Glumica

Marijana Mikulić: Nisam modna ikona, niti sexy mama, nemam vremena za to

Ana Braškić

Kod mene su prioriteti jasni – obitelj je na prvom mjestu. Kada dođu periodi intenzivnog rada ja se ne trudim naći vrijeme za nikakve kave, izlaske i slično. Svaki slobodan trenutak rezerviran je za djecu i muža. Tu sam beskompromisna



Kazališna, televizijska i filmska glumica Marijana Mikulić serijom »Prava žena« vratila se na male ekrane. Uskoro 35-godšnjakinja glumica rođena u Širokom Brijegu u sretnom je braku i majka je dvojice sinova, a stalni angažman pronašla je u kazalištu Trešnja.


Kako je došlo do vašeg angažmana u »Pravoj ženi«? Ovo nije vaša prva suradnja s Jelenom Veljača?– Iz produkcijske kuće su mi ponudili ulogu, dogovorili smo se oko uvjeta, i to je bilo to! S Jelenom sam surađivala već par puta, na obostrano zadovoljstvo, nadam se da će tako biti i ovaj put. Igrate Danijelu, najvažniju od tri mentorice showa »Prava žena«, ženu spremnu na sve za veliku slavu i moć. Imali bar malo Marijane u Danijeli?– I Marijane u Danijeli i Danijele u Marijani, drugačije ne može – kao i sa svakim likom kojeg sam radila. Koje bi bile najveće razlike između vas i lika kojeg glumite?– To što je ona Danijela, a ja Marijana, ali ja nikada ne idem od razlika, nego tražim što imam zajedničko s likom kojeg igram, i iz toga krećem dalje, nadograđujem zadanu karakterizaciju lika. Ponekad se malo previše uživim, pa me kolege na setu znaju opomenuti da sam se pretvorila u Danijelu.

Praktičnost na prvom mjestu


Vaš lik karakterizira i seksepilna odjeća. Možemo li vas privatno vidjeti u takvom izdanju?– Ne baš, nisam niti modna ikona, niti sexy mama. Nije da ne želim, nego jednostavno nemam vremena za to. Najčešće sam u tenisicama ili niskoj obući, trapericama, tajicama i tunikama. Uz silne obveze i malu djecu, praktičnost je na prvom mjestu. I sami ste rekli da volite glumiti negativke, i Danijela je takav, negativan lik. Zašto volite takve uloge?– Zanimljivi su mi, mogu pustiti moj alter ego da se izdivlja. (smijeh). Ali nikada ja njih ne gledam kao negativce, za svoj lik uvijek nađem opravdanje zašto je takav kakav je, inače bi ga bilo nemoguće igrati. A i za Danijelu ćete vrlo brzo saznati zašto je zapravo takva kakva je. Kako se slažete s druge dvije »mentorice« Anom Vilenica i Nelom Kocsis?– Ana i Nela su dar s neba – potpuno različite, a srcu mom toliko prirasle, divne osobe, profesionalne kolegice, jako sam sretna i zahvalna da su me baš njih dvije dopale kao partnerice.


Vaše matično kazalište je Trešnja. Na čemu trenutno radite?– Trenutno se ludo zabavljamo radeći novu predstavu Eko Eko, u režiji Radovana Ruždjaka. Radovan je divan redatelj, zaigran, pun mašte i ljubavi prema projektu i glumcima, vjerujem da ćemo napraviti jako zabavnu predstavu! Dođite nam!


Iza vas su uloge u serijama »Stipe u gostima«, »Ponos Ratkajevih«, »Obični ljudi«, »Glas naroda«… Po čemu se rad na »Pravoj ženi« razlikuje od rada na nabrojenim serijama?– Rad na različitim sapunicama se i ne razlikuje toliko, naravno od produkcije do produkcije stvari drugačije funkcioniraju, ali to je manje-više tu negdje. Rad na serijama »Stipe u gostima« i »Glas naroda«, nešto je sasvim drugo. Radi se puno kraće, cijeli projekt traje dva do tri mjeseca, u odnosu na sapunicu koja se radi šest, osam pa i dvanaest mjeseci, kako koja. Zatim se radi manje scena na dan, manja je ekipa, pa je puno bolja organizacija vremena. A rad na filmu je pak posebna priča, to mi je ipak, najdraže od svega. Kako birate projekte u kojima ćete sudjelovati? Stječe se dojam da držite dobar balans između poslovnog i privatnog života?– Biram redom po tome koliko mi je zanimljiva prvenstveno uloga, zatim cjelokupan projekt, ekipa, i, na kraju, honorar.A balans, sve ovisi koliko si spreman popustiti na kojem frontu, nekad malo pati privatni život, nekad karijera, ali prioriteti su jasni – obitelj je na prvom mjestu, i kada dođu periodi intenzivnog rada ja se ne trudim naći vrijeme za nikakve kave, izlaske i slično. Svaki slobodan trenutak rezerviran je za djecu i muža. Tu sam beskompromisna. Zato se broj pravih prijatelja sveo na svega par koji imaju iste ili slične živote i afinitete, pa se međusobno razumijemo. Majka ste dvojice sinova 7-godišnjeg Ivana i trogodišnjeg Andrije, kako oni reagiraju kada vide mamu na televiziji?– Oni mamu zasad gledaju u Trešnji, a serije će još malo pričekati, mislim da su još premali za te formate, bit će vremena i za to. Udali ste se vrlo mladi. Mislite li da ste zbog toga možda nešto propustili?– Udala sam se s 23 godine, i ne mislim da sam išta propustila. Imam 34 godine, zgodnog muža, dobar brak, dvoje zdrave djece. Radim ono što volim i od toga mogu živjeti, što još mogu poželjeti? Možda još jedno dijete, dvoje… Što mislite, zašto se danas ljudi sve kasnije odlučuju na brak, a i kada se na njega odluče, sve se češće i razvode?– Onaj tko dade odgovor na to pitanje obogatit će se. Ali od ljudi koje čujem oko sebe rekla bih – brzina života, sulud tempo, ljudima se ne da vezivati ni obvezivati, svi su koncentrirani više na sebe. Dok je za prijatelje normalno da se nađe vremena, ljubavi, družiti se, razgovarati svakodnevno, partnere se uzima zdravo za gotovo, uvijek je druga strana ta koja je kriva, koja nije dala dovoljno…. Puno je lakše okrenuti se i otići nego raditi na odnosu, zajedno rasti u vezi… U čemu je tajna vašeg skladnog braka?– Ljubav, želja, volja, međusobna podrška, tolerancija, tolerancija, puno puno razgovora… Kako biste se opisali u tri riječi?– Više volim da me drugi opisuju. Kako provodite svoje slobodno vrijeme?– Zadnje vrijeme mi je toliko kaotično s poslovne strane, da u slobodno vrijeme najradije pustim korijenje na našem trosjedu, oko mene moji dečki, gledamo nekakve crtiće ili glupe komedije, nema bolje.