Omiljena televizijska i radijska voditeljica Barbara Kolar, koja uz ime ponosno nosi i nadimak savršene plavuše Barbie, trenutačno se odmara nakon završene sezone popularnog tv showa Zvijezde pjevaju. Ipak, zbog optimističnog i simpatičnog životnog stava nikad ne miruje, pa već od ovog tjedna započela je novu radijsku priču na radiju Gold.

Unatoč pretrpanom danu i svim obavezama, Barbara otkriva kako je najviše veseli njezin neobičan ritam: malo radija, pa malo televizije, a onda puno šetnje i druženje s njezinim ljubimcem i prijateljima. Ukratko, životni recept koji je vidljiv u njenom osmijehu i savršenoj figuri, a sve je moglo krenuti i nekim drugim putevima kad je davnih dana upisala i završila Veterinarski fakultet.

Foto: Davor Kovačević

Neutralna do srži

Upravo ste završili s još jednom sezonom emisije Zvijezde pjevaju. Na Instagramu ste napisali: »Uz malo socijalnog distanciranja, malo poziranja i puno smijeha, finila je i ova! I to rijetko veličanstvenom završnicom! Hvala svima ispred i iza kamera koji su ovu neobičnu sezonu učinili nezaboravnom zbog pravih razloga!« Koji su to pravi razlozi bili za vas?!

– Neizbježno je da se ova sezona veže uz nesretnu COVID pandemiju koja nas je prisilila da prvi put sedam emisija snimimo još tijekom ljeta. Ipak, bilo bi mi drago kad bi se s vremenom ta nevolja spominjala tek na razini kurioziteta. Pamtiti treba veliki trud svih uključenih, dobro raspoloženje, smijeh i prije svega – glazbu. Ne sjećam se kad smo i jesmo li ikad imali šest tako fantastičnih brojeva u finalu.

Voditeljica ste, ali ipak, navijate li za nekog od kandidata, imate li potajno svoje favorite? Je li vam teško ostati »kul«?

– Ma ne, ja sam Švicarska u ljudskom obličju, neutralna do srži! Hahaha… Naravno da uvijek bude kandidata koji su mi simpatičniji i onih drugih. Kad mi ispadnu miljenici, ne daj Bože čak nepravedno, dobijem mali šizitis. Ali nikad ispred kamera. Srećom pa je proglašenje na kraju emisije tako da moram kipiti u sebi samo do kraja odjavne role hahaha…

Jedna ste od omiljenih tv voditeljica, za to je potreban osmijeh, iskrenost, dovitljivost, ali i karizma … Ipak, nekad ste se zamišljali kao veterinarka, kako to?

– Oduvijek imam tu dvojnost u sebi. Istodobno me silno privlačila scena, pa sam obožavala dramsku grupu i mislila da Broadway čeka baš mene, a opet, najsretnija sam bila u prirodi. Kad je trebalo upisati fakultet, dugo su mi pomutnju unosila i razmišljanja o arhitekturi ili dizajnu, no na koncu je prevagnula ljubav prema životinjama. Nije mi žao, kao što mi nije žao ni što sam ipak na kraju obje strane karaktera zadovoljila.

Nek’ je izazova

Vodili ste i druge tv emisije, primjerice Ples sa zvijezdama, Dobro jutro, Hrvatska, Svakodnevica, Svijet zabave, Život je lijep, bila ste i voditeljica kviza Slagalica, zatim emisije iz kulture Transfer, sportskih emisija Nogometno SP 2002. i EP 2004, baš puno lijepih i gledanih emisija, koja vam je bila najteži izazov?

– Ništa od ovoga što ste nabrojili nije me namučilo – volim kad se pojavi nešto novo u smislu formata ili sadržaja pa moram malo poraditi na svojem znanju i vještinama. Dok je to u okviru mog posla, osjećam se kao doma. Ono što me redovito koštalo živaca je pojavljivanje na ekranu u nevoditeljskim ulogama jer me opere trema na najjače. »Maestro« je recimo bio divan projekt, ali kad se sjetim svojeg lica u grču straha da nešto ne pogriješim, muka mi dođe i retrogradno.

Kao lice s TV-a zasigurno imate brojne obožavatelje, a s obzirom da ste i lijepa žena, moram vas pitati jeste li imali ljubavnih ponuda?

