Ima onaj vic u kojem je glavni lik Mate Ložač, ili Pero Ložač, uglavnom čovjek koji pozna valjda svakog na ovom svijetu, koliko god tko u to da sumnja. Došao tako Mate Ložač – u skraćenoj verziji vica – na testiranje za posao, a šef mu otprilike reče: »Mate zadnji test! Vodim te u Vatikan i ako mi mahneš s balkona zajedno s Papom, dobit ćeš posao.« Mate pristane, krenu oni u Vatikan, uđe Mate u onu ‘zgradu’ u kojoj Sveti Otac stoluje, kad za par minuta evo njega na balkonu s papom Franjom. I dakako, maše Mate Ložač šefu. A šef se od čuda onesvijesti.

– Šefe, pa što ste se onesvijestili, pa rekao sam vam da poznam sve ljude na svijetu!? – reče šefu Mate Ložač.

– Mate moj, kad sam te vidio s Papom kako mašeš, to sam još nekako i shvatio, ali onda je došao neki Kinez i pitao: »Tko je je onaj u bijelom pored Mate!?! Tu sam se onesvijestio – priznade Mati Ložaču njegov šef.

Zvonimir Sunara Suki nije, dakako, lik iz ovog vica, ali je čovjek za kojeg je lako vjerovati da pozna sve neke važne ljude u Lijepoj Našoj. Ima njega svugdje gdjegod se nešto važno zbiva, bilo da je zagrebačka špica, televizijska kuća na Prisavlju, loža stadiona u Maksimiru, veliki koncerti pjevačkih legendi, još veći skupovi najveće stranke u Hrvata…

Gdje god je važno nešto, eto i njega, a kamera ga lovi jer ga, naravno, dobro odnekud pozna. Fenomen neki koji valja istražiti!? Zvonimir Sunara tu ne vidi fenomen, već kratko kaže: sve je to plod dobre organizacije.

– Ima nas svakakvih ljudi, ljudi svakakvih profila. Ima tako i ljudi koji su iz ničega napravili nešto. Ja sam imao težak život, ostao sam rano bez roditelja i našao se u situaciji da se moram izboriti sam za sebe, za mjesto pod suncem, štono se kaže. Prirodna ta neke sposobnost i inteligencija me dovele do tog što jesam – priča Sunara.

Domsko dijete

Zvonimir Sunara Suki danas je zaposlenik HRT-a, na HRT-u radi kao organizator u sportskoj redakciji. Ni to, zapravo, nije slučajno, odnosno nekako je logično ako se zna kako je Sunara 1989. godine, kao mlado momče, iz rodnog Šibenika došao u Zagreb. Kad je imao11 godina, preminula mu je mama. Oca nije nikada ni upoznao. Domsko je dijete, a u domu ne možeš biti vječno. Završio je srednju turističku školu, a onda mu je život usmjerila istinska legenda – Dražen Petrović.

– I tad Dražen Petrović meni kaže: »Suki, idemo mi za Zagreb!« Zahvaljujući njemu i pokojnom kolegi s HTV-a Vladimiru Anzuloviću, došao sam u Zagreb 1989. godine, u ovaj prekrasni grad koji volim i cijenim što, nadam se, i dokazujem svojim radom i prisustvom na sceni – pojašnjava Sunara.

Samo, što je to spojilo Dražena i njega, već tad etabliranog košarkaša i domskog momka!? Sunara će prvo reći da je Šibenik mali grad, makar ima i manjih pa se ljudi ne povežu tako.

– Nalazili smo se na košarci, družili se, on je malo stariji od mene… Ma, čovjek osjeti situaciju, osjeti s kim može, kad može. Ljudi se prepoznaju. Njemu nije pasao svatko. Ja se nisam nikad gurao silom k njemu kad bi ga drugi opkolili i on je to cijenio. Uvijek smo bili skupa, nerazdvojni. Iz Amerike je zvao za vrijeme rata, pitao što se događa. Bio je jako Hrvatskoj privržen, jako se brinuo, sve ga je zanimalo – kaže Sunara.

