Prema staroj Platonovoj izreci »kakva glazba, takva i država«, glazbena baština uvelike opisuje život i povijest nekog kraja. Hrvatska, geografski i povijesno raznolika, broji šest folklornih područja, a Istra i kvarnerski otoci važan su i nezaobilazan dio u specifičnoj glazbenoj priči. Sopile, mišenice, pjevanje na tanko i debelo te istarska ljestvica, kao glazbeni rariteti često su zaustavljali i brojne svjetske glazbenike. O segmentima glazbenog izražavanja, generacijskom nasljeđu, ali i značaju koje je odigralo u prijelomnim povijesno-političkim trenucima, saznajemo u razgovoru s muzikologinjom i profesoricom Filozofskog fakulteta u Rijeci Dianom Grgurić.

Utjecaj okruženja

Glazbena baština opisuje život nekog kraja i ljudi kroz povijest, kao muzikologinja što nalazite u našem nasljeđu, što nam glazbom poručju naši preci?

– Glazba je oduvijek bila važan dio kulture i života ljudi. Ona je dio svakodnevnog života, a pjevanje i sviranje su osebujni načini socijalizacije, izražavanja emocija, slavljenja, molitve, druženja i zabave.

Hrvatska glazbena baština obuhvaća različite tradicijske glazbene oblike i načine koji su se razvijali kroz povijest i prenosili s generacije na generaciju čuvajući identitet, socijalne i kulturne veze pružajući osjećaj pripadnosti i zajedništva. Stoga je tradicijska kultura, a glazba posebno, nezaobilazna u sagledavanju baštine. U riznici tradicijske glazbe Kvarnera i Istre istakla bih dva dragulja, glagoljaško pjevanje te pjevanje i sviranje na tanko i debelo.

Gledajući unatrag, istarsko-primorska glazba nastala je na kamenu uz more, pa su folklorni glazbeni zapisi puni specifičnosti, uz glagoljaško pjevanje spomenimo još i istarsku ljestvicu te bugarenje … Ponekad čak zvuči i pomalo amelodično, zar ne?

– Na oblikovanje glazbene kulture utječe zvučno okruženje. Ono i jeste prva čovjekova inspiracija u stvaranju glazbe. U prilog ove teze zanimljivo je spomenuti jedno od mojih istraživanja koje govori upravo o vezama glazbenog izričaja i ljudskog akustičkog iskustva okruženja, konkretno, o sličnosti zvučnih kvaliteta sopila i glasanja koze. No, iako je zvučni okoliš važan čimbenik u oblikovanju ljudskog akustičkog iskustva, pa tako i glazbe, on nije jedini. Kulturni i povijesni utjecaji, kao i utjecaji tradicije drugih regija i naroda, također igraju ulogu u oblikovanju glazbenog izričaja neke regije i kulture.

Ne bih se složila da pjevanje i sviranje na tanko i debelo možemo atributirati kao amelodično, pa ni onda kad se oprezno biraju riječi poput ponekad i pomalo. Prefiksom »a«, poništava se melodičnost koju ova glazba ustvari potencira putem brojnih zanimljivih melodijsko-ritmičkih obrazaca, među kojima se ističe vokalno imitiranje svirke sopila poznatog po slogovima »traj-na-ni-na-ne-na«. Ali, s druge strane, točno je kako se ovoj tradicijskoj glazbi često prišiva etiketa neslušljivosti. No, ‘ajmo se zamisliti nad pitanjem što je u umjetnosti, u kreativnoj praksi općenito »krivo«, a što »pravo«, što je lijepo, a što ružno, što je slušljivo i neslušljivo…. Složit ćemo se kako su to strogo individualni i relacijski pojmovi u kontekstu kojeg pjevanje na tanko i debelo uz dalmatinsko klapsko pjevanje možda i jeste »manje slušljivo« zbog različitosti intervalskih odnosa koji su u klapskom pjevanju »slušljiviji« zbog familjarnog nam sustava tonalnosti koji obilježava zapadno europsko glazbeno iskustvo od baroka do romantizma.

S obzirom na osvajače kroz povijest, kraj je bio izložen i brojnim utjecajima, ipak glazbeno se sačuvao, kako to objašnjavate?

