BERLIN Na prvu glupo zvuči, ali Berlin je definitivno prevelik grad za pravi doživljaj svega što donosi EURO. To je, jednostavno, tako. Sa skoro četiri milijuna stanovnika unutar svojih administrativnih granica, Berlin je najveći grad u Njemačkoj i Europskoj uniji, s time da je teško proniknuti koliki dio populacije se baš jako pali na nogomet.

Naša iskustva iz uvertire utakmice Hrvatske i Španjolske govore da se ne radi o pretjeranom velikom postotku. Keler, Karuza i ja krenuli smo prema centru Berlina iz svoje baze već oko devet ujutro i putem nismo primijetili baš ništa što bi ukazivalo na veliko nogometno natjecanje. Doduše, uz prometnice su smješteni plakati koji putniku namjerniku pokazuju da se tu održava EURO, ali toga nema previše.

Zatim, za razliku od Hrvatske u vrijeme održavanja najvećih nogometnih natjecanja, rijetki ugostiteljski objekti pozivaju potencijalne goste na gledanje utakmica u ležernom okruženju, s pićem u ruci. Još manje ih je ukrašeno bojama njemačke ili bilo koje druge reprezentacije koja će tijekom prvog dijela kontinentalne smotre igrati svoje utakmice u Berlinu. A nije da ih je malo.

Idemo dalje. Pokraj Breitscheidplatza, gdje se nalazila jedna od fan zona za hrvatske navijače, nalazi se Memorijalna crkva Cara Wilhelma, odnosno zdanje koje spada među poznatije turističke atrakcije Berlina. Zapravo, tu se nalazi i mali muzej. Uglavnom ta crkva je polurazrušena od posljedica savezničkog bombardiranja tijekom Drugog svjetskog rata i privlači sasvim pristojan broj turista.

Većina hrvatskih navijača nije bila zainteresirana za razgledavanje, ali našlo se i onih koji su iskoristili priliku. Uz njih, tu se našlo puno više turista kojima nikako, ali baš nikako nije bilo jasno zbog čega se tamo nalazi ogroman broj raspjevanih ljudi, odjevenih u dresove. Jednostavno, činilo se da im nitko nije objasnio da je subota dan odigravanja nogometne utakmice na kontinentalnoj smotri, odnosno da će u neposrednoj blizini Memorijalne crkve Cara Wilhelma biti fan zona za hrvatske navijače.

Nekih sedamdesetak metara niže niz ulicu nalazi se i jedan od lokala franšize Einstein Kaffee. Tamo se zateklo mnoštvo navijača suha grla, ali i starijih ljudi koji su očigledno bili stalni gosti. Svi oni su se čudom čudili kada su vidjeli navijače željne okrijepe. Bez pretjerivanja. Bili smo tamo i vidjeli smo jedan začuđeni bračni par u zrelim godinama koji se kod osoblja raspitivao o razlozima gužve koja im je poremetila svakodnevnu rutinu subotnjeg poslijepodneva. Nešto kasnije se ispostavilo da nisu jedini neupućeni stalni gosti.

Naravno, postoje i stanovnici Berlina koji znaju da je njihov grad domaćin najvećeg nogometnog natjecanja u ovoj godini. Neki od njih u subotu su došli do Breitscheidplatza kako bi vidjeli navijačko veselje i pjesmu. Takve se bez problema dalo prepoznati po »civilnoj odjeći« i mobitelima podignutim u zrak, za bolje hvatanje kuta snimanja.

Međutim, sve skupa ipak nije uspjelo eliminirati vrlo snažan zaključak s početka, odnosno dojam da je Berlin stvarno prevelik grad za pravi doživljaj svega što donosi EURO. Bolje rečeno, u subotu smo dobili definitivnu potvrdu onoga što su nam u proteklih nekoliko dana pričali lokalni Hrvati iza kojih je nekoliko desetljeća života u glavnom gradu Njemačke. Jednostavno, na broj stanovnika, u Berlinu živi previše ljudi koje baš briga za nogomet.