Bili su, kaže, u kontaktu svaki dan. Zato mu, veli, i smeta kad čita kako danas svatko priča svašta o Draženu Petroviću. Istina je tu zapravo samo jedna i bitna, ona činjenica da bi po dolasku iz Amerike u kasni sat već sutra u pet ujutro Dražen Petrović bio u dvorani i trenirao. To ga je, ne dvoji Sunara, i dovelo do zvjezdanih visina.

Parking i ulaz

Dražen je onaj koji je Sunaru doveo u Zagreb, dok onaj poslovni dio njegovog zagrebačkog života počinje iz legendarne »Karake«, ugostiteljskog objekta, restorana na zelenom valu u koji su dolazili tad Zajec, Mlinarić, Deverić…

– Pavo Kremenić, na žalost pokojni, čovjek koji mi je pomogao i koji mi je ocem bio, pitao me tako što bih ja to radio. Rekao sam mu da bih radio u Saloonu, pa me poslao Vlahi Srezoviću kojem sam zahvalan za sve.

Pita i Vlaho što bih radio. Ja kažem da bih radio na ulazu i parkingu. On u čudu. Ali i to je dijelom odgovor na pitanje kako sam danas to što jesam, svi koji su postali predsjednici, premijeri, ta opcija HDZ-a od Franje Tuđmana do sadašnjeg predsjednika stranke Andreje Plenkovića, svi su dolazili gore – kaže Sunara.

– I svi su morali u disco, odnosno Saloon, preko parkinga! – prosvijetlilo se i nama koliko je potez odabira baš te radne pozicije bio dalekosežan.

-Tako je! Parking i ulaz! – potvrđuje Sunara.

Posebice pamti Sunara kako je na putu za kuću u Nazorovoj zaustavio automobil Franjo Tuđman i izašao van samo da s njim popriča.

– Par minuta, ali ih nikada neću zaboraviti – priznaje.

Tuđmana je, inače, također upoznao u »Karaki« koja mu je, kako kaže, bila drugi dom.

– Franjo Tuđman je svratio sa Zlatkom Vitezom nakon jedne predstave u HNK-u. A kad smo već kod predsjednika Tuđmana, moram reći da zahvaljujući njemu i hrvatskim braniteljima mi imamo hrvatsku državu! Tu nema razgovora, bilo nekom drago to čuti ili ne – ističe Sunara.

Brzo je tako razgovor sa Sunarom o fenomenu Sunara došao na temu HDZ-a. Ne libi se on ponosno kazati da je član HDZ-a od 1989. godine. Imao je, ističe, čast biti u društvu prvog hrvatskog predsjednika i u loži Dinamova stadiona. Sunara, naime, 1996. počinje poslovnu suradnju sa zagrebačkim nogometnim klubom čiji je veliki navijač bio i Tuđman.

– Viđali smo se, bio pored njega. To je takva velika karizma! Meni kao klincu bio je pojam da sam uz njega – kazuje Sunara.

Bez interesa

Samo, velimo, ima i imao je i taj HDZ uspona i padova. Je li zbog toga vjernost stranci katkada došla u pitanje!? Slaže se Sunara s tim da je bilo i uspona i padova, kaže normalno je to.

– Sjećam se 2007. godine i izbora, kad me u Bulldogu susreo Ivo Sanader i pitao dolazim li na izbore. Rekao sam da dolazim ako sam pozvan. Ja nigdje nikada u životu ne dolazim ako nisam pozvan, a mnogi misle da dolazim svugdje kao i oni. Ne! Ja tim ljubomorcima zavidnima kažem: »Svugdje ste vi čim se vidimo!« I kažem Sanaderu da imam samo jednu molbu za njega, da ne napravi nijednu grešku jer može trajati dugo. Na žalost, nije me poslušao. Dogodilo se što se dogodilo – prisjeća se Sunara.

