Karate

Ema Sgardelli nakon osvojene titule europske prvakinje: “S 20 godina stojim na mjestu o kojem sam oduvijek sanjala”

Ivana Vaupotić

NESTVARAN OSJEĆAJ - Ema Sgardelli s trenericom Ivanom Bebek Bašić/Foto PIXSELL

NESTVARAN OSJEĆAJ - Ema Sgardelli s trenericom Ivanom Bebek Bašić/Foto PIXSELL

Osjećaj je nestvaran, kada sam bila mala, sanjala sam o ovome. Tada još nisam išla na natjecanja, a kamoli na velika natjecanja, pa sam maštala o tome da ću jednoga dana na velikoj sceni biti na postolju s najboljima. I evo me - kaže Ema



RIJEKA Ema Sgardelli, karatistica Championa, nije puno spavala u noći sa subote na nedjelju. Za to je imala i više nego dobar razlog, proslavu zlatnog odličja u kategoriji do 50 kilograma na Europskom prvenstvu, što je jučer završilo u Zadru. Slavlje s ostatkom hrvatske reprezentacije, trenericom Ivanom Bebek Bašić, obitelji i prijateljima, trajalo je do dugo u noć. I neka je budući da je dvadesetogodišnja Riječanka starijoj konkurenciji u Zadru očitala pravu lekciju, iako je još uvijek mlađa seniorka (U-21).


– Malo smo se zabavili, proslavili smo sve medalje koje smo zasluženo osvojili, bilo nam je baš lijepo. I dalje sam izvan sebe, još uvijek nisam svjesna što sam napravila i da sam osvojila europsko seniorsko zlato. Trebat će mi nekoliko dana da se slegnu dojmovi – započela je Ema Sgardelli, koja je u Zadru ostvarila svoj san.


– Osjećaj je nestvaran, kada sam bila mala sanjala sam o ovome. Tada još nisam išla na natjecanja, a kamoli na velika natjecanja, pa sam maštala o tome da ću jednoga dana na velikoj sceni biti na postolju s najboljima. I evo me sada, s 20 godina stojim točno na mjestu o kojem sam oduvijek sanjala. Ostvarila sam svoj san i jedan od ciljeva – nastavila je karatistica Championa, koja je svoju prvu seniorsku europsku medalju osvojila na domaćem terenu. Veliki vjetar u leđa dobila od svojih navijača, među kojima su najdraži bili mama Danijela i tata Neven.


Medalja za najvjernije navijače



Ema Sgardelli prije dvije je godine imala premijeru na europskom seniorskom prvenstvu na kojem je zauzela sedmo mjesto, ali u kategoriji do 55 kilograma.


– Sigurno da je ovo velik napredak, ali mislim da dosta veliku ulogu igra to što nije riječ o istoj kategoriji. Kategorija do 50 kilograma je moja kategorija, puno bolje mi odgovara, osjećam se bolje i moćnije te mi je drago da sam medalju osvojila u svojoj kategoriji – kaže Ema, koja je svoje prvo zlato posvetila svojim najvećim navijačima.


– Zlata, ali i ostalih mojih medalja, ne bi bilo i ništa ne bi bilo moguće bez mojih trenera, klupskih kolega i svih ljudi koji me bodre, obitelji, prijatelja. Oni me guraju, prate me na svakom koraku, kad ide i kada ne ide.

Dominacija


– Ovo je moja najdraža medalja jer je prva u seniorskoj konkurenciji. A prve se uvijek pamte. I još zlatna, na domaćem terenu, pred roditeljima, prijateljima… Ova će medalja uvijek biti posebna. A tek atmosfera… Nakon finala je bilo lijepo čuti kako svi viču tvoje ime. Domaći teren mi nije stvarao nikakav pritisak, toliko sam bila fokusirana da sam se isključila od svega, razmišljala sam jedino o protivnici i onome što će mi savjetovati moja trenerica Ivana. Borbe za medalje navikla sam raditi i pred praznom i pred punom dvoranom, ali ovo je bilo stvarno predivno. Navijači su mi bili dodatan vjetar u leđa, kao da su me tjerali naprijed. Među njima su bili moji mama i tata, za koje nisam znala da će doći, prijatelji, bliski ljudi… To je nešto što ću stvarno jako dugo pamtiti – dodala je Ema, koja je nastavila osvajati odličja na velikim natjecanjima. U svojoj kolekciji ima dva europska mlađeseniorska srebra i dvije bronce, kao i broncu sa svjetskoga prvenstva za mlađe seniore.


