Govoriti o sigurnoj budućnosti u nesigurnim vremenima može se činiti paradoksalno, međutim, ako se pogleda iz drugog kuta, baš zato što i jest toliko toga neizvjesno, moramo nastojati osigurati se sami koliko god možemo. Kada je riječ o materijalnoj sigurnosti, na domaćem financijskom tržištu postoji lepeza proizvoda koji mogu pomoći da kuna kojom raspolažemo danas (uskoro euro) u budućnosti vrijedi više. Tu je štednja u bankama, stambenim štedionicama i mirovinskim fondovima (obvezni drugi i dobrovoljni treći stup), ulaganje u otvorenim investicijskim fondovima, ulaganje u vrijednosne papire na tržištu kapitala, police osiguranja…
Paralelno s »klasičnom« bankovnom i nebankovnom financijskom industrijom, koju nadziru Hrvatska narodna banka (HNB) i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (Hanfa), pojavili su se i brojni novi ulagački trendovi. Izdvaja se pritom ulaganje u zlato, koje se inače smatra utočištem u krizama i nesigurnim vremenima. No, uvijek valja biti oprezan. Sve su popularniji i neki alternativni oblici ulaganja, kojima se počelo pribjegavati uslijed niskih prinosa na klasične oblike ulaganja, poput primjerice ulaganja u kriptovalute, odnosno kriptoimovinu.

Klasika i alternativa

Promet u kripto-mjenjačnicama ove se godine čak izjednačio s prometom na Zagrebačkoj burzi, izračunala je Hanfa. No, kriptoimovina zasad ne potpada pod regulaciju niti jedne institucije u Hrvatskoj, Hanfa se u to područje tek sprema snažnije ući, sukladno europskoj regulaciji, a tržište je globalno, nepredvidivo, volatilno… Naravno, tu je i uvijek omiljeni oblik štednje za hrvatske građane, onaj u »ciglu i beton«, odnosno na tržište nekretnina, koje je i iz ove krize izašlo kao pobjednik (zasad), no i tu postoje stanoviti rizici od pregrijanosti i napuhanog balona na koje stalno upozorava HNB.
Svaki od oblika štednje ili ulaganja ima, dakle, svoje prednosti i nedostatke, odnosno manje, veće ili velike rizike, te se prilikom odluke o tome hoće li se i u što uložiti treba jako dobro informirati – koliko se i u kom roku može dobiti, ali prije svega koliki je rizik da se uloženo izgubi. Tek kada se sve to razmotri, treba odlučiti, s obzirom na vlastite preferencije i spremnost na rizik. Oni manje skloni riziku odlučit će se vjerojatno za bankovnu štednju: kamate su trenutno skoro na nuli, međutim, štednja je osigurana do 100 tisuća eura. Oni malo skloniji riziku ići će možda prema fondovskoj industriji, unutar koje također postoji stupnjevanje, pa su tako manje rizični otvoreni obveznički fondovi, a nešto rizičniji mješoviti i dionički. No, oni mogu donijeti i veći prinos, što se pokazuje upravo sada u eri niskih kamatnih stopa, kada su se mnogi individualni i institucionalni ulagači preorijentirali na dionice. Postoji i zlatno pravilo da se uvijek vrši disperzija, odnosno kombiniraju oblici štednje i investiranja (»nikad sva jaja u istu košaru« i slično), a kakva će kombinacija biti – o tome opet svatko odlučuje ponaosob. Univerzalnog savjeta nema, i štoviše, ne smije ga ni biti: odluka je individualna, kao i odgovornost, no da bi je netko mogao donijeti, s potencijalnim mogućnostima ulaganja prvo se mora upoznati.
Ova je pandemija, te posljedična kriza, izazvala je određene promjene u potezima izvršnih i monetarnih vlasti diljem svijeta, ali i u ponašanju potrošača. Kako bi se ublažile posljedice lockdowna, natiskano je mnogo novca, a kamate su pale gotovo na nulu. Unatoč tome, štednja građana u bankama raste po stopama i većim nego prije pandemije. U jednoj fazi, bila je riječ o svojevrsnoj »prisilnoj« štednji, budući da je dosta toga bilo zatvoreno pa se jednostavno nije imalo gdje trošiti. Odmah po otvaranju, potrošači su otpustili kočnice, potrošili dio ušteđenih zaliha, doprijevši tako i brzom oporavku koji je uslijedio. No, depoziti u bankama nastavili su rasti.
Prema podacima Hrvatske udruge banaka (HUB), depoziti građana u bankama u Hrvatskoj su krajem 2019. iznosili 211,7 milijardi kuna, da bi već krajem 2020. (prva pandemijska godina), porasli na 224,5 milijarde kuna, dok su krajem srpnja ove godine iznosili visokih 236,1 milijardi kuna. HNB je izašao i s podacima za rujan 2021., prema kojima su depoziti kućanstava krajem tog mjeseca iznosili 240,3 milijarde kuna, te su na godišnjoj razini bili veći za 20 milijardi kuna ili 9,1 posto! Ukupni pak depoziti, svih sektora, u rujnu 2021. dosegnuli su 359,8 milijardi kuna, te su u odnosu na rujan 2020. porasli za 38 milijardi kuna ili za 11,8 posto.

Financijska imovina

Štednja u bankama je samo jedan od oblika financijske imovine (iako dominantan) u kojem građani štede/ulažu. Tu su naime i drugi oblici, poput ulaganja u vrijednosnice i udjele. Prema podacima HNB-a, na kraju drugog tromjesečja ove godine ukupna financijska imovina kućanstava (koja dakle obuhvaća sve ove oblike, bankarske i nebankarske, odnosno depozite, vrijednosnice i udjele) iznosila je 564 milijarde kuna. Budući da su financijske obveze kućanstava iznosile 154 milijarde kuna, neto financijska imovina sektora kućanstava iznosila je 410 milijarde kuna, odnosno bila je 2,5 posto više nego na kraju prethodnog tromjesečja, čime se nastavio trend njenog postupnog, ali postojanog povećanja.

Dok banke i štedionice nadzire HNB, nebankarski financijski sektor nadzire Hanfa, a tu pripadaju mirovinski fondovi, obvezni i dobrovoljni (drugi i treći stup), društva za osiguranje, tržište kapitala, te investicijski fondovi. No, treba naglasiti da se procjenjuje da ukupna financijska imovina, i bankovna i nebankovna, čini tek 5 posto ukupnog bogatstva hrvatskih građana: ostatak od 95 posto čini nefinancijska imovina, odnosno nekretnine, pri čemu barem jednu posjeduje čak 88 posto Hrvata, po čemu smo šampioni u Europskoj uniji.