Priznaje da mu je taško padalo slušati i čitati sve što je u to doba ispadalo iz ormara vezano za njegovu stranku. I slaže se, kaže, s premijerom Plenkovićem koji kaže da nije to radio HDZ nego pojedinci. Stoga, ne dvoji, pojedinci moraju i odgovarati. A kako pamti lošija doba za HDZ, tako Sunara ne krije da je iznimno zadovoljan aktualnim trenutkom.

– Godine 2016. došao je čovjek koji će Hrvatsku napraviti boljom, Andrej Plenković. Njegovo ime izgovaram s tolikim poštovanjem da se ježim. Sve što je rekao u kampanji, napravit će.

Vrata su mu svuda u svijetu otvorena. Dobar je čovjek, human je. Nije prepotentan, nije bahat kao što govore. To nije istina! Ja ga znam! – podcrtava Sunara.

Godit će ove riječi premijeru, ali neće li na ove riječi skočiti ljudi svih vrsta pa prije svega u ovolikoj hvali prepoznati kako Sunara garant žica neku uslugu kad ovako govori!?

– Nikakvih interesa ja nemam! Samo sam član HDZ-a, s tim se ponosim, u interesu mi je da svima bude bolje, a to može postići samo Andrej Plenković s ovom Vladom. Tuđman je bio lider u ratno vrijeme, a Plenković želi u mirnodopsko vrijeme napravit rezultat. Najbolje što se moglo dogodit hrvatskoj državi je Plenković – opet će Sunara.

Štoviše, smatra i da su ministri što ih je Plenković odabrao najbolji, od Grlića Radmana, preko Aladrovića, do Božinovića, Ivana Malenice. Dao im je priliku da se dokažu, smatra Sunara.

– Ili Oleg Butković! Pa gledajte što je čovjek napravio od Ministarstva prometa i veza. Učinit će da ova prekrasna zemlja bude još prekrasnija. Pelješki most! Zašto se to radi!? Da se ljudima olakša život. Premijer je jednostavno postavio sposobne ljude – ističe Sunara.

Nabraja on još: ministra Zdravka Marića, pa čelnika HTZ-a Kristjana Staničića, pa Tomislava Šimićevića, šefa kabineta predsjednika Sabora. Slažemo se dijelom, uistinu su to puno bolja kadrovska rješenja od, recimo, Josipe Rimac, ali se na tu ješku Sunara uhvatiti ne da, samo ponavlja kako svatko mora kao pojedinac odgovarati za svoje poteze.

Drugi ured

S premijerom je, na neki način, vezana i činjenica da sa Sunarom razgovaramo u Bogovićevoj, u kafiću Bulldog. Tu je njemu, reklo bi se, drugi ured, a tu često navrati i premijer. »On ide među ljude, on se druži.

Ovdje su mu pred izbore i lijevi glasači prilazili i rekli da će glasat za njega. Ja sam svjedok«, tvrdi Sunara. No, koliko god se čini da je politika, pa onda i vjernost matičnoj mu stranci od Sunare učinila čovjeka koji zna svakoga i kojeg znaju svi, on će reći da je ipak sport taj koji mu je priskrbio toliko poznanstava. Tu će Sunara podcrtati ime Zorana Gopca. On je, kaže, za njege jedan od najvećih sportskih djelatnika u nas.

– On me je doveo u Dinamo i s ponosom radim za taj klub već 24 godine – ističe Sunara, baš kao što ističe kako cijeni što je u Dinamu upoznao Zdravka Mamića.

Dinamo je otvorio puno vrata jer je, ističe Sunara, gospodski klub. S druge pak strane na HRT ga je doveo Ljudevit Grgurić Grga iz Saloona. Vrijeme je to showa »Sedma noć«, sportskih emisija, a Sunara je znao kako s ljudima, taman da dođe i radi kao animator publike za početak.

