Za svoj jubilarni dvadeseti studijski album stvoren u 47 godina dugoj diskografskoj karijeri, Bruce Springsteen odlučio je »napisati pismo« i to kako nama slušateljima, tako i svojim dragim prijateljima glazbenicima kojih više nema, ali i samome sebi.

Baš zato ovaj sjajni album čovjeka koji u 72. godini života itekako razumije da je i sam polako na stazama odlaska, zove se »Letter To You«.

A to je »pismo« i s tekstualne i s glazbene strane iznimno dojmljivo, emocionalno, nostalgično i prepuno sjećanja na osobni, ali i život svih koji su voljeli i vole rock glazbu i prate je od šezdesetih godina prošlog stoljeća pa sve do danas. Drugim riječima, novi je Bossov album ponajprije svojevrsno melankolično prisjećanje na bolju prošlost, dane mladosti, ljude i događaje koji su iza nas, ali još uvijek žive u našim (njegovim) sjećanjima i snovima.

Snažne posvete

Da će govoriti o prošlosti i da, koliko god to bolno bilo, sluti smrt, jasno je već nakon prekrasne uvodne »One Minute You’re Here«, iznimne akustične balade koja o tome kako si »ove minute tu, a sljedeće te nema« govori kroz nježnu pratnju orgulja, Springsteenov duboki glas i svečano gospel ozračje.

Središnju temu albuma Boss obrađuje kroz četiri pjesme od kojih je prva naslovna, dakle »Letter to You«, u kojoj slušamo raskošan i pomalo grandiozni wall of sound zvuk E Street Banda uz koji nam se autor ispovijeda govoreći, između ostalog, kako je »kopajući duboko u svoju dušu pisao o stvarima koje je spoznao kroz dobra i loša vremena tintom i krvlju upućujući to pismo tebi«.

»Last Man Standing« prikaz je života pravovjernog rokera što Springsteen svakako jest, a vrhunac prisjećanja na prošlost dvije su pjesme. »Ghosts« s nedvojbenim hitoidnim potencijalom prava je springstinovska arena rock žestica posvećena direktno trojici ljudi koji su sredinom šezdesetih činili njegov prvi sastav Castiles. Bili su to Danny Federici koji je umro 2008. godine, legendarni saksofonist Clarence Clemons (umro 2011.) te George Theiss (umro 2018).

Bruce Springsteen, Foto: Danny Clinch

Još bolja od ove »priče s duhovima« je prekrasna završna »I’ll See You in My Dreams«, snažna posveta svima onima koji su na tom, njegovom već više od pola stoljeća dugom glazbenom putu umrli, a bili su dio njihova života. »Još uvijek vas vidim u snovima«, pjeva Boss praćen raskošnim zidom nostalgične gitarističke pratnje i solaža.

Pjesme iz 1973.

Uz ovo direktno prisjećanje na prošlost kroz stihove i glazbu Springsteen se jučerašnjici okrenuo i na pomalo nesvakidašnji način. Konkretno, stavio je na ovaj album tri pjesme stvorene davne 1973. godine i namijenjene svom tadašnjem debitantskom albumu »Greetings from Asbury Park«.

Tada za te pjesme nije bilo mjesta na tom albumu, a objavljući ih sada, 47 godina kasnije, Springsteen je na najbolji mogući način povezao 1973. i 2020. godinu, pri čemu je posebno uspješna zaista sjajna »Songs for Orpahns«, prava dilanovska melodiozna folk rock pjesma srednje brzog tempa, a ništa lošije nisu ni preostale davnašnje »If I Was a Priest« i »Jenny Needs a Shooter«.

Naravno, nije Springsteen samo i isključivo vezan uz prošlost jer bi to, ipak, moglo biti pomalo naporno. Od dviju ljubavnih, koncertni će hit svakako biti »Burnin’ Train«, klasični arena rock u najboljem obliku kakvog može isporučiti E Street Band, a draga mnogima bit će i nešto sporija i nježnija »The Power of Prayer«.

Odlične su, po kvaliteti idu do pet spomenutih o prošlosti, i dvije teme vezane uz reakciju na sadašnjost. »House of a Thousand Guitars« slavi iscjeliteljsku moć (rock) glazbe kao načina života i borbe protiv negativnosti, pri čemu Boss od ljudi traži zajedništvo u borbi protiv zla, bilo da je riječ o Trumpu ili koroni.

Pjesma (o) Trumpu

Springsteenu mrskom aktualnom američkom predsjedniku posvećena je i žestica »Rainmaker« u kojoj govori o zatupljenosti religijom i varalicama koje religiju koriste da bi ljude iskorištavali. Naravno, pjevajući o tome kako ponekad ljudi počnu vjerovati nekome tko donosi zlo i loš je, Springsteen se nedvojbeno referira na Donalda Trumpa čime se, iako mu je u prvom planu pri izradi ovog albuma bila prošlost i nostalgično prisjećanje na nju, itekako dodirnuo i sadašnjosti.

Uz obrađene spomenute teme i motive ekspresivnosti i emocionalnosti ovog albuma svakako je pripomogao i način na koji je sniman. Prvi put nakon davne 1984. godine i remek-djela »Born in the U.S.A.« Springsteen i E Street Band cjelokupni su materijal snimili uživo bez ikakvih dodatnih usnimavanja i nasnimavanja.

Jednostavno, uvježbavali su određeno vrijeme tih 12 pjesama, otišli u Gazdin studio i – snimili album! Stari majstori, dokazali su to, još mogu i znaju.

Istina, nema ovaj album – niti može imati jer prošlo je 36 godina – onu energiju kakvu je imao spomenuti hit-album »Born in the U.S.A.«, ali je definitivno bolji od pred šest godina objavljenog »High Hopes«. A to pak znači da Bruce Springsteen, iako je itekako svjestan prolaznosti i tereta godina, još uvijek može napraviti odličan album. Jer »Letter To You« to svakako jest.