Mislim da je ovaj album autorski, produkcijom, aranžmanima i pjevački moj najzreliji i najbolji uradak do sada. Stilski je vrlo raznolik, a opet prepoznatljive ekspresije i potpisa. Ima ugodan »flow«, dinamiku i odražava moju osobnost, komentira Boris Štok svoj drugi samostalni studijski album »Uvijek dio mene« objavljen u izdanju Aquarius Recordsa. Nakon Quasarra i Manofona, Štok je 2017. objavio EP »Puls«, a godinu kasnije i prvi solo album »Ispod kože«, koji je nagrađen i Porinom u kategoriji najboljeg albuma alternativne glazbe.

Pokušali su vas smjestiti u elektroniku, indie žanr, najnovija dosjetka je sophisti-pop u čije predstavnike uvrštavaju Bryana Ferryja, Simply Red, Sade, Everything but the Girl u ranoj fazi. Nalazite li se negdje?

– U svakom slučaju lijepo društvo, sve odlični autori i izvođači. Volim eksperimentirati i ugodno se osjećam u svim žanrovima i kao autor i kao pjevač. Glazba je širok spektar i treba istraživati, stvar je ukusa, naravno. Osobno, nisam nikada glazbu doživljavao i svrstavao u kategorije, jedino mi je bitna muzikalnost i njen senzibilitet. Neki me svrstavaju u alter, neki u pop, ali to je terminologija kritičara. Ne razmišljam o tome, zaokupljen sam aranžmanima, ekspresijom, vokalom, melodijom, produkcijom. Publika prepoznaje kvalitetu onog što radim i to me jako ispunjava.

Neobjavljene pjesme

Po čemu se razlikuje ova sadašnja solo faza vaše karijere od rada s bendom Quasarr?

– Puno je više posla, detalja, financijski moraš sve sam iznijeti, ali i daleko manje stresa i kompromisa. Stvari su puno jasnije, zna se tko što radi i što se očekuje. Ovako s odmakom, kada vidim što se sve snimilo, sviralo i napravilo u tih nekoliko godina od razlaza s bendom, osjećam se jako sretnim i ispunjenim da imam priliku i dalje raditi, svirati i da sam okružen super ljudima na koje mogu računati. Puno radim i to je dalo neku rezonancu u javnosti, medijima, kod publike i u regiji općenito. Prvi samostalni album odmah je nagrađen Porinom za najbolji album alternativne glazbe, imao sam još i nominaciju za debitanta, nastupio po svim većim festivalima, klubovima i vjerujem, digao ljestvicu još više. Trebalo je energije i samopouzdanja krenuti u solo vode, ali ja s tim nisam nikad imao problema. Imam hrpu ideja i energije, pa mi je najčešće problem fokusirati se samo na jednu stvar. Naravno, ničeg ne bi bilo bez mojih najbližih suradnika, odličnih glazbenika i prijatelja: Darka Terlevića, Mateja Zeca, Doriana Cuculića, Dina Šimonovića, Vladimira Tomića, Nikole Mesareka, Jelene Fabijan, te Daniela Berdaisa koji mi je postao desna ruka u planiranju i dogovorima. Tu je još i moja izdavačka kuća Aquarius Records te Mario Grdošić kao booker.

Većina pjesama na novom albumu nastala je u koprodukciji s Darkom Terlevićem iz The Siidsa. Pa Terlević sve čega se uhvati pretvara u brutalno – dobro.

– Ha ha… Bit će mu drago to čuti. Dugo već radimo i sviramo zajedno, dobro se razumijemo i vjerujem da smo postali prilično dobar autorski dvojac.

Na ovom albumu nalazi se obrada pjesme »Love Will Tear Us Apart« Joy Divisiona. Naime, tijekom rujna 2015. i u proljeće 2016. u Berlinu i Londonu snimali ste materijal na engleskom jeziku u studijima »Nhow studio«, »Mute records studio« i »Miloco studios«, a miksao ih je Kevin Paul, inače bliski suradnik Nicka Cavea. Kako je došlo do te suradnje i hoće li i te nikad objavljene autorske pjesme »na vidjelo«?

