RIJEKA »Podrhtavanje tla« u nas polako jenjava nakon velikog »potresa« na Rujevici koji je nogometašima Rijeke u derbiju prvenstva s Dinamom porušio skoro pa sve što su sjajno radili cijele sezone, u kojoj su bili veliki kandidati za titulu prvaka. U trenucima kada su zaostali četiri boda za Modrima, naravno da se raspravlja o neizbježnoj temi – suđenju.

Tko je u Rijeci kompetentniji govoriti o tome od slavnog Damira Matovinovića, liječnika i nekadašnjeg ortopeda u Klinici za ortopediju Lovran, gdje je bio i ravnatelj, bivšeg »čovjeka u crnom« koji je sudio i na Svjetskom prvenstvu 1982. godine. Zanavijek, uz tolike simpatične epizode njegove bogate karijere, ostaje ona poštapalica o pozdravu na centru »Doktor Socrates, doktor Matovinović« kada se naš sudac rukovao s kapetanom jedne od najromantičnijih reprezentacija Brazila u povijesti u utakmici s Novim Zelandom.

– Vidimo sada koliko je u ovom našem načinu života važno da u nas sude strani suci na ovim jačim utakmicama – kaže Damir Matovinović kod kojega je Mađar Tamas Bognar, djelitelj pravde u utakmici Rijeke i Dinama na Rujevici uspješno položio ispit. Pita se pritom o reakcijama na jedanaesterac da je u Mađarevoj ulozi bio hrvatski sudac, kao i kod prekršaja Selahija na Baturini, kada je tražen drugi žuti, odnosno crveni karton.

Velik pritisak

– Za mene je sudac bio jako, jako dobar. Unatoč tome, vidjeli ste ponašanje klupe Dinama kada je dosudio jedanaesterac za Rijeku. A što bi bilo da je taj jedanaesterac dosudio neki naš sudac? Dakle, opravdano je da nam ovakve utakmice sude strani suci. Ponavljam, ovaj sudac je bio više nego dobar.

U bivšoj državi negdje koncem šezdesetih pamti se pokušaj sa stranim sucima, recimo ona beogradska epizoda sa slavnim Talijanom Gonellom koji je sudio Dinamu u pobjedi nad Partizanom. Ta je praksa ukinuta, nakon tolikih desetljeća sada je doživljena u Hrvatskoj sa stranim sucima u našim derbijima.

– Nekad je bilo nekad, sve se promijenilo, život i sport su sasvim drugačiji. Čak i onim nižim ligama sve to više sliči na profesionalizam iako su to poluamateri.

I u nas i u inozemstvu, suci su pod velikim pritiskom, igrači i simuliraju i protestiraju, treneri s klupa prosvjeduju, atmosfera zna biti kao za rasprave u našem Saboru.

– Talijansko prvenstvo nam je najpristupačnije, znamo i te klubove, igrače, trenere. Nekako više pratim tu Serie A i vidim da skoro pa da nema prekršaja a da ga igrač ne naglašava, leži, hvata se za nogu, previja se, simulira. Sve se promijenilo, a meni se u tom modernom načinu ne sviđa što suci previše pričaju s igračima. Igrač, naime, mora znati koja mu je uloga, što mora raditi i kako se ponašati, a oni svejedno skoro kod svakog prekršaja dolaze sucu na razgovor. Suci pak pričaju previše, samim time toleriraju takvo ponašanje. Nema tu priče, zna se tko što radi, kako se sudac mora ponašati prema igraču, a ovaj prema sucu, tako je barem bilo nekada.

VAR nužnost

O kriteriju dosuđivanja prekršaja također se može raspravljati.

– Suđenje se promijenilo u odnosu na ona vremena, toleriraju se kontakti koji su se nekada ocjenjivali kao prekršaji. Danas dosta takvih prekršaja prolazi nekažnjeno, sudi se tek kod oštrijih startova ili saplitanja. To mi se baš ne sviđa jer recimo, gurne li se i malo igrača dok je u šansi za gol, on gubi kontrolu i ne pogađa, a sudac ne sudi prekršaj jer nije bilo jačeg kontakta.

Pregledavanje famoznog VAR-a postalo je nezaobilaznim dijelom utakmice.

– VAR je više dobra stvar nego što nije. Potreban je, razjašnjava nam jako dobro neke situacije, recimo kod nedozvoljenog položaja. Također, pokazuje je li bilo igranja rukom ili ne. Pustimo sada je li se igralo rukom namjerno ili ne, to je druga priča, pravila o tome su danas kakva jesu. VAR je potreban, samo što bi pregledavanje trebalo biti ubrzanije.