– Imam divne prijatelje koji su još davno zaključili kako sam ja za većinu muškaraca jednostavno – previše. Jedan je običavao reći kako sam »tek poštenu lobotomiju daleko od savršene žene«, a drugi da moram naučiti kad frajer govori treptati okicama i glupavo se smijuljiti. Nisam poslušala, jer bi to bilo »lažno oglašavanje«, ali bojim se da je bio u pravu. Status javne osobe tu nimalo ne pomaže. Ipak, u moju obranu, ako mi se netko doista svidi, »hihihi« i »da, dragi« spontano izrone iz neke mračne dubine. Hoću reći – nije problem u meni, hahaha…

Vitki ste, lijepi, nasmijani, nadjenuli su vam i nadimak Barbie, sviđa li vam se to?

– Ah, zvali su me Barbie i dok sam bila u ozbiljnijim težinskim kategorijama. To je zapravo tek jedna od skraćenica mog imena, ali zadržala se i uvriježila. I draga mi je. Nikad nisam imala svoju lutkicu, ružičastoj sam boji tek umjereno sklona, ali njezin životni koncept uopće nije za odbaciti. Pa ono, možda se uhvati, hahah…

Foto: Sandra Simunovic/PIXSELL

Dva tijela, jedan mozak

Vaš suvoditelj Duško Ćurlić uvijek vas navodi kao omiljenu suvoditeljicu, je li to obostrana voditeljska simpatija, razumijevanje?

– Apsolutno. Mi smo dulje prijatelji nego kolege na ekranu i to je sigurno bila dobra osnova da svoju suradnju dovedemo toliko blizu konceptu »dva tijela, jedan mozak« koliko je to uopće moguće. Danas recimo točno osjetimo koja je ta milisekunda šutnje koja pokazuje da se onaj drugi zbunio pa treba uletjeti, a da pritom nitko drugi ništa ne primijeti. S takvim je partnerom superugodno raditi, stres je doista sveden na minimum.

U polufinalnoj večeri Zvijezde pjevaju mnogi su imali komentar na izbor vaše haljine. Od voditeljice na stranim TV programima očekuje se da bude lijepa i izazovna. Primjerice, ne sjećam se niti jednog Sanrema da ga uz Pippa Bauda nije vodila i aktualna talijanska ljepotica u uvijek pomno odabranoj elegantnoj i raskošnoj haljini koja je itekako isticala žensku ljepotu. Zbog čega je to na HRT-u oduvijek tabu, strana ideja?

– Pa moram priznati da HRT nije imao nikakav problem s toaletom. Bilo je jasno da je riječ o malo neuobičajenom izboru, ali uz zaključak »bar će se pričati«.

A koliko čujem, jer se nisam dala uvući u taj cirkus, neki su si na društvenim mrežama stvarno dali oduška. Na njihov užas moram reći kako je meni ta haljina divna i odjenula bih je opet. Doduše, uz malo sužavanja i kraćenja na gornjem dijelu, čisto da razočaram sve one koji su »vidjeli« spuštene grudi.

Možda su zapravo premale da bi se uopće što imalo objesiti, haha. Ali to i nije toaleta za žene s bujnim poprsjem, zamislite tek dramu da je sa svih strana nešto ispadalo!?

Osim kao voditeljica, okušali ste se i u glumačkim vodama. Koliko je blisko vođenje TV showa i gluma?

– Mene je gluma oduvijek zabavljala, čak i kad sam zbog naslovne uloge morala naučiti napamet cijeli ep »Smrt Smail-age Čengića«. I nakon skoro 40 godina mi je dobar dio ostao urezan u mozak! Odlično je na neko vrijeme moći biti netko drugi, baš kao što je lijepo kad u bilo kojem televizijskom poslu uz ono zadano možeš dati i neki dio svoje osobnosti.

Barbara Kolar i Duško Čurlić

Lov na guštere

Što vas još osim glume i voditeljstva zabavlja u životu?

– Srećom, puno toga. Moj mali smiješni pas i njezin strastveni lov na guštere, kuhanje i izrada slastica, dobar krimić na papiru ili ekranu, enigmatika – svaki drugi četvrtak kad izađe Feniks ja sam prva na kiosku… Ima toga još puno. Putovanja i druženje s prijateljima su jasno neizostavni, ali ovih je dana o tome bolje niti ne govoriti.

Nedavno ste napustili radio Antenu i to nakon 12 godina druženja. Je li to odlazak iz radijskih voda ili započinjete neku novu priču?

– Na radiju sam u kontinuitetu već 25 godina i moram priznati da bi mi bilo teško zamisliti život bez etera. Kad je nakon 12 godina došlo vrijeme da napustim Antenu, zapravo je došlo vrijeme da počnem novu radijsku priču i to na Goldu. Sutra mi je prvi radni dan i silno se radujem odličnoj ekipi i glazbi koja mi je i bliska i draga.

