Karakteristični geografski položaj u dubokom zaljevu sjevernoga Jadrana, podno Postojnskih vrata, tisućljećima je činio prostor današnje Primorsko-goranske županije važnom točkom trgovačke i kulturne razmjene. Likovna baština ovog područja odražava utjecaj različitih stilova i kultura, poput rimskog, bizantskog, venecijanskog, austrijskog i talijanskog, odnosno života i kulture ljudi koji su naseljavali ovaj kraj tijekom stoljeća.

Intenzivne povijesne mijene odrazile su se, između ostalog, i na samoj baštini, o čemu smo razgovarali s prof. dr. sc. Marijanom Bradanovićem, redovitim profesorom s Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, voditeljem Katedre za zaštitu, prezentaciju i interpretaciju baštine i negdašnjim konzervatorom, koji je istaknuo neke baštinske značajke Primorsko-goranske županije, i to u vidu slikarstva i skulpture.

»Prekrcane« čuvaonice

S obzirom na ta područja umjetnosti te s obzirom na nemali županijski prostor koji uključuje brojne lokalitete i znamenitosti, profesor je odlučio staviti naglasak na ono što možda nije dovoljno istaknuto, na ono o čemu se ne zna dovoljno, a vrlo je značajno, jer ovako kratka, više problemska skica negoli sinteza županijske baštine nije nimalo lak posao. Također, problem je, pojašnjava, što su postojeće sinteze već pomalo zastarjele i mahom su pisane u ključu povijesnog pregleda, a ne pregleda povijesti umjetnosti, stoga je ovo tek gruba skica pisana s ciljem prepoznavanja široj javnosti slabije poznatih vrijednosti.

Foto Marko Gracin

Kad govorimo o slikarstvu na Kvarneru, bitno je, kaže, istaknuti Klimta, odnosno njegovu ranu fazu, a radi se o zanatskom dekorativnom slikarstvu koje je samo jedan od izraza visoke urbane kulture tadašnjega grada Rijeke, ali tek nagovještaj onoga što će s Klimtom uslijediti.

– Kad govorimo o slikarstvu na Kvarneru, sada se dosta priča o Klimtu. Taj Klimt iz našeg kazališta zanatsko je dekorativno slikarstvo znatne kvalitete, samo jednim od izraza visoke urbane kultur. Valja istaknuti da je riječ o ranom Klimtu, stilski promatrano kasnom historicizmu, zanatski vrhunski izvedenom dekorativnom slikarstvu, ali tek nagovještaju onoga što će taj genijalni slikar bečke secesije raditi kasnije, na prijelazu stoljeća i početkom dvadesetoga stoljeća. Morate znati da će se konzervator uvijek zalagati za čuvanje spomenika u ambijentu za koji je nastao. Također, svjesni smo svi naših povijesnih lomova koje ne trebam previše objašnjavati. Zbog tih su cenzura mnoge riječke zbirke toga doba velikoga procvata grada Rijeke fragmentirane i raznesene. No, također treba naglasiti da su dobro promišljenim planom akvizicija mudrih riječkih muzealaca, naglašavam povjesničara umjetnosti, poput Borisa Vižintina i Berislava Valušeka, čuvaonice našeg Muzeja moderne i suvremene umjetnosti već desetljećima upravo »prekrcane« istaknutim djelima hrvatske moderne, kaže Bradanović, te dodaje kako niz antologijskih djela hrvatske umjetnosti prve polovice dvadesetog stoljeća još uvijek čeka na svoj stalni postav, a nada se i da će se Klimt iz riječkoga HNK-a vratiti ondje kad se steknu uvjeti za to.

Foto Marko Gracin

U tom kontekstu, naglašava dalje, zbog Klimta ipak ne smijemo zaboraviti niz drugih značajnih imena poput Miroslava Kraljevića, Milivoja Uzelca, Vilka Gecana, Vladimira Becića, Oskara Hermana, Marina Tartagliu, Lea Juneka, Savu Šumanovića, Mencija Klementa Crnčića ili pak one vezane s našim zavičajem, klasike, kao što su recimo Carlo Ostrogovich te Ivo Kalina.

(Ne)poznata baština

Jedno od remek-djela slikarstva našeg zavičaja je, dodaje, i poliptih iz nekadašnje opatije sv. Lucije u današnjem selu Jurandvoru na području Općine Baška, koji se čuva u krčkoj biskupskoj palači.

