Ako se pita Šimu, riječ je o petim Olimpijskim igrama, ako se pita Mihovila, radi se o drugim, a ako se pita o braći Fantela na Olimpijskim igrama, također su druge. Osvajanjem osmog mjesta u nizozemskom Scheveningenu u kolovozu prošle godine, poznata sportska braća osigurala su nastup u Parizu, odnosno Marseilleu. Jedriličari neće nastupati u Parizu i njegovoj okolici, nego na drugom kraju Francuske – na Sredozemnoj obali najstarijeg francuskog grada.

– Već smo u Francuskoj, otišli smo prije četiri dana, ostalo nam je još nekoliko dana do početka natjecanja. Treninzi idu prema planu, zdravi smo, samo da sada još dobro »natrimamo« brod i bit će sve u redu.

Prilično dobro znamo regatno polje jer smo prošle godine upravo ovdje vozili test event za Olimpijske igre. Tada smo završili četvrti za jedan bod i to nam daje dodatno samopouzdanje. Moramo još proučiti detalje da kada bude potrebno, možemo odreagirati na pravi način – započeo je Šime Fantela, dok je Mihovil napomenuo da ne znaju što očekivati.

– Želimo dati svoj maksimum, to nam je glavni cilj. Pokazati što znamo i umijemo. Idemo se utrkivati, međutim, teško je prognozirati što možemo postići. Ima mnogo kvalitetnih posada, ovo su Olimpijske igre i svi će imati dodatni naboj jer je ovo svima najvažnije natjecanje u sezoni. Puno toga ovisi i o drugima, ne samo o nama.

Fokus

Vremenska prognoza za sljedećih desetak dana trebala bi biti povoljna za jedriličare.

– Očekujemo miks svega. Kaže Šime da je to na svakim Igrama tako. Spremamo se na sve. Svaka regata koju vozimo je posebna, ali olimpijska ima neki dodatni naboj. Iza nas nije baš najbolja godina, imali smo problema na Europskom prvenstvu, na Svjetsko prvenstvo, nažalost, nismo išli, potpuni fokus nam je na Marseilleu. Imali smo sada nekoliko manjih regata, što službenih, što neslužbenih. Posljednju smo prije 15-ak dana odradili dosta dobro, završili smo drugi – kazao je Mihovil.

Jedrenje je na svakim Olimpijskim igrama specifično jer se za jedriličare priprema posebno olimpijsko selo.

– Svi su u Parizu, a mi smo u Marseilleu. Tako je bilo i u Pekingu, Londonu… Izdvojeni smo od svih ostalih, tako da ne dobivate taj istinski osjećaj Olimpijskih igara, ali nama to u neku ruku i paše. Možemo se fokusirati na sebe, na svoje natjecanje. Sada smo sami, odnosno u privatnom smještaju. U istom smo smještaju kao što smo bili i prošle godine, kada smo imali Test Event – istaknuo je Šime.

Kada je 2008. godine kao 22-godišnjak s Igorom Marenićem otišao na Olimpijske igre u daleki Peking, teško je mogao vjerovati da će nakon toga zaredati još četiri olimpijska ciklusa, a kamoli da će osvojiti zlatnu medalju u Riju 2016. godine.

Želja i volja

– Nikada nisam mislio da ću doći do ovoga. Gone vas želja i volja, želite više, bolje i to vas dovede do svega ovoga danas. Razmišljate ciklus po ciklus. Došli smo u Peking, bili smo u finalu, završili smo deveti, pa smo četiri godine kasnije u Londonu bili šesti, zatim je u Riju stiglo zlato.

Sve je to bilo u klasi 470, zatim sam krenuo u novu klasu 49er. Krenuo sam jedriti s bratom, ubrzo smo osvojili i zlato na Svjetskom prvenstvu, u Tokiju smo završili osmi… Sada ćemo vidjeti kako će biti, nadamo se najboljem – sumirao je Šime, dodajući da smatra da olimpijsko zlato ima ekvivalent u vidu osvajanja Americas Cupa.

Na prošlim Igrama, Mihovil je bio debitant, no sada je već iskusan po tom pitanju.

– Pokušavamo sakriti uzbuđenje, ostaviti ga negdje sa strane. Nastojimo gledati da je ovo regata kao i svaka druga. Fokusiramo se na natjecanje i s te strane nam je dobro da smo sami, odnosno u privatnom smještaju.

Srećom, jedrenje je jedno od natjecanja koje prvo počinje i dosta rano završava, tako da ćemo moći otići do Pariza, do olimpijskog sela osjetiti olimpijski duh, odnosno doživjeti Olimpijske igre. Međutim, dok ne završimo svoj dio posla, bolje je da smo sami i fokusiramo se na sebe – zaključio je Mihovil.

Godine su samo broj

Šime Fantela je na neki način već osvojio »medalju«. On je treći (brončani) najstariji hrvatski predstavnik, odmah nakon stolnotenisačice Ivane Malobabić i strijelca Giovannija Cernogorza.

– Ajme, nisam to znao. Zanimljiv podatak. Znam da je Andrej Gaćina moje godište, ja sam, eto, malo stariji. Znamo se mi još iz djetinjstva jer smo obojica išla u Osnovnu školu Šime Budinića. Kad razmislim, znam da sam malo stariji, ali fizički gledano, ne osjećam se tako – kazao je Šime, kojem se rekord Zorana Primorca sa sedam OI-a čini nedostižan.

– Nije mi cilj rušiti rekorde. Bit će kako bude.