NEDOSTAJU SAMO BODOVI

Dosadašnji remiji Rijeci su donijeli uglavnom gorčinu, ovaj u Maksimiru je doživljen kao pobjeda i putokaz

Denis Frančišković

Foto D. KOVAČEVIĆ

Foto D. KOVAČEVIĆ

Riječki remiji, njih već osam, donosili su uglavnom puno gorčine Bijelima i njihovim navijačima, ovaj najnoviji posijao je sjeme optimizma. Iako remiji nisu uvijek najsretniji, ovaj bi trebao biti putokaz za dalje. Jednostavno, remi u Maksimiru doživljen je kao neka vrsta pobjede



RIJEKA – U redovima Bijelih opet pomiješane emocije nakon još jednog remija. Ali ipak pozitivno naglašene. Sreća s manjom dozom ushita zbog dobre igre i pariranja momčadi Lige prvaka, tuga i nezadovoljstvo jer Modri su bili u konopcima, Riječani nakon propuštenih šansi u boljem drugom poluvremenu imaju za čime žaliti. Bila je to s obzirom na jačinu protivnika i podražaje koje donosi takav derbi, a po ukupno prezentiranom, najbolja utakmica u mandatu Radomira Đalovića, ali i cijelog prvenstva. Uz bok bi im mogla stati još dva sudara i pobjede, ona nad Lokomotivom na Rujevici (4:0) prije svega jer su Lokosi limitirani do krajnjih granica, kao i ona na Opus Areni (0:2) kad su pragmatičnom, kombinatornom igrom i stanjem na travnjaku Osječanima ostale samo mrvice.


Rijeka je unatoč nedosuđenoj najstrožoj kazni za Modre (ruka Majstorovića) ostavila bolji dojam i zaslužila više, toliko da je puno pohvala stiglo iz protivničkog tabora. Pa i od protivničkih navijača. Priznao je to i trener Nenad Bjelica, priznao je to i kapetan Arijan Ademi.


Modri su igrali bez nekoliko ključnih igrača, poglavito Sučića i Petkovića, no niti riječki problemi nisu bili ništa manji, izostanak ponajboljeg stopera HNL-a Radeljića i igra bez klasičnog napadača kvalitetno su skriveni i amortizirani, momčad je pokazala da se i u sustavu s »lažnom devetkom« može prilagoditi jakom protivniku pa i šansama nadjačati sastav koji je u Ligi prvaka plijenio izvedbama protiv Monaca, RB Salzburga i Slovana.




Riječki remiji, njih već osam, donosili su uglavnom puno gorčine Bijelima i njihovim navijačima, ovaj najnoviji posijao je unatoč svemu sjeme optimizma. Kapetan Ivan Smolčić znakovito je uoči Maksimira poručio kako je glavni cilj prezentirati Rijeku kao ozbiljnu momčad. I Bijeli su u tome uspjeli, iako remiji nisu uvijek najsretniji, ovaj bi trebao biti putokaz za dalje. Jednostavno, remi u Maksimiru doživljen je kao neka vrsta pobjede.


Djouahra adut


Osim prave izvedbe Bijelih, struku može radovati puno dobrih stvari u igri koja je napokon dobila na okomitosti, tranziciji, brzim i jednostavnim rješenjima. Čvrstinu veze opet je u svojim rukama držao onaj stari Selahi, a obrana s Majstorovićem i Galešićem bila je prava, limitirala Modre tek na jedan udarac u okvir.


Veliki dobitak za Riječane opet je Nais Djouahra kojem će mnogi zamjeriti staru boljku – realizaciju. Nakon duže ozljede ugodno je iznenadio protiv Osijeka kad je u drugom poluvremenu probudio momčad i donio joj važnu energiju i prijetnje protivniku ulascima u prostor kakvih u zadnjim utakmicama nije bilo.


A Rijeci je baš trebala ta dinamika u igri. Djouahra, na žalost riječkih napadača, nije zabio, ali je dobrim dijelom digao momčad i pokazao ostatku suigrača što znači moć napada. O Naisu se zna da nije klasičan gol-igrač, ali je onaj koji može bitno donijeti razliku u odnosu snaga u određenim segmentima utakmice. Ovog puta dobio je šansu u startnoj postavi.


Zanimljivo, Djouahru je nešto više prije godine dana Željko Sopić uveo pa izvadio iz igre baš u ogledu s Dinamom nakon samo dvadesetak minuta, bila je to jasna poruka trenera, nakon čega je Nais otišao na posudbu u Leganes, španjolskog drugoligaša. Igrač je koji je na Rujevicu došao u kolovozu 2022. iz redova Real Sociedada za 750 tisuća eura kao četvrta najskuplja riječka kupnja te nije opravdao očekivanja, no s obzirom na aktualni trenutak forme i spremnost, mogao bi sada biti riječki adut za nastavak prvenstva u trenucima kad riječki krilni napadači djeluju samozatajno i nedjelotvorno.


Prilika i mašta


Rijeka je nakon Maksimira zadržala i neke svoje parametre zbog kojih je prepoznatljiva ovog prvenstva. Nije primila gol već desetu utakmicu i dalje je jedina neporažena momčad u HNL-u. Uz to, Riječani su i dalje najbolja gostujuća momčad, van Rujevice osvojili su 13 bodova u sedam utakmica (6:2), a Dinamo 12, Osijek 11, Hajduk 10… Zanimljivo, isto toliko osvojili su ih i na Rujevici uz gol razliku 14:3, po čemu su treći iza Hajduka s 19 i Varaždina s 14 osvojenih bodova.


Gledajući formu i činjenicu da su oba velika derbija završila bez pobjednika, ona riječka na standardnom obrascu od posljednjih pet kola nije najbolja. Rijeka je, naime, osvojila samo sedam bodova u zadnjih pet utakmica, ali ovaj najnoviji bod nekako su igrači i navijači doživjeli kao onaj sa specifičnom težinom. Gledajući formu, očekivano prednjači Osijek s 11 bodova, slijede Varaždin 9, Hajduk i Slaven Belupo s 8 bodova, Rijeka pa tek onda Dinamo. Modri su na svoj konto stavili tek šest bodova u zadnjih pet susreta!


Bijeli već u subotu dočekuju posljednjeplasiranu Goricu i sve osim pobjede bio bi veliki kiks u naglašeno visokim ambicijima. Poglavito jer se sastaju Hajduk i Dinamo i tu se otvara prilika s novim trobodom za puno toga. A nakon toga, prođe li sve u skladu sa željama, još i više, momčad ima dva vezana dalmatinska gostovanja, na Šubićevcu i Poljudu s kojima može potpuno poremetiti odnose snaga pa i završtiti na samom vrhu. Na Rujevici vjeruju da su sposobni za to ukoliko se poklope neki rezultati. Maksimir je otvorio vrata optimizma nakon serije mučnih remija i pobjede na Drosini. I zagolicao maštu…


 


Najbolji gostujući sastavi


Rijeka              13


Dinamo       12


Osijek              11


Hajduk              10


Lokomotiva       8


Varaždin       7


Šibenik       7


Slaven B.       6


Istra 1961       5


Gorica              0