RIJEKA Nesuđeni farmer. Junak ponikao u Nogometnom klubu Junak. Heavy-metalac iz Glavica. »Vatreni« vratar. Danas gastarbajter u Augsburgu. Bundesligaški i reprezentativni kalibar. A od srpnja 2021. do srpnja 2024. je postao pa zauvijek ostao: riječki Nedo. Ljudina i vratarčina – Nediljko Labrović.

Od Glavica pored Sinja, preko Junaka i Šibenika, do Rijeke i hrvatske reprezentacije. Od prošlog ljeta za kruh zarađuje u Njemačkoj.

Svugdje je bolje ako je Labrović tamo. Pa se, nakon kratke prepiske s press-službom Augsburga, javio pun onog osmijeha koji se kristalno jasno čuje i preko telefona:

– Pa gdje ste, kako ste?! Kako moja Rijeka, simbol grada? Joj, kako mi je drago da se čujemo dok se bore za duplu krunu, a cijeli Kvarner baš ovih dana iščekuje Jadranski derbi – počeo je Labrović »ćakulu« za još jedan simbol grada, vaš i naš list.

– Gledam HNL, štogod stignem, ali normalno da mi je u tom društvu Rijeka prvi »pick«. To se ne propušta.

I… Što vidite?

– Generaciju za koju se iskreno nadam i vjerujem da može do drugog naslova u klupskoj povijesti. Imaju igru, imaju kvalitetu, imaju atmosferu, a nemaju onaj teret imperativa na leđima. Gledam utakmice. Kažem, gledam HNL utakmice. Vidim i Dinamo i Hajduk i… Naša Rijeka sigurno može do naslova!

A dojam o Ri ‘jedinici’? Jeste li svoje mjesto među vratnicama ostavili u dobrim rukama?

– Ma, Zloma je jamstvo. Kad ti je na golu Martin Zlomislić, onda mirno spavaš. Siguran je, prima malo golova. A cijela ekipa radi u obrani, sve su uigraniji. Puno je igrača već neko vrijeme na Rujevici, novi su se dobro uklopili, vidi se da je ekipa upila Đalovićeve ideje i energiju. Dobro je to. Jako dobro!

Prijatelji

A pričuva, Aleksa Todorović? I s njim ste trenirali.

– Ma, što trenirali, on i ja smo prijatelji. Ima 21 godinu, nije to više ni samo talent, nego dokazano odličan vratar. Ali Zloma je sad ispred, za Todorovića radi vrijeme, a kad stane među vratnice, svi će vidjeti da je velika kvaliteta.

Vi u subotu s Augsburgom igrate kod kuće protiv Wolfsburga. A dan kasnije Rijeka igra doma s Hajdukom.

– Joooj, ni ne pitajte me koliko bih volio biti na Rujevici! Bar kao navijač. Ali točno znam, da mogu na tribine, onda bih gorio od želje da stanem na riječki gol. Ali teško mi je opisati koliko je divno osjetiti tu atmosferu uoči i za vrijeme Jadranskih derbija, taj »šušur«, taj osjećaj… Nezaboravno svakome tko je iskusio.

Koji je bio najnezaboravniji?

– Ono kad smo ih dolje dobili 3:1. I da, onaj kad sam u sudačkoj nadoknadi obranio penal Livaji, a Rijeka pobijedila 2:1. Jedan mi je zabio, ali drugi sam mu skinuo. Zabili su Prince Ampem i Frigan. Al’ se slavilo s Armadom!

Odmah je proširio riječku priču.

– Derbiji su posebne epizode, ali cijela Rijeka, cijeli klub, to je jedan svojevrsni fenomen. Uvijek dobra selekcija igrača, pravi odabir momčadi unatoč tome što se prodaje da bi se moglo normalno funkcionirati. Sređeni klub u kojem se zna »tko pije, a tko plaća«. Vrhunski profesionalizam, a obiteljski klub s obiteljskim ozračjem. Poseban. Jedinstven. I naravno, kao kruna: ta predivna publika. Navijači su uvijek uz svoju Rijeku i to se osjeća na svakom koraku. Posebna je Rijeka. Baš posebna.

Ajmo malo o Njemačkoj. Sad vas je u Augsburgu dopala klupa. Je l’ baš jako žulja?

– A žulja, kako neće, svakoga bi pa žulja i mene. Ali ja to kanaliziram u pozitivu. U još veći motiv za još jači, žešći i bolji rad na treninzima. Isto je bilo u Rijeci. I tamo sam branio pa završio na klupi, ali me to samo dodatno motiviralo na treninzima, da budem 100 posto spreman kad mi se opet ukaže šansa. I kad se ukazala, ostao sam standardan u početnih 11 i dogurao do reprezentacije. Tako i sad razmišljam i radim.

Veći intenzitet

Koliko se jače trenira u Bundesligi nego u HNL-u?

– Uf… Ogromna je to razlika, baš ogromna. Puno se jače ovdje radi. Jako je velika razlika u intenzitetu treninga. Trenira se s baš izraženo većim intenzitetom. I sve se to vidi na utakmicama, imali smo ove sezone u Ligi prvaka primjer sudara jednog njemačkoj i jednog hrvatskog kluba. Jednostavno, igrači bundesligaških klubova su daleko spremniji jer i rade na višoj razini. To je dimenzija više.

Svi već znaju da ste »metalac u duši«. Njemačka je svjetski centar najvećih svjetskih koncerata, svih mogućih pa i heavy-metal bendova. Na koliko ste koncerata bili?

– Niti jednom! Ne stigne se. Svaki put se potrefi ili utakmica ili trening dan pred utakmicu. Nije da ne pratim tko, kad i gdje nastupa, ali posao je posao i dosad se nije dogodilo da ga, odlaskom na koncert, mogu iskombinirati s tom strašću prema glazbi.

U tri riječke godine ste branili i pobijedili u jako puno Jadranskih derbija. Što je ključno kad se sudare Rijeka i Hajduk, koji savjet bi dali bivšim suigračima?

– Ma nema potrebe da ja iz Bavarske dajem neke savjete i to preko medija. A i generalno govoreći, ne trebaju ovoj generaciji nikakvi savjeti i sugestija izvana. Znaju oni sve jako dobro. Samo nek’ daju sve od sebe i ja uopće ne sumnjam da će Rijeka u nedjelju napraviti pravi rezultat, da će Kvarner slaviti do sitnih sati.

Poruka navijačima?

– A za to sigurno nema potrebe! – smije se Nedo.

– Ali evo, od srca: ljudi dragi, napunite Rujevicu kao što to uvijek radite i nosite te momke, nosite našu Rijeku do pobjede! Da na pauzu ode s pozicije na kojoj joj je mjesto, kao prva momčad lige – poručio je na kraju Nediljko Labrović.

Gromada od metar i devedes’ šest iz Zagore. A navijač Rijeke. I deseci tisuća Riječana koji će zauvijek biti – navijači Nediljka Labrovića.