– Poslao sam Kevinu nekoliko pjesama, nazvao ga i odmah smo se dogovorili za suradnju. Jako mu se svidio materijal i ideja da radi sa mnom. Pitao me gdje bih želio snimati, a s obzirom da je meni bila oduvijek želja snimati u Berlinu i Londonu, uspio mi je svojim vezama ugovoriti jeftinije termine u spomenutim studijima. To iskustvo me uvelike promijenilo, puno sam toga naučio. Vidio sam da mogu raditi sa svima i bilo gdje, naučio neke temelje Artists and Repertoire, A&R businessa i izdavaštva vani, upoznao neke divne ljude i proveo lijepih 20-ak dana u Berlinu i Londonu radeći svoju glazbu. Za nešto više i pokušaj plasiranja u UK ili Njemačkoj, trebalo je preseliti i krenuti stvarati svoju priču, za što ja nisam imao mogućnosti. Trenutno, moj život, autorstvo i izričaj su vezani za ovu regiju. Imao sam najbolju namjeru objaviti dupli album, A strana na hrvatskom, B na engleskom, ali s obzirom da sam skupio već 60 minuta pjesama na hrvatskom, jednostavno nije bilo prostora za pjesme na engleskom. Neke pjesme sam ipak odlučio objaviti, a vjerujem da ću s vremenom i ostatak materijala.

Snimila Vanja TATAJ ŠTOK

Bez glazbe duh brzo vene

Kako korona utječe na kreativnost, stvaranje?

– U proljeće, kada je krenuo prvi lockdown, napisao sam i snimio nekoliko pjesama te objedinio novi album. Bez obzira na situaciju, krajem ljeta uspio sam snimiti dva videa, objaviti novi singl »Predajem se tebi« i uvježbati materijal s bendom. Započeo sam i rad na trećem albumu te pripremio nekoliko pjesama i orkestracije. Kao i kod većine kreativaca, našlo se vremena za stvaranje nove glazbe!

Biti zaposlen smatrate prednošću jer ne morate raditi kompromise u glazbi. Uredski posao vam daje slobodu, iako bi netko mogao pomisliti upravo suprotno?

– U ovim kriznim vremenima gdje je svima, ne samo glazbenicima, egzistencija ugrožena, lijepo je imati financijsku sigurnost i u tom smislu sam jedan od sretnika. Ali da, ponekad je to svojevrsni uteg za autora i izvođača, jer često nemaš ni vremena, ni energije dati ono što možeš ili trebaš u studiju ili na probi. Kreativnost i pisanje pjesama traže svježinu koju često nemaš u večernjim satima. Pogotovo, recimo, ići na svirke u drugi grad nakon posla, pa se vraćati pred jutro i direktno na posao… To zna biti jako iscrpljujuće. S druge strane, nisi opterećen materijalnim i pristupaš glazbi i stvaranju isključivo iz gušta, radiš što i kako želiš, ne mareći za kompromis. Međutim, nikada se nisam žalio jer nađem dovoljno vremena raditi što volim. Držim fige svim kolegama i prijateljima koji žive isključivo od glazbe da ova kriza što prije prođe i da se scena brzo oporavi jer bez glazbe i kulture duh brzo vene.

S druge strane, kažete da kreativnost i glazba u vašem slučaju nisu izbor, oni su opsesija i potreba, vaš DNK. U tom ste slučaju – neslobodni.

– Tako je! Trebalo mi je dugo godina priznati da je moj poziv i smisao glazba. Onda se pojavila i odgovornost prema tom talentu. Stalno radiš i postavljaš si nove izazove, radiš najbolje što možeš u danim okolnostima, sve ostalo je varanje.

