RIJEKA Završila je još jedna Fiumanka, 23. izdanje koje je prošlo u rekordnom vremenu zahvaljujući idealnim uvjetima na moru i novom puno atraktivnijem regatnom polju. Iskusni jedriličari, koji su odabrali regatnu grupu uživali su, jedreći do Kostrene pa zatim na bovu postavljenu prema sredini Kvarnera, udaljenu pet nautičkih milja, te natrag prema cilju u riječkoj luci, ali jednako tako i sve one manje jedrilice, obiteljske koje su se odlučile na rutu do Kostrene i natrag. Očekivano, prvi su stigli veliki krstaši, atraktivni »maxiji«, ali i manji su imali taj užitak da ulaze kroz cilj uz regatne brodove.

Nakon drugog mjesta lani, talijanska posada maxi krstaša »Portopiccolo Prosecco Doc« nakon rekordnih 58 minuta i 50 sekundi ušla je u cilj i okrunila se titulom »kralja Kvarnera«.

Slavlje je bilo dvostruko jer su pobijedili »Maxi Jenu«, Crnogorca Miloša Radonjića i jedrilicu od koje su lani izgubili. Vlasnik Claudio Demartis i kormilar Mitja Kosmina sjajno su odradili posao, ali Kosmina je iskusni slovenski jedriličar kojemu ovo nije prva, a ni zadnja Fiumanka. Zanimljivo, Maxi Jena je ranije bila njegov brod.

– Fiumanka je ona regata koja je nedostajala na sjevernom dijelu Jadrana, u Kvarneru, jer takve regate za maxi brodove nije bilo u pravo vrijeme. Mislim na vrijeme prije početka ozbiljne jedriličarske sezone jer tu se posade počnu zagrijavati, vidi se kako se brod spremio preko zime. Rijeka je krasna, Kvarnerski zaljev je super i ovakva regata baš treba – rekao je Mitja Kosmina.

Profesionalna posada

Veliki krstaši uvijek su atraktivni, no njihov dolazak na regate je financijski zahtjevan te se regate biraju.

– Puno regata jedrimo, ne samo na maxiju, već i na drugim brodovima jer je jedriti na maxiju skupo, nužna je i profesionalna posada uz sve ostalo. Ono što je za nas uvijek bio problem, ali i za Fiumanku, maxiji su u drugom dijelu Jadrana ili na drugoj strani u Ligurskom moru i da bi došli tu, trebaju motivaciju jer svaka regata je skupa. Čuli smo da strani vlasnik kupuje luku i da će napraviti marinu i mislim da imate krasnu perspektivu te da će to biti sjajna stvar kada se sve realizira. Nama treba infrastruktura kad dođemo s maxijem, problem je gdje se vezati, je li bura ili nije, tako da sve mora biti sređeno da bi došli ljudi koji imaju skupe brodove. Treba nam 20-22 člana posade i treba jako puno uložiti da bi došli. Regata i marketing moraju biti povezani, mora biti televizija, prateće stvari, tako da ljudi koji ulažu novac imaju interesa te će tada regata doći na razinu koju ima Barcolana – dodao je Kosmina.

U posadi pobjednika bio je ponovo jedan Riječanin, iskusni grinder Boris Konjuh.

– Boro i ja se poznajemo sto godina, on je super grinder, a na brodu je uvijek to potrebno. Biti grinder je specifičan posao koji zahtijeva iskustvo, znanje i snagu. Uvijek nam je drago imati njega, domaćeg s nama – poručio je Mitja Kosmina.

Iako mu je rukomet glavni sport, jedrenje je Borisu Konjuhu odmah do toga i praktički je legenda među hrvatskim grinderima.

– Moj prijatelj Elvis Kaić Kajo me nazvao da opet jedrim s njime i da zajedno pobjeđujemo kao nekada na Cresu kada su počele velike regate za krstaše na ovom području. Jako mi je drago da sam u ovoj posadi, drugu godinu zaredom, presretan sam i prezadovoljan jer smo »preskočili« Maxi Jenu. Krasna regata od starta do cilja, izuzetno taktički odrađena. Dečki koji su vodili taktiku su bili vrhunski, pogodili su sve, a u jedrenju treba imati i malo sreće. Odradio sam 16, 17 Fiumanki i mogu reći da je po mojem iskustvu ovo najbolje moguće regatno polje jer konačno dobivaju priliku i manji brodovi da naprave nešto, ne samo mi veliki – rekao je Boris Konjuh, koji je s Mitjom Kosminom pobijedio svojedobno na Barcolani.