Kamera mu nije mrska, glumio je on i u mnogim serijama, filmovima, zadnje uloga ministra pravosuđa u filmu Vinka Brešana »Koja je ovo država«. Iskustvo je bilo taman takvo da na pitanje bi li bio dobar ministas pravosuđa, Sunara kratko odgovara: »Bih!« Nego, i drugi su radili slične poslove razne, možda imali i jednako teško djetinjstvo, pa nemaju tu lakoću i talent upoznavanja drugih poglavito poznatih osoba.

– Valjda moraš imati nešto u sebi, nadarenost neku. Ja nemam problem prići čovjeku, predstaviti se. Iz toga priča ide dalje – na to će Sunara.

7.000 kontakata

Sport, politika, televizija, a bome i glazba. Sunara je glazbeni promotor klape Intrade, 14 godina već s njima radi i, kako kaže, pune oni dvorane gdje god dođu. Klapa je bila odlična, kaže, i prije te 2006. godine kada ih je preuzeo, no tad sve kreće strelovito naprijed.

Zanimljivo je pritom da do te suradnje dolazi opet na preporuku Zorana Gopca. Sunara će pak istaknuti kako im je na koncert u Dom sportova netom po dolasku iz Haaga došao i Ante Gotovina.

– Dolazili su svi koje sam zvao, ali moram priznati da nikada nisam zvao ljude lijeve opcije. Osim Rajka Ostojića koji je vrhunski liječnik, čovjek koji mi je život spasio jednom dijagnozom – iskreno će Sunara.

Putevi se razni, eto, kod Sunare uvezuju na svakojake načine. Doduše, pomogne tu i nekih 7.000 kontakata spremljenih u memoriju mobilnog telefona. Tu se na tren Sunara vraća na matičnu kuću, na HRT, na to da je, kako kaže, vazda uz novinare ako treba doći do Modrića, Vrsaljka…

Hvali pritom aktualno čelništvo javnog servisa, pogotovo Glavnog ravnatelja HRT-a Kazimira Bačića, a onda i glavnog urednika svih programa HRT-a Bruna Kovačevića koji ga je i primio u sportsku redakciju.

Učinili su, smatra, i čine puno za HRT. Uglavnom, konstelacija svega je taman takva da je Sunara zadovoljan svim aspektima svoga djelovanja. Zadovoljan je i na privatnom planu, sin Fran je taman završio fakultet. Doduše, ostaje misterijom kako čovjek sve to stigne, pa da, kao u vicu i slikovito rečeno, Kinez prije prepozna njega nego Papu!?

– Ja sam jako organiziran čovjek. Tu su bilješke što trebam napraviti. Ne idem nikad u prazno. Jednostavno je to – pojašnjava Sunara.

Smjela prognoza

Umjesto pozdrava Sunara osjeća potrebu naglasiti kako mu je potreba bila poručiti kako mu je želja da stanovnici Hrvatske žive bolje, uz manje stresa i kako je recept za to tu. Pritom opetovano naglašava i podcrtava ime jednog čovjeka, uz krajnje smjelu prognozu društveno političkog nam razvoja i rezolutni sažetak povijesne nam zbiljnosti.

– Andrej Plenković i njegova vlada trajat će do 2028. I nitko nema poslije njega. On će imat rješenja i odgovore na sve. I ne govorim ja ovo zato što trebam nekakvu funkciju, ja sam samo član HDZ-a koji želi svojoj zemlji najbolje. Tuđman je neprikosnoven, a onda Plenković – zaključuje Sunara.

Za kraj još je samo ostalo da otkrije Sunara koja mu je pjesma klape Intrade najdraža. Zapravo, dalo se nakon svega i pogoditi da je to »Croatio, iz duše te ljubim«. Tako to priča čovjek za kojeg se čini da zna ama svakoga, ili barem ove što su na političkoj skali tu negdje oko HDZ-a. Ljevica, valja biti pošten pa reći, takvog člana, ili takvog svog predstavnika, za sada ipak nema.