferencijsku ligu, Bijeli nisu imali koga pozdraviti, tek pognutih glava krenuti u svlačionicu dok je odjekivala pjesma “Green Dragonsa”.
Šok na otvaranju
Bijeli su šokirani u drugoj minuti, točnije poslije minutu i 22 sekunde igre. S dvadesetak metara od svojega gola Ahmet Muhamedbegović odigrao je dugu loptu za Raula Florucza, koji je pored zaspale riječke obrane lobom s ruba šesnaesterca prebacio vratara Martina Zlomislića. Posljadnja nada Bijelima ostala je podignuta zastavica pomoćnog suca, ali VAR provjerom gol je priznat minutu i pol kasnije…
U 12. minuti već je bilo – 2:0. Ivanović je izgubio loptu na sredini terena, Pedro Lucas prošetao se po lijevoj strani i ubacio za Thalissona, koji je došao iz drugoga plana i s pet metara neometan zatresao mrežu.
U 17. minuti domaći su mogli povećati vodstvo. Ovoga puta akcija je išla po desnoj strani, lopta je ubačena za Dina Kojića, koji je neometan primio loptu. Kada se očekivala egzekucija sa sedam metara, Kojić je promašio suprotni kut. Ispalo je da je svaka akcija Olimpije “opća opasnost” za Riječane, koji su bili nijemi promatrači domaćih akcija. Vezni red je djelovao mekano, obrana kao od svile i u prvih 20 minuta Bijeli su djelovali kao momčad koja se prvi put našla zajedno.
Tek tada Bijeli su počeli pokazivati znakove života. U 25. minuti Toni Fruk je pokušao s 20 metara, ali Vidovšek je odbio loptu. Dvije minute kasnije Marco Pašalić je iz slobodnog udarca prebacio gol Vidovšeka.
Nakon deset minuta dominacije Bijelih, domaći su opasno zaprijetili iz kontre, ali Floruczova lopta vanjskom bila je prebrza za Kojića. Franjo Ivanović je u 34. minuti mogao smanjiti zaostatak Bijelih. Iz auta je ubacio Smolčić, Radeljić je prebacio loptu glavom, a Ivanoviću je na sedam metara od gola lopta pobjegla kada je trebalo zatresti mrežu. Kazna je stigla u kontri Olimpije nakon kornera, Pašalić je izgubio loptu 60 metara od svojega gola, Kojić je krenuo u dugi sprint, obišao Zlomislića i pogodio. Pašalić je uspio dodirnuti loptu, ali ona se svejedno odbila u mrežu – 3:0.
Poker
Momčad u zeleno-bijelim dresovima bila je u svemu bolja. Španjolski trener Victor Sanchez pročitao je igru Bijelih, zatvorio sve prilaze, a njegovi igrači su na terenu djelovali trkački moćnije, poigravali su se s Riječanima kao da igraju protiv juniora. Gosti su bili spori u duelima, ostavljali su previše prostora, a prema naprijed nisu mogli ništa napraviti. Ivanović kao da je bio sam na pustom otoku. Domaći su oko lopte uvijek imali dva ili tri igrača.
Plod svega toga bio je “poker” do odmora. Sve je krenulo poslije izgubljene lopte Fruka. Uslijedila je brza akcija u 45. minuti, Kojić je prihvatio loptu, sačuvao je i odigrao petom za Thalissona, koji je uspio ostati na nogama nakon kontakta s Petrovičem i pogoditi prvi kut Zlomislića – 4:0.
Riječani su u nastavak krenuli s četiri nova igrača, domaći s jednim, koji je odmah zaprijetio. Marko Brest je opalio s ruba šesnaesterca. Nakon kornera Pedro Lucas bio je sretan i sam, glavom je samo skrenuo loptu u mrežu – 5:0.
Ono što se događalo od 60. minute bilo je sramotno. Krenulo je s bakljadom, a završilo divljaštvom. Gostujuću tribinu morali su napustiti svi, i “vukovi” i “janjci”, koji su samo željeli podržati svoju momčad.
Poslije prekida, koji je trajao više od pola sata, utakmica je nastavljena. Najprije se krenulo s kratkim zagrijavanjem, domaći sa širokim osmijesima, gosti ozbiljni, zapravo tužni. Više se ništa nije moglo promijeniti. Razbijena riječka momčad ostala je sama na vjetrometini, obasuta zvižducima s tribina. A trebalo je odigrati još pola sata…
Zlomislić je u 89. minuti spriječio šesti gol nakon udarca Dioga Pinta dok su se njegovi suigrači šetali prema obrani. Slika je to jedne tužne ljubljanske večeri za riječki nogomet, poslije koje bi moglo biti tektonskih poremećaja.