– Potječe iz 14. stoljeća, kao i glasovita ikona »Gospe Trsatske«, a pripadaju u red najistaknutijih djela gotičkog slikarstva duž istočne obale Jadrana. Prvorazredno djelo slikarstva rane renesanse predstavlja poliptih Antonija i Bartolomea Vivarinija. Važno je da je ono nastalo 1458. godine, prema narudžbi Petra de Zara, bogatog Rabljanina vrlo profinjenog ukusa, nastalo upravo za svetište crkve sv. Bernardina u franjevačkom samostanu u Kamporu nadomak grada Raba.

Vrlo je znamenito djelo i »Bogorodica s Djetetom«, glasovitog mletačkog renesanog slikara Vittorea Carpaccia iz 1514. godine, a riječ je, napominje, o slici koja nije nastala za krčki samostan franjevaca trećoredaca u kojem se danas čuva.

– Prema istraživanju moje drage kolegice Gordane Sobote Matejčić, tu je sliku jedan franjevac donio iz Velog Lošinja nakon Prvoga svjetskog rata, kada su talijanske vlasti nakon uspostave nove granice protjerale tamošnju malu zajednicu franjevaca trećoredaca glagoljaša. No, u svetištu krčkog samostana sačuvana je velika, široj javnosti slabo poznata velika renesansna slika Bernardina Licinija iz 1531. godine, na kojoj je prikazan i naručitelj fra Petar Krašović. Nama povjesničarima umjetnosti iznimno je važno kada takvo djelo možemo kontekstualizirati i smjestiti u ambijent za koji je i nastalo. U svetištu košljunske franjevačke crkve Navještenja Marijina od 1535. godine nalazi se poliptih iz radionice mletačkog slikara Girolama de Santacroce, kaže Bradanović, te dodaje da je u ruci sv. Kvirina, gradskog zaštitnika, prikazan prilično vjeran model obzidanoga grada Krka.

Foto Arhiva/NL

Za sedamnaesto stoljeće, pojašnjava, vrlo je značajan Švicarac Serafin Schön koji je kao već iskusni slikar u franjevački samostan na Trsatu došao 1630. godine, sudjelujući u tadašnjoj velikoj obnovi i opremanju samostana, a unutar njegova opusa treba istaknuti nedavno restauriranu »Mističnu večeru Svete obitelji« iz 1640. godine koja se pruža duž cijelog sjeverozapadnog zida velikog ljetnog refektorija trsatskog samostana. Za osamnaesto je stoljeće, dodaje, pak bitan Cristoforo Tasca.

– Mletački slikar Cristoforo Tasca, čijim su se opusom bavile kolegice Kudiš i Bralić, na našem je području bio vrlo popularan početkom osamnaestoga stoljeća. Osobito su značajna njegova djela velikog formata, prema dobro promišljenim narudžbama, koja su nastajala za spomenuti ljetni refektorij trsatskog samostana i svetište krčke katedrale.

Reprezentativne skulpture

Uz slikarstvo na županijskome području, kazuje, ima i više reprezentativnih kiparskih djela, a u tom smislu se svakako ističe jedan od najznačajnijih antičkih spomenika pronađenih na području naše zemlje, točnije u lošinjskom akvatoriju, Apoksiomen, antička brončana skulptura visoka oko 190 centimetara, koja predstavlja atleta u prirodnoj veličini, a čuva se u Malom Lošinju.

– Takvih vrhunskih brončanih skulptura iz drugog stoljeća prije Krista, kakva je ova, vrlo je malo sačuvano u cijelome svijetu, a predstavlja kopiju prema Lizipu, čuvenom helenističkom kiparu. Lošinjska antička bronca nije samo priča o savršenstvu antičkog lijeva, već i svjedočanstvo tisućljetne važnosti plovnog puta duž istočne obale Jadrana. Skulptura ovakve vrsnoće putovala je prema nekom velikom urbanom centru poput Akvileje ili nekoj vrlo reprezentativnoj maritimnoj vili, poput one brijunske. Prava je sreća da je ona danas prezentirana u Malom Lošinju, pogotovo zato što mnoge antičke skulpture s našega područja krase muzeje i zbirke u inozemstvu, naglašava Bradanović, te nadodaje kako baštinu antičkoga Raba nalazimo primjerice u Veneciji, Beču i u Beogradu.

