OSIJEK   Alen Petrović odigrao je svoje, ali nije otišao u nogometnu mirovinu. Jest igračku, ali ona agenta i skauta i dalje je aktivna, možda nikad aktivnija. Luta po nogometnim bespućima, traži talente i već formirane igrače, nudi ih klubovima, tako je prošlog ljeta ponudio Marca Pašalića Osijeku, ali na Opus Areni nije došlo do tog transfera. Pašalić je produžio do Rujevice, a onda kao igrač Rijeke postao i hrvatski reprezentativac.

Ima bivši igrač Osijeka, portugalskog Belenensesa, Zagreba, njemačkog Bochuma…, nos za igrače. Uostalom, u Osijek, tada u Gradski vrt, kada je u bijelo-plavom taboru prije dolaska Nenada Bjelice stolovao kao sportski direktor, doveo je Laszla Kleinheislera, kao i Ramona Miereza, Antu Majstorovića, doveo i bogato prodao Mirka Marića… Prati Petrović proteklih dana i sve što se događa na EURO-u u Njemačkoj, nije u igračkoj karijeri zarađivao kruh u Španjolskoj, ali jest u Portugalu, a kako je to slična nogometna škola i filozofija, okrenuli smo njegov broj prije velikog finala kontinentalne smotre. Petroviću su nogometne teme drage, a uz to je jedan od najzahvalnijih sugovornika, pričljiv i uvijek zanimljiv.

– Nije me ovaj EURO nešto previše oduševio, turnir je bio poprilično izjednačen, bez pretjeranih iznenađenja – kaže Alen Petrović, koji se prvo malo vratio na Hrvatsku.

Poseban naboj

– Žao mi je što Hrvatska nije prošla skupinu i otišla malo dalje, ali europska prvenstva, čini se, nisu nam suđena. Žao mi je zbog ove generacije hrvatskih nogmetaša i doktora nogometa Luke Modrića što nismo napravili nešto više na euro smotri, ali tako je to. Ne možeš uvijek otići daleko na velikim natjecanjima. Momčad koja misli napraviti veće stvari, ne smije primiti onakva dva pogotka u dvije utakmice u posljednjim sekundama.

I onda je objasnio zašto ga ovaj EURO nije oduševio.

– Jednostavno, ne sviđa mi se u kojem smjeru ide nogomet. Sve se bazira na taktici i trci, sve je atleticizam. Ne možeš vidjeti više od dva driblinga po utakmici. Nema više onih pravih veznjaka, pravih playeva, zbog kojih se isplati doći na stadion. Nema ljepote… To je veliki problem današnjeg nogometa, a mogao bi biti još veći, jer sve ide u smjeru sirove snage i trke. Pa danas se djecu od šest, sedam godina »pegla« nekim taktičkim zamislima. Ja sam iz one stare garde, nogometni romantik, mi smo voljeli vic u igri, toga je sve manje. Samo trka, trka. Pretrčao je 14-15 kilometara na utakmici, što me briga koliko je tko pretrčao, to je možda važno Amerikancima, nama u ovom podneblju je važnije tko je kako odigrao, što smo vidjeli i zapamtili iz te utakmice. Nestaje tog vica u igri i to mi je žao. Na ovom EURO-u ga nije bilo puno. Primjerice, jedna Italija, koja je imala veznjake poput Baggia ili Del Piera, danas ima onako skromnu momčad, ili Slovenija, koja je igrala bez pravog playa i prošla u drugi krug. Jednostavno, ne sviđa mi se ovaj današnji nogomet. Uz to, EURO je postao »druga nogometna liga«, vrh je klupski nogomet i Liga prvaka. Jest da je reprezentacija i igranje za nju nešto posebno, nosi posebni naboj i emociju, uz to još se igra turnirski…, ali kvaliteta je zbijena u najveće i najbogatije europske klubove.

Put i baza

Za Petrovića je Italija razočaranje ovog EURO-a, kao i Francuska, koja u napadu ima kvalitetu poput Mbappéa, a nije puno napravila, Gruzijci su ga svojim anarhičnim pristupom ugodno iznenadili, a od svim momčadi na ovom EURO-u svidjela mu se ona koja igra u finalu i za koju će navijati da osvoji naslov prvaka Europe. Španjolska.

– Španjolci su ostavili najbolji dojam, igraju napadački nogomet, imaju to čudo od igrača Yamala. Pa dečko danas slavi 17. rođendan! Ljudi vole gledati ono što Španjolci igraju, imaju tu kombinatoriku, teže igrati prema naprijed i zato bih volio da osvoje naslov. Bilo bi to i nekako najpravednije kad se pogleda cjelokupan dojam s EURO-a. Kad kažem Španjolci, mislim nogometaši, i zato su moje simpatije na njihovoj strani. Uz to, La Liga mi je najdraža od svih liga Petice, imaju neki svoj put, sjajnu bazu i školu nogometa u Barceloni, Real Madridu, ali i ostalim klubovima. Teže nadigravanju, njeguju i stvaraju plemenite igrače, pravi »španeri« su im na cijeni… Koliko god Španjolci dosad ostavljali najbolji dojam, u finalu im neće biti lako. Englezi su se provlačili, u polufinalu su dobro igrali, prati ih rezultat, a rezultat je jedino važan… Dižu se iz utakmice u utakmicu. Imaju iskustvo, igrače iz TOP 10 klubova na svijetu, fizičku nadmoć i sreća. Možda im se sreća osmjehne i u finalu pa da Kane napokon nešto osvoji. Očekujem zanimljiv finale, susreću se dvije nogometne filozofije, dvije različite nogometne škole, moglo bi biti svašta u sutrašnjem finalu, a ja se nadam da će naslov pobjednika otići u Španjolsku – zaključio je Petrović.