– Naš je kraj kroz povijest bio izložen brojnim osvajačima i utjecajima, što je sigurno ostavilo traga na kulturi i životu ljudi. Činjenica što se glazba sačuvala je i zbog toga što je često bila dio svakodnevnog života ljudi, te utoliko i možda manje podložna vanjskim utjecajima. Naravno, to ne znači da se ova vrsta glazbe nije razvijala i mijenjala kroz povijest razmjenom iskustava različitih kultura. Ipak, čvrsta šestotonska struktura prkosila je vanjskim utjecajima, ne samo u glazbenom smislu, već i u smislu hrvatstva koje je u Istri, na Kvarneru i otocima bilo stoljećima ugnjetavano. Valja spomenuti i ulogu tradicijske glazbe koja je itekako kumovala svjedočenjem hrvatskog identiteta Istre i Sjevernog primorja u procesima definiranja granica nakon Drugog svjetskog rata i konačnog pripojenja matici Hrvatskoj.

Graditelji instrumenata

Iako su najčešći dvoglasi bez glazbe, imamo i vrlo specifične instrumente na kojima se je sviralo, sopile, roženice, mišnice … Koliko je izrada tih instrumenata u to vrijeme bila zahtjevna?

– Izrada tradicijskih instrumenata, poput sopila, roženica, dvojnica i drugih, zahtijevala je umijeće i stručnost. Kao što je bilo uobičajeno u drugim tradicijama, izrada instrumenata bila je uglavnom ručna i koristili su se prirodni materijali koji su bili dostupni u okolini. Primjerice sopile su se izrađivale od javorova drveta, a tu su bile i dvojnice, mišnice, šurle… Izrada instrumenata nije bila jednostavan zadatak, jer je bilo potrebno izabrati pravi materijal, oblikovati ga prema odgovarajućim dimenzijama i zatim ga fino obraditi kako bi se postigao željeni zvuk.

Franjo Kresnik bio je glazbenik koji je i izrađivao violine, a kojih se nekoliko i danas čuva u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja. Ima li još nekih manje znanih majstora koji su izrađivali instrumente i ima li danas onih koji još uvijek izrađuju folklorne instrumente poput sopila, mišnica..?

– Glazbeni instrumenti su kompleksni predmeti, kako ergološki i tehnološki, estetski, po akustičkim mogućnostima i tehnici sviranja, tako i po funkciji, terminologiji te simboličnom značenju. Prvo pisano svjedočanstvo koje se tiče istarskih glazbala potječe iz 17. stoljeća, kada je G. F. Tommasini opisao svadbu i ples uz zvukove šalmaja, violine i gitare. Zanimljivo je spomenuti kako se istarske sopele razlikuju od krčkih sopila po nekim detaljima koji su sviračima itekako bitni. Iako je danas sve manje majstora graditelja instrumenata, ipak ih ima. Marijan Orlić Senkić jedan je od njih, iskusan krčki sopac i veliki zaljubljenik u otočnu glazbenu baštinu.

UNESCO je 2009. godine Istarsku ljestvicu uvrstio i na prestižnu listu nematerijalne kulturne baštine. Imate li nekih saznanja koliko je hrvatska glazba danas prepoznata u svijetu ?

– Hrvatska glazba ima značajno mjesto u svjetskoj glazbenoj zajednici, posebno u području klasične glazbe i tradicijske glazbe. Mnogi hrvatski glazbenici ostvarili su veliki uspjeh i međunarodno priznanje za svoje umjetničke radove. Osim toga, Hrvatska je poznata po svojim glazbenim festivalima i manifestacijama, a ovi događaji privlače velik broj posjetitelja iz cijelog svijeta i pružaju platformu za predstavljanje hrvatskih glazbenika i glazbene scene. Mogla bih reći da hrvatska glazba ima solidnu međunarodnu prepoznatljivost na kojoj se i nadalje mora stalno raditi.

Očuvanje nasljeđa

Uspijeva li se kroz kulturno-umjetnička društva sačuvati glazbeno nasljeđe? Koliko su u svemu involvirane mlađe generacije?

– Kulturno-umjetnička društva imaju značajnu ulogu u očuvanju glazbenog nasljeđa u Hrvatskoj, posebno kad je riječ o tradicijskoj glazbi i plesu. Platforma su za prenošenje znanja i vještina s generacije na generaciju, a time pomažu u očuvanju bogate kulturne baštine. Društva trebaju raditi na tome da privuku i uključe mlađe generacije, to je ključno za održavanje živosti glazbenog naslijeđa. Danas su mladi izloženi brojnim drugim utjecajima i izvorima zabave pa ih nije uvijek lako zainteresirati za tradicijsku glazbu i ples.