Prema njegovim riječima, ono čime se posebno dičimo je bogatstvo ranosrednjovjekovne i romaničke skulpture u gradovima poput Krka, Raba ili Osora, a u tom smislu kaže kako se i sama Bašćanska ploča može analizirati kao likovni predmet, i to ne samo zbog romaničke lozice koja krasi njezin gornji rub.

– Nedavno sam čuveni gotički sarkofag, danas izložen u franjevačkom samostanu u Kamporu na Rabu, pripisao vrlo poznatom zadarskom majstoru Pavlu iz Sulmone, a ostaje za vidjeti hoće li ova atribucija biti šire prihvaćena. Kvarnerski otoci obiluju i gotičkom i kasnogotičkom i ranorenesansnom skulpturom majstora poput Andrije Alešija, Petra Radova ili creskog i krčkog majstora Franje što je jedno od istraživačkih područja koje me zaokuplja već desetljećima, kaže Bradanović.

Putujući majstori

Specifičnost našeg područja, govori, ogleda se i u značajnoj prisutnosti tzv. korvinske ili ugarske ili budimske, uvjetno rečeno firentinske renesanse, što je logično zbog toskanskih veza budimskoga dvora Matije Korvina. Kad govorimo o tim renesansnim strujanjima, pojašnjava, upravo je naše područje jedno od mjesta susreta i preplitanja tih kiparskih načina putujućih majstora, kao i onih koji su u svojim putovanjima kod nas zastali i udomaćili se, poput Petra Radova Trogiranina koji se oženio na Rabu.

– Samome vrhu renesansne kiparske produkcije kasnog petnaestoga stoljeća na našem području pripada mramorni reljef »Bogorodice s Djetetom« iz Bribira kojeg zacijelo treba povezati s narudžbom Frankopana. Nakon kamene skulpture ne zaboravimo ni drvorezbarenu polikromiranu skulpturu, a upravo zbog siromaštva naših krajeva često je ona ostajala u kutu, a u većim centrima je odavno zamijenjena onom mramornom. Svi će se odmah sjetiti i gotičkog Čudotvornog Raspela iz riječke katedrale sv. Vida, a izvanredno je važno te gotovo nepoznato, također gotičko raspelo danas prezentirano u krčkoj katedralnoj zbirci, u crkvi sv. Kvirina. Od posebnog je značaja to što su uz njega sačuvani i kipovi Ivana i Marije, obrazlaže Bradanović, te dodaje kako je zahvaljujući istraživanjima Branka Fučića stručnoj javnosti poznato i raspelo iz župne crkve na otoku Susku.

Foto Marko Gracin

Kako je dalje kazao, uz spomenuta djela, vrijedno je istaknuti i to da naši samostani i župne zbirke posjeduju djela niza značajnih venecijanskih drvorezbara kao što su Andrea da Murano i Paolo Campsa, a iako se radi o kronološkom skoku prvenstveno zbog ograničena prostora, kaže kako treba spomenuti još jednoga značajnog autora, Romola Venuccija, koji je prvenstveno poznat kao slikar, no njegove skulpture važna su karika u slici riječke likovne scene između dvaju svjetskih ratova, pa u tom kontekstu Berislav Valušek ističe »Snagu volje« s početka tridesetih godina prošloga stoljeća.

Uz slikarstvo i kiparstvo, zaključuje, arhitektura i urbanizam su također vrijednosti u smislu baštine našeg područja, pa bi bilo vrijedno dati i tim temama prostora.

Vrijedni antički mozaici

Uz slikarstvo, kaže, valja se osvrnuti i na mozaik, slikarsku tehniku za koju valja posegnuti u našu antičku baštinu, na prostore naših otoka, ali i grada Rijeke koji obiluje nalazima antičkih mozaika.

– I tu je, kao i kod našeg Klimta, bila riječ o dekoraciji, likovnoj opremi arhitekture, no ovi su majstori, za razliku od Klimta, morali biti fizički prisutni ovdje na našem području, barem za vrijeme izvedbe svojih djela. Spomenimo ovdje i ranokršćanske mozaike na trgu kod crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije, one na lokalitetu Mira u Dragi Bašćanskoj, ili one na pučinskom otočiću Sveti Petar pokraj Ilovika. Dublje u prošlost, u doba prije legalizacije kršćanstva, spomenimo mozaik rimskih termi s prikazom Tritona, sačuvan u blizini Vele place u gradu Krku, govori profesor.