POREČ Čak 2.101 sudionik i sudionica stigli su do cilja biciklističke utrke Istria300, koja je okupila 2.800 rekreativaca i rekreativki u Poreču, koji su protekle subote odradili zahtjevne staze na 300, 242 i 168 kilometara. Prvi su imali čak 5.200 metara visinske razlike uspona, drugi 3.800, a treći 2.400 metara po istarskim cestama i živopisnim krajolicima od Poreča, preko Vrsara i Svetvinčenata, prema Skitači i Labinu za one koji su odlučili za duže staze, Pazin, uspon na Oprtalj, Vižinadu…

Do cilja je stiglo 286 biciklista i hrabrih deset vozačica u trci na 300 kilometara, 455 rekreativaca i 46 rekreativki, koji su se odlučili na 242 kilometra staze, dok je najkraću dionicu prošlo čak 1.049 biciklista i 255 rekreativki. Bilo je tu ambasadora utrke, osvajača olimpijskih medalja, do onih kojima je Istria300 možda prva utrka u životu. Baš kao što kaže slogan utrke, treba provjeriti vlastite biciklističke limite… S obzirom na to da je lani bilo 1.300 sudionika na startu, direktori utrke Vladimir Miholjević i Austrijanac Julius Rupitsch, imaju razloga za zadovoljstvo poslije odlično odrađenog posla sa svojom ekipom, koja je samo produžila aktivnosti nakon CRO Racea.

– Dvije smo godine učili i mislim da je sve prošlo glatko. Velik je to broj sudionika, gotovo udvostručen, ali dobro smo se pripremili za utrku. Ovo je projekt na koji Istra može biti ponosna. Moji austrijski sunarodnjaci kažu da tako nešto moramo imati doma. Nema ničeg sličnog ni u Njemačkoj – kaže Julius Rupitsch.

Osamsto ljudi na listi čekanja za ovogodišnje izdanje, a tisuću već na listi čekanja za 2024. godinu, dovoljno govori o sjajno odrađenom poslu organizatora.

– Kada smo razmišljali o tome kakvu utrku želimo, znali smo da je u centru svega bicikl, ali da tu mora biti doživljaj. Zato sve želimo uključiti u tipično istarske stvari. Zato je Vladimir lani naglasio da ja vidim te stvari izvana. Volim Istru, ali pitao sam se što od toga možemo uključiti u događaj. Zato smo ubacili tjesteninu od tartufa, prigodni darovi za pobjednike su nam proizvodi od tartufa, boškarina… Želimo spojiti doživljaj i biciklizam – dodaje Rupitsch.

Lanac

Cijela ideja krenula je početkom 2018. godine, a prva promocija krenula je u lipnju iste godine. U cijeloj priči nezaobilazan je »Valamar«.

– On je važan dio lanca, znao je tko smo i što radimo. Praktički nas je spojio kako bismo stvorili nešto originalno, nešto što bi donosilo rezultate. Dugo smo razmišljali, razgovarali što bi mogla biti dobitna kombinacija projetka. Julius je dobro sugerirao, orijentacija je bila u trendu tog trenutka i krenuli smo u tom smjeru. »Valamar« je prihvatio našu ideju da se ne radi neko natjecanje, već doživljaj i karakteristične stvari za Istru. Kada ljudi dođu u tvoj grad i prošeću se, gledaju na sve detalje. Zato moraš ukazati na one stvari koje su dobre u ovoj destinaciji. Jedna je od prednosti, kada imaš Juliusa u ekipi, to što on sve gleda drugim očima i zna što gostima može biti zanimljivo – dodaje Vladimir Miholjević.