Talijan Claudio Demartis, vlasnik pobjedničke jedrilice, na neki je način sudjelovao u rađanju Fiumanke.

– Dugo godina znam Fiumanku, praktički od njenog rođenja jer organiziram Barcolanu. Prije puno godina s Fulviom Molinarijem, koji je predsjednik Barcolane, došao sam u Rijeku da damo ruku pomoći, savjet za organizaciju i početak ove regate. Mislim da je to bilo 1997. godine. Rijeka je lijep grad, prilično blizu Trsta, a ja sam Venecijanac te se osjećam kao kod kuće. Regata je lijepa, lani smo stigli drugi, ali ove godine smo pobijedili. Prije sam dolazio s drugim brodom, ali zadnje dvije godine s Portopiccolom. Iduće godine dolazimo sigurno braniti naslov – zadovoljno je poručio Claudio Demartis, koji je sa svojom posadom uživao u pobjedi.

Berislav Vranić, kormilar Damaca, prognozirao je uoči starta da bi mogao završiti osmi. I nije pogriješio.

– Pogriješio sam jačinu vjetra, ali samo za pet čvorova. Završili smo osmi, planove mi je pokvario jedan Slovenac s brodom koji ne poznam, iznimno brzi brod i drugi put moram baciti oko na njega – kroz smijeh je počeo Vranić.

– Bilo je to jedno od najljepših jedrenja koje smo imali dosad na Fiumanki zbog novog regatnog polja plus stalni vjetar, tako da je bilo zadovoljstvo vidjeti da su sve barke završile regatu. Moramo misliti i na one male obiteljske, koje dođu da završe zajedno s velikima. Posada? Uvijek je top i bez njih do ovog rezultata ne bi mogli doći – pohvalio je ekipu Damaca Berislav Vranić, koji nastavlja s regatavanjem već idućeg vikenda na Grobničkoj ili Omišljanskoj regati.

– Onda Kraljevica, Selce, Senj… družimo se, veselimo, jedrimo, jedrenje je lijepo i zabavno svima – zaključuje Vranić.

Bitka

I još jedan iskusni morski vuk stajao je za kormilom »Follow Us Vulkan – Nova«, Opatijac Ivica Šćurić, koji je pobijedio na Primorskoj regati početkom lipnja, upravo ispred Damaca. No, ovaj puta Damaco je bio bolji.

– Bitka od početka do kraja. Stari morski vukovi u posadi, ali smo svejedno išli preko linije starta, pa smo se morali vraćati i tu smo izgubili nekoliko minuta. Ali, ne damo se.. Pobijedili smo Primorsku, sad će Grobnička pa Omišljanska regata… Kad se zaustaviš, gotov si i zato jedrimo i uživamo – poručio je legendarni Šćuro, koji osim jedrenja, voli i skijanje.

– Dva mjeseca sam ove godine skijao. Tu je jedrenje, još zdravlja i ljubavi i to je dovoljno. Ne smiješ se zaustaviti – mišljenja je Ivica Šćurić.

Fiumanka ne može proći bez jedriličarske obitelji Lovrović, Marin stariji, Marin mlađi i Dan Lovrović s prijateljima i gostima odradili su još jednu Fiumanku, a stigli su iza Damaca.

– Znali su i ranije biti ovakvi lijepi uvjeti, bura pa se kratko jedrilo, ali ovaj puta polje je bilo vrlo interesantno, strateški i taktički zahtjevno i tu smo morali dosta rizično jedriti, što smo uspjeli. Zadovoljni smo rezultatom, ali se tražilo od svih u posadi i gostiju maksimum. Zahvaljujem svojoj posadi i ekipi Nacionala. Ovo je polje za tri klase ispred one rute do Omišlja, jer je vrlo sportsko, poput olimpijskog trokuta – mišljenja je bivši olimpijac Marin Lovrović mlađi. Nažalost, vremena za jedrenje nema puno, život je donio promjene.

– Obitelj je uvijek tu, ali jedre s nama i prijatelji, pravi jedriličari. Nemamo toliko vremena koliko bismo htjeli, život se promijenio, ali vratit ćemo se, samo ne znam kada – zaokružio je priču o još jednoj riječkoj jedriličarskoj bajci Marin Lovrović, koji je preskočio možda pet Fiumanki.