VIŠKOVO Nogometna fešta na Brnasima, mnoštvo dobrih poteza domaćih igrača, mnoštvo znatiželjnika uz travnjak, lepeza popratnih događanja i u konačnici pobjeda Rijeke koju su u drugom poluvremenu osigurali iskusnici Amer Gojak (47′) i Stipe Perica (83′).

Po tradiciji riječ je o revijama u kojima se ne ide punim gasom, što je nekako pravilo za puno jače momčadi, isprobavaju se neke nove varijante i prigoda daje svim igračima. Tako je bilo i ovog puta s riječke strane, s one halubajske utakmica je shvaćena ozbiljno, nakon nule na poluvremenu bilo je jasno da momčad s Brnasa nije bezazlen protivnik za šareni sastav Radomira Đalovića.

Očekivano bilo je to puno izostanaka, što zbog odmora, što zbog reprezentativnih obveza, ali i rotacija pa je primjerice Babić igrao desnog bočnog, a Čabraja stopera. S druge strane domaćini su se predstavili u jako dobrom svjetlu, posebno motivirani bili su Din Begović i Niko Pučić, donedavni juniori Bijelih.

Mirna utakmica počela je riječkim šansama, u dvije minute (15′, 16′) Bogojević je zaprijetio Balentu, ali on je prezentirao kvalitetu i drugi udarac sjajno obranio. U 22. minuti ukazala se prva prigoda domaćinima, Jurković je lobom pokušao iznenaditi riječkog vratara, ali u njemu nije bilo siline. Šest minuta kasnije Begoviću kao da je nedostajalo malo više odlučnosti na ničijoj loptu u bliskom susretu s Posavcem.

Rijeka je najbolju šansu prvog dijela imala u 34. minuti, nakon povratne lopte Babića opalio je Gojak, a Ciglar zaustavio loptu praktički na crti.

Pučićeva šansa

Emocije domaćih simpatizera proključale su u 41. minuti kada je Begović dobro utrčao između dva igrača, bio priseban i zatresao mrežu pogotivši kut nemoćnog Posavca. Krenulo je domaće slavlje, ali pomoćni sudac je signalizirao da se radi o zaleđu.

Priliku za popravni Begović je imao u 43. minuti. Ona nije mogla biti bolja, nakon što je dobio serviranu loptu iza riječkih stopera, izašao sam ispred Posavca i imao dovoljno vremena da razmisli kako ga matirati. Izgleda da ga je to na neki način i sputalo, odmjeren udarac završio je malo kraj vratnice. Begović se samo mogao uhvatiti za glavu…

Početkom drugog dijela Gojak je preciznim udarcem (47′) na neki način ohladio Halubjane koji se međutim nisu predavali. Dvije minute kasnije izveli su sjajnu akciju po lijevoj strani, Paškvan je zavrnuo loptu za Pučića u srce šesnaesterca, on pucao s osam metara, a Posavec čudesno zaustavio njegovu loptu na putu prema mreži.

Oba trenera potom su krenuli s uobičajenim izmjenama, prigoda više nije bilo puno, onu najbolju riječku u 83. minuti iskoristio je Perica kada je iskosa, dijagonalnim udarcem pogodio suprotni kut vratara – 0:2. Đalović je tek tada mogao dati šansu još šestorici mlađih igrača.

Sučevi kilometri

A sudac Vladimir Merle uskoro je označio kraj zanimljive utakmice prvoligaša i trećeligaša. Mogao se je pohvaliti i štopericom koja je pokazala 10.800 istrčanih metara. Sa svoje 53. godine. Sigurno je pretrčao više nego bilo koji igrač halubajske revije.

Zadovoljstvo nakon svega nije krio Sanjin Vranković, predsjednik kluba, “spiritus movens” cijele priredbe.

– Parirali smo jako dobro Rijeci cijelo poluvrijeme, imali prigodu zabiti koji gol, ali eto… Pokazali smo da smo ozbiljna momčad, najmlađa u Trećoj ligi zapad – kaže Sanjin Vranković, prvi čovjek kluba. – Zadovoljni smo i popratnim sadržajima i hvala svima onima koji su se odazvali. Naši vetereni posebno su zadovoljni što su bili dio cijele ove priredbe i što su pozdravljeni od gledatelja. Branko Saršon zabio je prvi gol za Halubjan u povijesti u kup utakmici Jugoslavije, a Franjo Pomor prvi u prvenstvnom ogledu. Franjo je bio i naš predsjednik i trener, legenda kluba.

Zadovljan revijom i viđenim bio je i Dragan Šanjug, nekadašnji igrač Crvenih s Brnasa, vrstan veznjak i strijelac dobio je posebno priznanje za igrača koji je odigrao najviše utakmica za Halubjan.

– U klubu sam od osme godine, ukupno 34. Devetnaest godina igrao sam za seniore, a već dugo sam i trener u klubu. Pokušavam biti aktivan i u veteranima Halubjana – kaže Šanjug. – Odigrao sam preko 500 utakmica, golova je bilo blizu 70. Ova obljetnica je obilježena na najljepši mogući način. Dečki su se stvarno jako dobro držali dok su imali snage. Možda su malo bili impresionirani ambijentom i protivnikom.

Inače, najveći uspjeh Halubjan je ostvario u sezoni 1996./97., kada je bez poraza osvojio naslov prvaka Treće HNL – zapad i izborio plasman u Drugu HNL koja je tada bila podijeljena u pet skupina.