«Vremena su se promijenila i publika više nema strpljenja slušati 50 minuta glazbe u komadu, pa neke pjesme budu nepravedno zanemarene. Stoga mislim da je bolje svakoj pjesmi dati što veću pažnju, kako medijski, tako i vizualno spotom«, izjavili ste. I ovaj album traje oko 60-ak minuta. Čini se da, osim što imate glazbenog iskustva, vladate i osnovama PR-a i marketinga?

– U današnje vrijeme možda više nego ikad, važno je »brendirati« se kod publike i javnosti, a dobar PR postaje neophodan ako želiš da javnost čuje ono što radiš. Osobno, želim da je sadržaj uvijek u prvom planu i ono po čemu me javnost percipira, pa imam i takav marketinški pristup, a to mi je puno važnije od brojki. Mediji, distribucija glazbe, online streaming servisi, društvene mreže… Sve su to platforme kojima sadržaj dolazi do potencijalne publike i treba biti svuda prisutan, ali nikako siliti, već umjereno i stilizirano. Hrvatska je mala zemlja, malih brojki, i kod nas je to još sve malo nedefinirano. Primjerice, radio i TV imaju svoje izvođače i pubiku, Youtube, Spotify, Deezer svoje, koncerte pak rasprodaju većinom oni »stariji« izvođači… S vremenom se tu negdje definira i moje mjesto.

LP izdanje u veljači

Koristite i streaming servise da biste doprli do publike.

– Odnedavno tu su Spotify i Deezer, online servisi na koje moja izdavačka kuća redovito uploada sve što snimi i što službeno izađe kao singl ili album. Nema dvojbi da to postaje sve važniji način distribucije glazbe, da je to budućnost. Premda se CD-i i dalje tiskaju, evo i moj se novi album može kupiti u svim dućanima, i putem Facebooka i Instagrama, no takav format postaje prošlost i sve se seli na internet i telefone.
Osobno, najviše slušam vinile. Imati svoju ploču postaje malo i stvar prestiža i ozbiljnosti onoga što radiš, pa sam za svoj gušt dao tiskati i LP za ovaj novi album. Planirani izlazak je u veljači i svi ga mogu već sada naručiti, samo neka mi se jave u inbox Facebooka ili IG-a.

Vodite li sami poslovni Facebook i Instagram?

– Do nedavno sam imao osobu koja mi je pomagala u tome, jer jednostavno nisam imao vremena za sve, ali u zadnje vrijeme sam to vodim i mislim da je sve vrlo dobro i decentno stilizirano. Ja sam prije svega glazbenik i ne želim objavljivati privatne stvari, pa objavljujem isključivo glazbu. No, ove godine sam bio ambasador za Coctu, lani za YSL parfem, pa su objave išle i u tom smjeru poslovne suradnje. Danas je vrlo lako upasti u kalup, a ja želim imati mjeru i ukus, a ne iskakati s glupostima.

Često za vas kažu da ste jedan od najinovativnijih domaćih glazbenika, rijetko dobar muški vokal. Naravno, ima i onih koji ne misle tako, pa tako ima komentara da je pjesma neoriginalna, spot ukraden, da su pjesme super, ali da nakon dvije imaš osjećaj da su sve iste.

– Glazbu radim zbog sebe i ogromne potrebe da budem kreativan, da istražujem. Mišljenja i kritika će uvijek biti, ne može se svima sve svidjeti. Biti autor znači emotivno se izložiti javnosti, ali ja sam odavno već formirana i realizirana osoba koja osluškuje svijet oko sebe kao individua i ne zamaram se trendovima i očekivanjima drugih. Srećom pa je takvih komentara jako malo te o mojem radu prevladava jako pozitivno mišljenje, pa se ne moram zamarati time.

Jedna od anegdota je da ste prije dvadesetak godina nastupali na demo festivalu u klubu Aquarius, te da ste, kako biste ispunili uvjet da jedna pjesma mora biti na hrvatskom, čitali iz zbirke erotskih pjesama »Pantero« Srebrenke Iveković, s obzirom su vam sve pjesme bile na engleskom.

