LEGENDARNI BIJELI

Adriano Fegic o golovima Realu i srazu u Ljubljani: “Ja sam Slovenac, ali uvijek navijam za Rijeku”

Igor Duvnjak

Foto A.KOVAČ/SIOL.NET - Arhiva/NL

Foto A.KOVAČ/SIOL.NET - Arhiva/NL

Ljubljančani su dobra ekipa, znaju igrati na rezultat, Rijeci neće biti lako. No, Rijeci dajem prednost 60:40 - kaže slavni golgeter iz zlatne ere Bijelih



RIJEKA – Čitav niz je slavnih nogometnih imena s obje strane granice, kako hrvatske, tako i slovenske, koji jedva čekaju ljubljanski duel Olimpije s Rijekom u play-offu Konferencijske lige poslije 1:1 u Rijeci. Bijeli i ljubljanski Zmajčeki, svaki u svom taboru, kuju planove kako ostvariti važnu pobjedu u utakmici koju će pozorno gledati među inima i nezaboravni Adriano Fegic, kojemu su na Kantridi tepali kao »Cruijffu iz Ajdovščine«. Kako i ne bi, slovenski klinac se nakon nastupa na Kvarnerskoj rivijeri u bijelom dresu ubrzo potvrdio i kao vrsni znalac u veznoj liniji, ali i kao ubojiti strijelac. Elegantan i laka koraka, uvijek s naizgled lakim rješenjem u napadu, puno je puta potvrdio da je rođeni talent, ali u toj njegovoj krasnoj riječkoj priči najljepše zvuči ona »doppietta« Real Madridu kada je s 3:1 na Kantridi potopljen najtrofejniji svjetski klub.


– Zaigrao sam na Kvarnerskoj rivijeri 1975. godine. Inače, nisam bio centarfor kao recimo Kustudić ili Radović, već vezni u sustavu koji se tada igrao s dvije polutke – sjetio se mladenačkih dana Adriano Fegic, rođen još 1956. godine, opisujući i svoju selidbu na Kvarner.


– Igrao sam u Primorju, a Rijeka je dolazila igrati u Ajdovščinu, vodio ju je pokojni Ive Šangulin, poslije njega je došao pokojni Gojko Zec. Uočili su me i pozvan sam na Kvarnersku rivijeru kao gost te su me htjeli odmah angažirati, ali me mama nije pustila jer nisam završio školu. Tek kada sam to obavio, došao sam na Kantridu.


Madridska čaša žuči




Skoro je četiri desetljeća od onog listopada 1984. godine kada je u Kupu UEFA na Kantridu stigao Real Madrid. Momčad u kojoj su igrala slavna imena kao što su Chendo, Camacho, Sanchis, Vasquez, Michel, Butrageno, svjetski prvak, Argentinac Valdano, Stielike… I danas se prepričava ta epska pobjeda Rijeke s 3:1, nezaboravna je navijačima, kako li je tek onda protagonistima kao što je Fagic, autor »doppiette« za pamćenje u duelu u kojem je Danko Matrljan dao najatraktivniji gol u karijeri. U tom medu, međutim, je ona gorka čaša žuči kada je u Madridu sudac devastirao Rijeku s tri isključenja, Desnice, Tičića i Milenkovića, a Madrižani su pobjedom 3:0 ušli u osminu finala. Slaba utjeha što je UEFA suca Shoetersa doživotno suspendirala.


– Mogu reći da smo bili jako dobra generacija i igrali smo dobar nogomet. Kolo prije susreta s Madriđanima doma smo dobili Real Vallladolid 4:1 i došli su favoriti iz Madrida. Ali, mi smo imali svoje ja. Izlazim na utakmicu s mišlju: »Što je on bolji od mene? Može biti bolji samo po parama.« Dali smo sve od sebe i šteta što smo dobili onaj gol za 3:1. Tamo je bila frka, tek sam poslije saznao da je belgijski sudac Roger Schoeters bio potplaćen. Isključio nam je trojicu, crni humor je da je gluhonijemi Desnica isključen zbog prigovora. Dosudio je nepostojeći jedanaesterac, a ja sam pak kod 0:0 imao »mrtvu« šansu, ali umjesto da samo pošaljem loptu u gol, tražio sam neke rašlje. Borili smo se i za prvaka, prvo s Ćirom Blaževićem, ali forsirala se Velika četvorka. Potom smo 1984. godine s Joškom Skoblarom bili još bliže, da smo na Kantridi dobili Zvezdu, bili bismo prvaci. Napadali smo cijelu utakmicu, oni nisu prešli centar, ali uz suđenje i ostalo, nismo uspjeli, bilo je 0:0. Nismo mogli biti prvaci. U ono vrijeme to su bili Zvezda, Hajduk, Partizan ili Dinamo.


Bijelima prednost


Fegic je najprije večerašnjim suparnicima dao podjednake šanse, no korigirao se procjenom da veće šanse imaju gostujući Bijeli.


– Slovenskim medijima rekao sam da su izgledi 50:50. Gledao sam Rijeku s Istrom i neke druge utakmice, nije to ona Rijeka u veznoj liniji kao prije, no ima šanse za pobjedu s Olimpijom koja nije ništa posebno. Rijeka, uostalom, ima jako dobre igrače kao što je Pašalić koji može riješiti utakmicu. Olimpija ima glavu i rep od kada je došao španjolski trener Sanchez. Od 11 igrača dva su Slovenca, ostalo su Španjolci i Portugalci. Dobra su ekipa, znaju igrati na rezultat, Rijeci neće biti lako. Na Rujevici su imali sreće, Olimpijin golman je dobro branio. Gosti pak nisu imali ništa, jednu šansu u prvom poluvremenu i onda jedanaesterac. Rijeka je bila bolja i dajem joj izglede 60:40. Mislim da je iskusnija, daj Bože da uspije.


Ovim riječima pokazao je za koga će mu srce kucati u ovoj utakmici.


– Navijat ću za Rijeku. Pitali su me i ovdje za koga ću biti, ja sam Slovenac, ali tolike sam godine proživio u Rijeci. Bilo mi je lijepo i uvijek navijam za Rijeku makar sam Slovenac. Rijeka je moj klub.