RIJEKA Pred Sarom Kolak drugo je, ali i najvažnije natjecanje ove sezone. Kvalifikacije u bacanju koplja (utorak u 2.20 skupina A, 3.50 sati skupina B po srednjoeuropskom vremenu) u kojima će tražiti plasman u svoje drugo olimpijsko finale. Devetnaestoga kolovoza 2016. godine nešto nakon 3 sata po srednjoeuropskom vremenu tada 21-godišnja Ludbrežanka koplje je bacila do tada rekordnih 66,18 metara, još jednom očitala lekciju starijim i iskusnijim protivnicama i ispisala najljepšu priču Olimpijskih igara u Rio de Janieru.

U tih pet godina svašta se dogodilo, od najboljeg rezultata karijere od 68,43 metra iz Lausanne 2017. godine, ozljede lakta koju je iste godine zaradila na Svjetskome prvenstvu u Londonu na kojem je ostala korak do postolja, operacije posljednjega dana siječnja 2018. godine u klinici Mayo u američkom Rochesteru, povratka natjecanjima nakon 660 dana pauze, promjene trenera… Zbog svega toga nije uspijevala biti konstantna i pokazati ono za što je spremna. Činilo se da je s novim trenerom, legendarnim bacačem koplja Andreasom Thorkildsenom, s kojim surađuje od kolovoza 2019. godine, na putu povratka u svjetski vrh, no pandemija COVID-19, nedostatak natjecanja i stroge epidemiološke mjere zbog kojih posljednjih nekoliko mjeseci nije mogla ući u Norvešku i vratiti se u svoju trening bazu Oslo, ipak su ostavili traga.

Sara Kolak tako je uoči Olimpijskih igara u Tokiju odradila tek jedno natjecanje ove sezone, miting Zlatna sprinterica u Ostravi, na kojem je koplje bacila za nju skromnih 60,04 metra, što joj je ukazalo na to da uoči najvažnijeg ispita sezone ima još puno posla. Stoga je odlučila odustati od svih natjecanja i fokusirati se na Olimpijske igre u Tokiju.

No nekoliko dana uoči puta u Japan trener Andreas Thorkildsen naprasno je otkazao odlazak na Olimpijske igre, a kao razlog naveo strah za vlastito zdravlje zbog sve većih problema s koronavirusom u Japanu. Sara je njegovu odluku, zbog koje će, po svemu sudeći, Hrvatski atletski savez nakon Olimpijskih igara prekinuti suradnju s Norvežaninom, stoički podnijela, digla glavu i poručila: Moj plan se ne mijenja, u Tokio idem s trenerom ili bez njega. Moj je fokus i dalje na Olimpijskim igrama.

Sara Kolak u Tokiju ne trenira sama, od velike su joj pomoći Edis Elkasević, trener najbolje hrvatske atletičarke Sandre Perković, te Marko Mastelić, trener najboljeg hrvatskog bacača kugle Filipa Mihaljevića.

– Dobro se osjećam, osjećaj uoči kvalifikacija je dobar. Odradila sam trening, danas odmaram i čekam da vidim u kojoj sam kvalifikacijskoj skupini pa da sama sa sobom dogovorim tehničke stvari koje podrazumijevaju odlazak na stadion i pripremu za natjecanje – kratko se javila Sara Kolak iz Tokija.

Kvalifikacijska norma za plasman u finale iznosi 63 metra, mjesta u finalu je 12, izravan plasman osigurat će one kopljašice koje prebace normu, a ostatak će se popuniti po poretku u kvalifikacijama. Sara Kolak u japanskoj prijestolnici ima plan jednak onome u Rio de Janeiru prije pet godina. Prvo se plasirati se u finale, a onda se boriti.