Ipak, smjene od 4 ujutro nisu baš nešto što itko priželjkuje? Kako je bio organiziran vaš život u tom razdoblju?

– Dobro, nije se radilo od 4 nego od 6, ali u samim počecima Antene, kad su naši njemački konzultanti inzistirali da smo već u 5 na poslu, buđenje je doista bilo u nedoba. Nisam neka spavalica, ali u svakodnevnom mi je ritmu to doista bilo naporno.

Znam da vjerojatno nekome zvučim razmaženo, jer mnogi ljudi cijeli radni vijek provedu ustajući prije bilo kojeg pristojnog pijetla, ali ja sam unatoč tome što sam ponekad odradila i popodnevni spavanac, nakon sedam godina bila na izmaku snaga. Kad sam počela raditi od 9 sati, preporodila sam se.

Nema rođendana

Ove ste godine proslavili 50. rođendan, je li vas okrugla brojka godina iznenadila?

– Ma nije! Matematika mi je uvijek odlično išla i bilo mi je jasno što će uslijediti nakon 49., hahahah.. Zvuči dramatičnije nego što jest, osobito zato što sam zbog lockdowna bila prisiljena preskočiti planirano slavlje i tako cijelu situaciju fino izignorirala. Nema torte, nema darova – nema rođendana!

Ipak, sačuvali ste osmijeh i izraz djevojčice, koji je vaš tajni recept?

– Kažu da čovjek može odlučiti biti sretan, pa se trudim biti optimistična i vedra. Ne polazi mi to uvijek za rukom, štoviše, mislim kako bih, da mi je podarena manje kompleksna narav, sigurno imala manje bora. Ali nastojim pronaći nešto pozitivno u svakom danu i ako treba sama si stvoriti nešto što će me veseliti. U poslu kojim se bavim mrzovolja nije osobito poželjna, a ako je stalno iznova morate zatomljavati pri svakom javnom pojavljivanju, završit ćete ozbiljno depresivni.

Jeste li zaljubljivi? O vašem se ljubavnom životu malo zna…?

– Ne znam više… Možda bih bila »zaljubim se 5-6 puta u roku od 3 minuta« tip da sam u prilici takvom dinamikom upoznavati ljude. Muškarci oko mene su ili zauzeti ili su mi u tome smislu neprivlačni, a nije mi se još dogodilo da nakon 10 godina prijateljstva shvatim da zapravo padam na nekoga.

Koji je vaš najdraži ritual u danu?

– Ima ih više, ali možda je zanimljivo da kao netko tko do 40. nije pio kavu, sad ne mogu zamisliti dan bez svoje šalice omiljenog napitka! Doduše, svaki ozbiljniji kavopija rekao bi da to nije kava, nego neki mliječni bućkuriš, ali kofein ionako uopće ne djeluje na mene pa je jedino bitno da mi je fino.

Na modnoj reviji povodom 15. godina eNVy Rooma – Barbara Kolar, Vanda Winter, Renata Sabljak i Jelena Glišić, Foto: JOSIP REGOVIC/PIXSELL

Perfekcionistica

Kao djevojčica svirali ste klavir i bili ste vrlo uspješni, čak su vas poticali da upišite muzičku akademiju. Jeste li zažalili ili samo uživate danas radeći i koristeći se znanjem koje ste tada stekli?

– To koliko sam bila uspješna iz mog je kuta gledanja dosta upitno. Nažalost sam perfekcionistica. Kako sam pri svakom javnom pijanističkom nastupu imala užasnu tremu, ta mi je nesigurnost govorila da ako se ne mogu opustiti i uživati, jednostavno nisam dovoljno dobra. Vjerojatno bih upala na Akademiju, no umjesto da budem Pogorelić, postala bih profesorica. A pedagoška crta mi, osobito u mlađim danima, nije bila baš izražena, pa sumnjam kako bih bila prava osoba za prenošenje ljubavi prema glazbi na nove naraštaje.

Volite promjene, što je sad sljedeće na vašem rasporedu?

– Čekam da otplatim kredit za stan pa ću vjerojatno krenuti u njemu preuređivati sve ono što su majstori upropastili u prvom pokušaju. A to znači jako puno promjena.

Imate li neku veliku želju za iduću 2021. godinu?

– Imam i velikih i malih, ali kako obično netko tamo gore moju listu shvati kao odličan materijal za zafrkanciju po svim navedenim stavkama, neću reći koje su. Pa nek’ si misli.