RIJEKA Josip Juranović, 27-godišnji desni bočni igrač hrvatske reprezentacije, igra nogomet karijere. Poslije bronce s Vatrenima na Svjetskom prvenstvu, s Union Berlinom osvojio je četvrto mjesto i izborio Ligu prvaka. U 18 nastupa za momčad iz Berlina upisao je četiri gola i tri asistencije. Možda bi mogao zaigrati i ofenzivnije za Vatrene s obzirom na realizatorske sposobnosti, čak se i okušati u slobodnim udarcima.

– To je pitanje za izbornika, a ja ću se, kao i uvijek, staviti u službu momčadi. Ovo je reprezentacija i svi moramo gledati isti cilj. A izbornik sve prati i gleda i on odlučuje tko što radi – kaže skroman Josip Juranović, budući riječki zet u sportskoj obitelji Miholjević.

Hrvatsku iduće srijede čeka dvoboj s Nizozemskom u Rotterdamu. Vatreni su još nekompletni, ali preksutra navečer okupit će se svi s izuzetkom Marcela Brozovića. U petak slijedi put za Vječni grad.

– Uzbuđen sam, nema puno ljudi tu čast upoznati Papu, tako da jedva čekam petak.

Papin blagoslov

Nakon toga, s Papinim blagoslovom, kreću prave pripreme za dvoboj s Nizozemskom. Hrvatska ima srebro i broncu sa svjetskih prvenstava, u konkurenciji Nizozemske, Španjolske i Italije može i do trofeja i zlatnih medalja.

– Svi razmišljamo o tome, ali treba spustiti loptu na zemlju, kao i do sada. Treba ići trening po trening, pogotovo sada na kraju sezone, koja je bila jako dobra za nas hrvatske reprezentativce. Tako trebamo i nastaviti. Imali smo možda malo odmora, pet, šest dana i moramo se vratiti u optimalno stanje. Jedva čekamo te utakmice. S obzirom na to da igramo najprije protiv Nizozemske, razmišljamo samo o toj utakmici, u kojoj moramo samo biti pravi. Reprezentacija je takva momčad, bilo kojeg igrača staviš, dat će sve od sebe. Izbornik odlučuje kojih 11 će na teren, a mi moramo biti spremni napraviti ono što se od nas traži.

Juranović ima ugovor s berlinskom momčadi do ljeta 2027. godine. Jesen donosi Ligu prvaka…

– Jako smo zadovoljni sezonom. Nije to javnosti jako poznat klub. Prije pet godina su ušli u Bundesligu i svake godine su sve bolji na ljestvici. Ove sezone su čak pet kola bili prvi. Kada sam došao, imali smo jako dobrih utakmica. U sredini polusezone smo malo pali i vodeći su nam pobjegli, ali na kraju smo uhvatili to mjesto koje smo priželjkivali, mjesto u Ligi prvaka.

Obitelj

Naravno, nije prošlo bez govora o incidentu na treningu, vrijeđanju Marka Livaje s tribine, koji je reagirao. Ni Juranović ni Barišić tada nisu znali da nije sve ostalo na tome.

– Jednostavno, ovo je reprezentacija, naš je slogan »family« i osuđujemo takve postupke prema hrvatskom reprezentativcu, pogotovo jer je bilo djece, koji su došli gledati svoje idole na treningu. Mi pokušavamo i želimo njima biti najbolji uzor. Isto tako i roditelji, stariji, trebaju pokazati kako treba raditi i činiti dobro.

Nema opravdanja za neodgovornog posjetitelja Rujevice u ponedjeljak navečer na otvorenom treningu i za njega bi dolasci na stadion(e) do daljnjega trebali biti zabranjeni.

– U Hajduku sam igrao pet i pol godina, a živio sam u Zagrebu, gdje otiđem kod svoje obitelji. Nikad nisam imao problema ni u Zagrebu ni u Rijeci.