– Uoči ovoga prvenstva očekivala sam medalju bilo kojeg sjaja jer bi to za mene bio ogroman uspjeh. Nisam se previše zamarala očekivanjima, u Zadar sam otišla s ciljem da dam sve od sebe i uživam u cijelom natjecanju, a tada rezultat mora doći. Potrudila sam se da sve bude kako treba.


I bilo je. Ema Sgardelli toliko je dominantno odradila finalnu borbu protiv predstavnice Sjeverne Makedonije Mihaele Mishovske i ekspresno stigla do maksimalnih 8:0 zbog čega je borba prekinuta 1:20 minuta prije isteka tri minute, koliko traje borba.


– Iskreno, nisam očekivala toliku dominaciju. Bila sam jako fokusirana, jako sam htjela tu medalju, željela sam iskoristiti svaku priliku u finalu, što na kraju i jesam, ali nisam očekivala da će naša borba tako završiti. Već smo jednom se jednom susrele i tada sam je isto pobijedila, ali 6:0.


Ema Sgardelli je na putu do finala ostvarila tri pobjede, na otvaranju prvenstva svladala je Turkinju Selvu Nur Akkurt Kucukoglu (7:2), potom je u četvrtfinalu bila uspješnija od Francuskinje Tiphaine Bonnarde (2:1), nakon čega je u polufinalu pobijedila Ukrajinku Juliju Palaševsku (4:1).


Mentalna snaga


– U svakoj kategoriji ima barem pet favoritkinja,ovdje su to bile iskusne cure, koje su se naosvajale medalja. Da biste bili najbolji, morate pobijediti neke od njih. Koja mi je borba bila najteža? Definitivno četvrtfinale protiv Francuskinje. Bila sam malo nervozna jer sam na tri mlađeseniorska EP-a izgubila od Francuskinja, od čega dva puta u finalu, pa sam sama sebi rekla: Nećeš valjda sad izgubiti od još jedne Francuskinje. Razbila sam to prokletstvo, iako je bila najzahtjevnija borkinja.


Dvadesetogodišnja Riječanka još je jednom pokazala mentalnu snagu i da se dobro nosi s pritiskom onda kada je to najpotrebnije.


– Osim karate trenera, imam i trenera mentalne pripreme, dosta radim s psihologom Matejem Tomazinom koji me uči kako se nositi s pritiskom i nervozom. Nedavno smo počeli, super funkcioniramo i dosta mi pomaže. Mislim da je to segment koji mora imati svaki uspješan sportaš na ovoj razini. Mislim da sam pokazala i da sam sazrijela, pametnija sam u zatvaranju i konstrukciji meča, jednostavno učim na greškama i nisam dopustila da se ponove pogreške s mlađeseniorskog EP-a u Gruziji na kojem sam ostala bez zlata. Nema tu neke prevelike mudrosti, svaki sportaš treba odrediti svoje prioritete i ciljeve i koliko jako ih želi ostvariti. Kad idem na natjecanje uvijek mi je cilj biti najbolja, ako ne uspijem, pripremam se da to ostvarim drugi put.


Ema Sgardelli nema previše vremena za odmor, već za dva tjedna čeka je turnir Premier lige u Casablanci, a onda i dva kvalifikacijska turnira za plasman na Svjetsko mlađeseniorsko prvenstvo, što će se u listopadu održati u Veneciji.


– Sada se želim prvo dobro odmoriti, riješiti obaveze na fakultetu, uživati u ljetu, a onda na SP-u osvojiti zlato. To su nekakve moje želje, iako sam za ovu sezonu svoj cilj ostvarila – zaključila je Ema Sgardelli.


Premašena očekivanja

Hrvatska karate reprezentacija osvojila je četiri odličja, uz Emu Sgardelli titulama europskih prvaka okitili su se Anđelo Kvesić (preko 84 kg) i Ivan Martinac (do 75 kg), dok je Ivan Kvesić (do 84 kg) osvojio broncu. Uspješni su bili i parakaratisti, Daniela Topić osvojila je treće uzastopno europsko zlato u kategoriji sportašica s intelektualnim poteškoćama K22, Stipe Barić postao je viceprvak Staroga kontinenta u istoj kategoriji, dok je Julija Karadakić osvojila srebro u kategoriji sportašica s tjelesnim oštećenjem K30.


– Mislim da smo premašili očekivanja, imamo četiri pojedinačne medalje, dva peta mjesta i tri medalje u parakarateu. Ja sam prije natjecanja rekla da bismo mogli osvojiti četiri medalje. Pokazali smo da imamo kvalitetu koja je potrebna za postolje – kaže Ema.