Kraj prošle godine iskusni i čuveni njemački punkeri iz grupe Die Toten Hosen ukrasili su objavljivanjem novog studijskog albuma obrada iz njihovim fanovima već jako dobro znane serije »Learnig English«.

Prvi album tog serijala pojavio se još davne 1991. godine, a da bi naslutili kako će se obradi pjesama engleskih (i američkih) uzora još vraćati, dečki su tom albumu dodali i oznaku »Lesson One«.

Na tom se albumu – inače njihovom prvom izdanju s pjesmama isključivo na engleskom jeziku – našlo puno pjesama, sastava i autora koji su im bili uzor (Ramones, The Boys, Vibrators, The Heartbrakers, The Damned, UK Subs, Eddie and the Hot Rods…), a pozvali su i brojne punk goste među kojima je najprimjećeniji bio čuveni Johnny Thunders koji je s njima izveo standard »Born to Lose« grupe The Heartbreakes te nekoliko dana kasnije – umro!

Pitko i melodiozno

Punih 26 godina kasnije, dakle 2017. godine, uslijedio je i nastavak – »Learnig English Lesson Two« na kojem su se kroz dvadeset i jednu obrađenu pjesmu više okrenuli novovalnim snagama (Stiff Little Fingers, The Jam, The Undertones, Boomtown Rats, Jello Biafra, Dead Kennedys…), a tri godine nakon toga evo i »treće lekcije« iz čijeg je punog naslova sve jasno. Album se zove »Learning English – Lesson 3 MERSEY BEAT! The Sound of Liverpool«.

Dakle, na svom trećem albumu obrada okrenuli su se magičnom Liverpoolu te obradili tzv. Mersey Beat, odnosno ritam rijeke Mersey, jednog od sinonima za Liverpool.

Naravno, budući da je Mersey Beat stvoren sredinom šezdesetih i bio je jedno od najjačih oružja čuvene britanske glazbene invazije na Ameriku (i svijet), cijeli ovaj album sastavljen od 15 pjesama odiše šezdesetima čiji je zvuk, naravno, »provučen« kroz teutonsku punk žestinu koja, na svu sreću, nije ubila melodioznost i pitkost odsviranih pjesama pa smo dobili album koji će biti drag i »starcima« koji se sjećaju šezdesetih, »mlađahnim« punkerima iz devedesetih, ali i današjem slušateljstvu.

Žestoko i razorno

Die Toten Hosen nimalo ne kompliciraju niti rade bitno drugačije verzije pjesama liverpulskih sastava koje vole. Razlika u odnosu na original jedino je u žestini, agresivnosti i razornom punk ritmu koji diže na noge i koji energiju čuva čak i u nekoliko nježnijih i baladičnijih pjesama kao što su »You Might As Weell Forget Me« ili završna »Ferry Cross the Mersey«.

Ipak, u prvom je planu brzina i ples pa će i niz pjesama s ovog albuma itekako dobro poslužiti diseldorfskoj punk ekipi kad se koncerti, nadamo se, budu opet održavali.

Od petnest obrađenih pjesama niz je njih koje su bile veliki hitovi, a Die Toten Hosen su znalački iskoristili njihovu temeljnu agresivnost i stvorili nove punk rock himne. Baš to može se reći za njihovu obradu standarda »Hippy Hippy Shake« čiji je autor Chad Romero, a pjesmu su proslavili liverpulski The Swinging Blue Jeans.

Verzija njemačkih punkera sa svega 1,55 trajanja najžešća je i najluđa od svih poznatih. Slično se može reći i za izvrsnu »Do You Love Me«, pjesmu američke gupe Contours koju su šezdesetih obradile čak tri britanske grupe, među njima i Brian Poole and the Tremeloes.

Mersey Beat

Odlična je i »Walking the Dog« koju je 1963. stvorio legendarni Rufus Thomas, a obrađivali je mnogi (Rolling Stones, The Stooges…), a Die Toten Hosen pozivaju se na liverpulski sastav The Dennisons, mada je njihova drčna verzija bliža načinu na koji su je, ipak žešće, otprašili Iggy Pop i The Stooges. Jedan od ponajboljih trenutaka albuma svakako je čuvena »Needles and Pins« koju su napisali Amerikanci Jack Nitzsche i Sonny Bono, a prvi baš svjetski hit s njom ostvario The Searchers, klasični Mersey beat band šezdesetih.

Verzija njemačkih punkera podsjeća, naravno, na jako dobru obradu koju su pred četiri desetljeća napravili Ramonesi. Mnogima će se najviše dopasti neodoljiva »Sorrow« koju su u Europi proslavili 1965. godine liverpulski dečki iz grupe The Merseys, a sjećamo se i sjajne obrade te pjesme Davida Bowieja.

Za sam kraj Die Toten Hosen čuvaju nježnu »Ferry Cross the Mersey«, jedinu koja je u potpunosti autorsko djelo liverpulskih glazbenika, točnije Gerryja Marsdena koji ju je s grupom The Pacemakers učinio velikim hitom sredinom šezdesetih.

Rock nostalgija

Nudi Die Toten Hosen na svojoj »trećoj engleskoj trici« i rock and roll klasik »Shake Rattle and Roll«, tu su i pogo poskočne »Respectable«, »She’s Sure The Girl I Love«, »Slow Down« i »Shake Sherry« koje sjajno spajaju rane šezdesete i punk, kao i nešto mračnije i trunčicu sporije »You’re No Good« i »I Can Tell«.

Sve u svemu, sasvim dobar album cover obrada, pametno osmišljen i sjajno odsviran, a to znači palac gore jer smo dobili još jedan lijepi trenutak rock nostalgije.