Foto Arhiva/NL

Istarski glazbenici Tamara Obrovac i Gustafi primjer su glazbenika koji se osvrću na folklorno glazbeno nasljeđe. Čini se kako je ipak moguće spojiti dva vremenski udaljena glazbena razdoblja, kako vi na to gledate?

– Kao muzikolog smatram da je spajanje tradicijske glazbe s modernim elementima, poput elektronike ili jazza, izuzetno zanimljiv i koristan način očuvanja i promoviranja glazbenog nasljeđa te približavanja mlađim generacijama. Tamara Obrovac i Gustafi su izvrsni primjeri umjetnika koji uspijevaju uspješno kombinirati tradicijske i moderne glazbene elemente. Korištenjem tradicijskih melodijskih i ritmičkih obrazaca, te tekstova na dijalektu, oni se igraju nasljeđem istovremeno poštujući i slaveći ga. Spajanje različitih glazbenih stilova i elemenata staru glazbu osvježava i oživljuje, čini je bližom novoj publici koja možda i ne bi bila zainteresirana za slušanje u izvornoj formi. Osim toga, takvi kreativni spojevi propituju tradicijsku glazbu i naše nasljeđe što također nije zanemarivo.

Osim folklornih specifičnosti ovaj je kraj imao i nekoliko priznatih glazbenika klasične glazbe, prisjetimo se i nedavno održanog Papandopulovog koncerta u HNK-u. Koliko glazbene institucije pokazuju interes prema izvođenju djela glazbenika iz ovog kraja poput Zajca, Polića…?

– Glazbenici poput Zajca, Polića i drugih iz ovog kraja, koji su svojim djelima ostavili veliki trag u hrvatskoj glazbenoj baštini, zasigurno zaslužuju veću pozornost i veću zastupljenost u programima glazbenih institucija. Važno je imati na umu kako programi glazbenih institucija ovise o mnogim čimbenicima, poput financijskih sredstava, planiranih tema, dostupnosti izvođača… Stoga, neki glazbenici i djela mogu biti zastupljeniji u jednom razdoblju, a manje u drugom. Unatoč tome, mogu se primijetiti napori nekih glazbenih institucija u promoviranju i izvođenju djela ovih i drugih značajnih glazbenika iz ovog kraja. Papandopulov koncert koji ste spomenuli svakako je značajan događaj hrvatske glazbe bez kakvog ne bi trebala proteći ni jedna kazališna sezona.

Turistička perspektiva

Osim same promocije i predstavljanja glazbene baštine, bavite se i davanjem značaja glazbenog nasljeđa i iz turističke perspektive. Autorica ste knjige koja govori o audio- menadžmentu, koliko se to shvaća ozbiljnim u kulturnoj i turističkoj promociji kraja i zemlje? Kakva su Vaša iskustva do sada?

– Da, bavim se istraživanjem glazbenog nasljeđa u turizmu, a udžbenik o audiomenadžmentu koji autorski supotpisujem upravo se bavi ovom temom. Mogu reći kako se kulturna baština nedovoljno valorizira u hrvatskom turizmu, iako svi znamo da ona predstavlja izniman potencijal u razvoju hrvatskog identiteta. Po pitanju korištenja tradicijske glazbe u turističkoj promociji naše zemlje, moja iskustva su različita. Postoje primjeri dobre prakse gdje se glazbeno nasljeđe uspješno promovira i valorizira u turističke svrhe. Primjerice kroz organizaciju glazbenih festivala ili kroz razne ture i obilaske posvećene glazbenoj baštini, dok s druge strane postoji neshvatljivo odsustvo takvih sadržaja. Često nedostaje i koordinacije između kulturnih i turističkih sektora pa to rezultira izostankom glazbe u promociji naše zemlje što nije konceptualne prirode, već nedovoljnog interesa. Potrebno je osvijestiti važnost kulturne baštine osobito u turizmu te kontinuirano pronalaziti načine kako baštinu valorizirati pritom ne zaboravljajući na osjećaj mjere u »eksploataciji«. To podrazumijeva suradnju i koordinaciju između različitih sektora, ali i ulaganje u infrastrukturu i sadržaje koji će omogućiti kvalitetnu prezentaciju i doživljaj glazbenog nasljeđa.

Pripremate li neke nove projekte?