– Ha ha, istina! Bilo je to davno, prije skoro 20 godina… Recimo da su to bili iskreni, ali pretenciozni počeci mladog demo izvođača, srećom pa je publika to dobro prihvatila i sve je ispalo super. Na kraju smo završili u finalu i tijesno izgubili od Leut Magnetika, oni su dobili ugovor za album, mi ništa.

Performer u čizmama

Često hvale vaš stil odijevanja za koji kažete da je kombinacija klasike s dozom ludosti i frajerizma, te da ne radite veliku razliku između privatnog i scenskog odijevanja. Traperice, dobra košulja, kožna jakna. Uredske kombinacije s detaljima koje prkose rutini svakodnevice. Omiljene su vam čizme japanskog brenda Nil Admirari, nije loše.

– Za scenu i javni nastup uvijek gledam naći neku dobru kombinaciju, ali da je i praktična. S vremenom se skupilo dobrih komada odjeće u ormaru, dobrih čizama, košulja, sakoa, hlača…, stvari u kojima se odlično osjećam i koje su neki vid ekspresije, vizualno. Svakodnevno, ipak nastojim biti praktičan, ali uvijek je tu neki dobar detalj, poput čizama primjerice.

Uz vas se često spominje da ste atraktivni ženama. Koliko je za uspjeh važan dobar izgled?

– Hvala lijepa na komplimentu. Svakom muškarcu imponira biti privlačan ženama, to prije svega daje samopouzdanje u svemu što radiš, pogotovo ako si perfomer, ali nije krucijalno za bilo kakav uspjeh. Bitan je sadržaj i vjerodostojnost onoga što radiš, kako se predstavljaš, a tako je u svakom poslu.

Dosta ste putovali, sada patite kao i svi putoholičari. Planirate li neko ekstra putovanje?

– Planiram sve i svašta, ali za početak najbitnije je da su svi oko mene zdravi, obitelj i prijatelji. Nije vrijeme za putovanja, ali prvom prilikom, čim bude moguće, nastojat ću obići nekoliko destinacija i ponovo se osjetiti građaninom svijeta. Nadam se samo da će svijet što prije doći u normalu i da će nestati ovaj strah i neizvjesnost, jer putovanja su luksuz koji dolazi tek kada je sve drugo u životu posloženo.

Izjavili ste da biste, kada biste mogli birati, za život ili fazu, odabrali gradove poput Madrida, Buenos Airesa, Berlina, New Yorka ili L.A.-a, ali samo pod uvjetom da ste materijalno situirani jer inače niste u mogućnosti uzeti sve što takva mjesta nude. Zanimljiva filozofija.

– Pa to je realnost, sve drugo su fantazije. Spomenuta mjesta su jako lijepa, ali i skupa, za uzeti maksimum onoga što nude trebaš imati novaca i vremena. Jako volim i Italiju, općenito Mediteran i tu životnu energiju, kulturu, temperament, hranu i općenito način života. Trenutno se vidim u Rijeci, ovdje mi je obitelj, prijatelji i ne bih ništa mijenjao, ali nikad ne znaš što nosi sutra. Rijeka može biti jako lijep grad ako ga odlučiš tako gledati, ovi ljudi, glazba, more, otoci i fantastična lokacija i povezanost.

Ljubitelj ste motora, čak i posjedujete jedan star 40 godina?

– Istina, imao sam nekoliko tih starudija, zadnji je bio Moto Guzzi V35 Cafe Racer, ali sam ga morao prodati jer nisam imao vremena baviti se njime s obzirom da takvi motori traže puno pažnje. Još uvijek imam Vespu koja je isto blizu tih godina.

Vaša djevojka odnedavno, kad potpisuje fotografije koje je snimila, navodi i prezime Štok. Je li moguće da je novinarima nešto prošlo ispod radara?

– Da, prošlo vam je ispod radara, ha ha. Našim prijateljima i obiteljima to nije tajna, ali s obzirom da intimu uvijek nastojim držati za sebe, molit ću vas razumijevanje i pričati samo o glazbi.