Istria300 je izazov. Nije bilo jednostavno. Bilo je puno probušenih guma i krpanja uz cestu, odustajanja, zaustavljanja u Livadama prije uspona na Oprtalj, ludih uspona od 18 posto i nizbrdica na zavojima na kojima su redari upozoravali na opasnost…

– Željeli smo razviti nešto svoje. Kada je krenuo taj proces, imali smo puno sastanaka, puno razgovora. Cijela biciklistička Europa gleda što mi radimo jer je Istria300 nešto posebno. Možda smo i uspjeli zbog naše kombinacije. S jedne strane imamo event, s druge veliku mogućnost razvoja »Valamara« i biciklizma zbog međunarodne prepoznatljivosti. U predsezoni i posezoni mogu imati popunjenije kapacitete. Drugo, više neće biti turizma bez biciklizma, nigdje u svijetu. Nije u pitanju samo sport, već i mobilnost. »Valamar« je tu napravio prvi korak, a sada je prvi krenuo u tom smjeru prema stranim gostima – ocjenjuje Rupitsch.

Nije bilo jednostavno, pandemija koronavirusa usporila je cijeli projekt.

– Praktički smo od 2018. do 2020. godine pripremali prvo izdanje. Najprije smo 2020. godine imali demo utrku koja je bila od koristi jer imali smo tristotinjak biciklista. Nije bilo lako preživjeti. Nama je to nije drugi posao, već to radimo profesionalno. Zato je lijepo vidjeti rezultate, vraća se sve što je uloženo – kaže Miholjević.

– U Hrvatskoj i Sloveniji svi znaju za Vladimira, u Austriji znaju za mene. Znali smo da će to biti prve zemlje po pitanju sudionika. Kada su ljudi vidjeli fotografije s utrke, kada su se oglasili po društvenim mrežama, sve je uzelo zamah. Ono čime smo sada suočeni je nemogućnost povratka zrakoplovima krajem sezone. Drugo, naučili smo nešto s tri izdanja, mislim da ćemo odraditi posao i s još većim brojem sudionika, a tu je i Vladimir sa svojom ekipom, koja radi sjajan posao na CRO Raceu – priča Rupitsch.

Program za žene

Ono što ljude u »Valamaru« čini zadovoljnima je povećan broj noćenja.

– U ovom razdoblju obično imaju dva otvorena hotela, a sada su su imali četiri potpuno popunjena hotela. Računali smo da je, uz privatni smještaj, utrka donijela 12 tisuća noćenja – kaže Miholjević.

Iduće godine Istria300 bit će 28. rujna, prije CRO Racea, koji je od 1. do 6. listopada 2024. godine. Gotovo svi s projekta CRO Race sudjeluju na utrci Istria300.

– Uskoro ćemo otvoriti prijave za 2024. godinu, ali još nismo odlučili o broju sudionika. Događaj raste, puno je tu još mogućnosti, ali sigurno nećemo povećati broj za dvostruko, kao za ovu godinu. Ono što raduje je i veći broj žena. Prve godine bilo ih je devet posto, druge 13, a sada 17 posto. Sada ih je bilo više od 400 registriranih za startu. Prije petnaestak godina imali smo otmjene događaje, »lifestyle« evente s puno dama, a sada su takvi rekreacijski događaji koji imaju dobar koncept. Zato smo lansirali program za žene. Pravi utjecaj vidjet ćemo tek idućih godina – kaže Rupitsch.

Sljedeći korak mora biti kontroliran, povećanje broja sudionika ne smije biti na uštrb kvalitete. Puno je tu posla, puno detalja. Dvjesto ljudi radilo je na organizaciji, još 500 ljudi zaduženo je za sigurnost uz stazu, tu je još 300 djelatnika policije.

– CRO Race je stvorio dobar odnos s instutucijama koje nam pomažu. Hrvatska i istarska policija pristupaju projektu s puno entuzijazma i razumiju o čemu se radi. Svjesni smo da se stvaraju problemi u prometu na dan utrke, ali pokušavamo što više prilagoditi rutu, koja prolazi kroz 50 mjesta. I svi su pozitivni, osim dvaju koji su protiv i ne pokazaju shvaćanje. Nismo u pitanju mi ili projekt, već značenje projekta za destinaciju. A to znači da ti ljudi ne čine dobro za svoje gradove ili mjesta. Svi koji dođu na ovu utrku, vratit će se otkriti ljepote Istre – zaključuje Miholjević.