– Upravo radim na projektu revitalizacija hrvatske tradicijske glazbe koji ima za cilj ovu glazbu uspostaviti kroz format poslovne glazbe uz korištenje AI tehnologije. Cilj projekta je plasirati hrvatsku tradicijsku glazbu na područje industrije koja se razvija uglavnom pod okriljem američke popularno glazbene produkcije.

I za kraj, kao zemlja s čak šest folklornih područja, kakvu poruku šaljemo u svijet?

– Kao zemlja s čak šest folklornih područja, Hrvatska šalje poruku bogatstva i raznolikosti svoje kulturne baštine u svijet. Ova kulturna raznolikost govori o jedinstvu u različitosti našeg glazbenog naslijeđa, te potvrđuje da smo kao narod kreativni i muzikalni. Glazba nam očigledno puno znači, kako prije tako i danas. Ipak, zbog globalnih utjecaja sve je teže pronaći prostor za autohtone glazbene vrste koje nisu prilagođene popularno glazbenom ukusu kakvog nameće današnja svjetska scena. Potrebno je ulagati u promociju i revitalizaciju onih glazbenih izričaja koji su u tom procesu posebno krhki kako bi se sačuvali u svekolikoj glazbenoj riznici svijeta. Zbog toga ćemo nastojati porinuti što dalje u svijet sljedeću obljetničku 15. godišnjicu na UNESCO-voj listi otkako je glazbena forma pjevanja na tanko i debelo upisana u svjetsku baštinu.

Iznimno nasljeđe Istre i Kvarnera

Poznat je Beneventanski evanđelistar iz 11. stoljeća kao najstariji pronađeni glazbeni dokument na Kvarneru koji se čuva u Vatikanu, što biste još kao muzikolog izdvojili kao iznimno nasljeđe?

– Među djelima koja se čuvaju u istarskim crkvama, a koja su bogato iluminirana, valja istaknuti časoslov iz Franjevačkog samostana u Pazinu i korske knjige za bogoslužje u pulskoj katedrali. Tu su i melografski radovi, odnosno zbirke Matka Brajše Rašana i Ivana Matetića Ronjgova bez kojih se ne može zamisliti naša spoznaja o hrvatskoj glazbenoj baštini Istre i Kvarnera.

Festivali utkani u
kvarnersko glazbeno bilo

Glazbeno smo se mijenjali kroz vrijeme, što je potvrdila i rock generacija 1960-ih, ali i punk 1990-ih, riječka scena čini se glazbeno ne miruje. Kako biste opisali današnju glazbenu sliku kraja?

– Današnja glazbena scena na Kvarneru može se opisati kao vrlo dinamična i raznovrsna. Pored očuvanja folklornog nasljeđa u okrilju kulturno-umjetničkih društava, postoje mnogi glazbenici koji se bave suvremenim žanrovima kao što su pop, rock, metal, elektronska glazba, jazz i drugi. Rijeka je poznata po glazbenicima popularno glazbene scene. Upravo je u Rijeci bio organiziran i prvi festival popularne glazbe Canzonette Fiumane 1899. godine. O samim razmjerima interesa javnosti najbolje svjedoči četvrti po redu festival koji je bio upriličen u lipnju 1906. godine kao dio velike proslave zaštitnika grada Rijeke.

Festival MIK također je jedan od važnijih manifestacija koji se trudi promovirati domaću besedu i glazbu, no uz njih su tu i brojne druge manifestacije od Osorskih večeri, Lubeničke večeri, Kastafsko kulturno leto i još mnogih dugih. Vidite li još neke mogućnosti u promociji glazbene kulture kraja?

– Svi su ovi festivali hvalevrijedni i kao takvi utkani u naše glazbeno bilo. Oni su rasadnici glazbenika, glazbe i publike koja s njima živi dugi niz godina. Povezuju izvođače s publikom, omogućavaju razmjenu ideja i utjecaja između glazbenih žanrova, promoviraju glazbene trendove i nove stilove utječući izravno na razvoj glazbene industrije. Osim festivala postoje i druge mogućnosti za promociju glazbene kulture. Jedna od njih je organizacija glazbenih radionica i seminara koji bi se bavili različitim aspektima glazbe, poput izrade tradicijskih instrumenata ili pjevanja tradicijskih pjesama. Pritom bi bilo važno poticati i podržavati upravo mlade glazbenike u njihovom stvaralaštvu i pružati im priliku za nastup i izlaganje.