Koliko mi je kao i svakom Hrvatu jako žao što je naša reprezentacija ispala u Njemačkoj, toliko mi je drago jer će se ti dečki barem malo odmoriti, čuo se nedavno komentar očito »domoljuba meka srca«, inače jednog starog ljubitelja nogometa, čovjeka koji pamti još golove Dražana Jerkovića. Poruka na svoj način »gađa u sridu«, čovjek se sjeća humanijih dana vrhunskog nogometa, kada su igrači mogli guštirati u igri, za razliku od današnjeg, kada se to može smatrati uvjetnim s obzirom na to da ih natiskani kalendar nemilosrdno pretvara u iscijeđene limune.

Gole činjenice razgolićuju svaku istinu, tako i ovu da su mnogobrojni asovi, istaknuta imena najvećih europskih, zapravo najboljih svjetskih klubova nakon maratonske i vrlo zahtjevne klupske sezone, odradili zbrda-zdola pripreme za EURO i doputovali u Njemačku »jedva stigavši promijeniti odjeću«.

Nije drukčija slika ni s druge strane Atlantika, gdje se igra Copa America, produkcija nadmetanja je gušća od one filmske te nije čudno što je nedavno Mauro Ravnić, nedadašnji reprezentativni golman, brojeći roj Messijevih utakmica, suho komentirao: »Bez obzira na zaradu, Messi nije dovoljno plaćen koliko utakmica mora odigrati«.

Prvenstvo u Njemačkoj ulazi u četvrtfinale, nagledali smo se vrhunskog nogometa, a pritom su nam razni od tih susreta ukazivali kako se protiv prirodnih zakona ne može bez obzira na njegovo veličanstvo novac, po nastupima nekih imena najveće svjetske klase uočljivo je bilo da se jednostavno umor poput oblaka nadvio nad gala predstavu i tamni sjaj raznih velikih zvijezda. Toliki od njih su se naigrali u jednoj od zahtjevnih Liga petice, spomenimo samo Manchester City, vjerojatno najbolju svjetsku ekipu, neke od njezinih aduta poput De Bruynea ili engleski Foden, u Njemačkoj su svoja blijeda slika kao uostalom i Realov Englez Ballingham i Bayernov Kane. Najbolji lijevi bočni Serie A Dimarco je na istoj razini pa više nije ni igrao, Interovu klupskom drugu Barelli su svakako htjeli i um i srce, ali noge više ne slušaju.

UEFA trlja ruke zbrajajući zaradu, kao i organizatori takvih natjecanja te toliki rojevi sponzora, stvarajući čak umjetnu histeriju u vrhunskom nogometu koji je sve više show business, a najvažniji postaje njegovo veličanstvo profit. Klubovi mogu samo ljutito uzdisati pitajući se kada će im se igrači odmoriti i strahujući da se nitko ne ozlijedi kao ovi u Realu, vidjeći ozljedu nosa Mbappea, njihovog najvećeg pojačanja.

– EURO bi trebalo igrati zimi, kada su igrači spremni i mnogo odmorniji – prijedlog je Marinka Koljanina, nekadašnjeg sjajnog golmana, naravno da će apel izgubiti bitku s neumitnim poslovnim računicama.