Metod Sironić i Jelena Tihomirović uoči lovranskog festivala: "Mi volimo avanture!"

Foto Rivijera News

Svaku organizaciju jednog kulturnog događaja možemo gledati kao avanturu perpetualnog karaktera, jer svake godine moramo ispočetka voditi istu borbu za iste stvari i tako će izgleda i ostati

povezane vijesti

Sve je spremno za Novogodišnji koncert Puhačkog orkestra Lovran
Članovi SRD Zubatac Marina Mavrinac Matulja i Patrik Uhač najuspješniji sportaši Općine Lovran
Članovi “Lovranske lantina” sudjelovali na 17 smotri i regata tradicijskih drvenih barki na jedra

Treći festival klasične glazbe »Lovran classic« bit će održan od 10. do 18. rujna, što je povod za razgovor s Metodom Sironićem i Jelenom Tihomirović.

Uslijed pandemije koronavirusa mnoge manifestacije su odgođene ili nisu održane. U kakvim okolnostima ste vi ove godine osmišljavali festival? Kako ste unatoč svemu krenuli u avanturu njegova održavanja?

– Prvi udarac pandemije osjetili smo otkazivanjem nastupa u Zadru, koje se dogodilo na sam dan koncerta, u automobilu, negdje kod Gospića, dok je drugi bio otkazivanje koncerta u Parizu, kojemu smo se posebno veselili. Sve je to još bilo na samom početku i nismo još bili svjesni koliko će nam se život u sljedećim mjesecima promijeniti.

Lovran classic se tradicionalno održava sredinom srpnja, no uslijed svega što nas je zadesilo prije toga, odlučili smo sve prebaciti za jesen. Tada smo se vodili idejom da će ljetne temperature i morska sol očistiti virus iz stanovništva, ali kako vidimo, dobro smo se prevarili.

No odluka je donesena i nismo više pomišljali na odustajanje, osim ako nam netko službeno zabrani. Kultura se većini zemalja svijeta uvijek povlači po margini društvenog značaja, u vječnoj borbi da dokaže svoju nezamjenjivu svrhu, no karantena i političke odluke sada i one koje će tek uslijediti, dokazale su nam koliko smo krhki i stoga je odlučnost o neodustajanju poprimila egzistencijalni značaj.

Nadalje, uvidjevši već negdje u lipnju da sunce ne ubija virusne stanice, sve u ideji da ne izgubimo još koncerata, odlučili smo prebaciti projekt koji je dobio financiranje Rijeke 2020 – Europske prijestolnice kulture iz planiranog studenog na rujan, sve na jednom mjestu, ovdje na 3. Lovran classicu.

Svaku organizaciju jednog kulturnog događaja možemo gledati kao avanturu perpetualnog karaktera, jer svake godine moramo ispočetka voditi istu borbu za iste stvari i tako će izgleda i ostati. Naš narod je jedan sezonski narod, sa sezonskom memorijom. Avantura još traje, iako je sve već u detalje organizirano. Mi volimo avanture!

Domaći izvođači kao baza

Čime ste se vodili u stvaranju programa? Kako ste ga koncipirali?

– Lovran classic u svom konceptu nema neku određenu ideju vodilju, poput primjerice našeg drugog festivala Dani rane glazbe, gdje se svira na starim instrumentima s naglaskom na povijesno obaviještenu izvedbenu praksu.

Glavne su nam ideje kvaliteta, razmjena iskustava s drugim kolegama i naša draga publika. Često imamo upite raznih ansambala koji nam se jave sa željom da nastupe, a ponekad i mi potražimo sami koga bismo mogli ugostiti.

Najljepše je kada možemo pozvati prijatelje s kojima zajedno sastavljamo neki ad hoc komorni ansambl. Jedan od važnih elemenata za osmišljavanje programa su prostor, odnosno lokacija i koncertni klavir.

Pored velike sreće da jedno malo mjesto ima koncertni prostor kao što je dvorana kina Sloboda, koja je ugodno akustična i prima dovoljan broj publike, problem je što Lovran nema koncertni klavir.

Ovdje se vraćamo na gore spomenute avanture, to jest načine da svake godine iznova doskačemo tom problemu.

Nadamo se da će i Lovran uskoro dobiti jedan dobar koncertni klavir, koji će nama dati još više mogućnosti u daljnjim koncipiranjima, a zasigurno privući druge umjetnike i organizatore te time obogatiti kulturnu ponudu ovog primorskog gradića.

Ova je godina posebna po tome što je većina manifestacija u kulturi morala staviti naglasak na domaće umjetničke snage. Koliko vam je to bilo ograničavajuće, a vidim da imate i nešto stranih izvođača?

– Nažalost, radi situacije s pandemijom morali smo odustati od jednog izvrsnog komornog dua iz Pariza. Imamo ih u vidu za sljedeće izdanje i držimo palčeve da ćemo ih uspjeti dovesti.

Pijanist Bartolomej Stanković došao nam je kao preporuka iz Rijeke 2020 i mi smo se ovdje našli kao prikladan organizator da ugostimo ovog vrlo zanimljivog pijanista iz susjedne BiH.

Domaći izvođači su nam baza i iznimno nam je drago da ćemo ugostiti trio Le Trio i puhaći kvintet Kalamos iz Zagreba. Sve su to mladi, vrsni izvođači pogonjeni velikim umjetničkim entuzijazmom i velika nam je čast što će nastupiti prvi put ovdje u Lovranu.

Svjetske praizvedbe

Na programu su i dvije svjetske praizvedbe. Možete li više o tome reći?

– Pijanist Bartolomej Stanković u svom programu ima isključivo djela skladatelja s ‘Balkana’, u širem kulturno-povijesnom smislu. Neka su djela vjerojatno i hrvatske praizvedbe, no ovdje posebno ističemo onu svjetsku, djela »Ringtone/Resonance« bosansko-hercegovačkog skladatelja Danijela Žontara.

Druga vrlo važna praizvedba djelo je za flautu i klavir posvećeno pijanistici Jeleni Tihomirović i meni pod naslovom »Garmonbozia Groove« mladog riječkog skladatelja Juraja Marka Žerovnika.

Svi koju su gledali Lynchev »Twin Peaks« možda će se sjetiti što garmonbozia u toj kultnoj TV seriji predstavlja. »Garmonbozia groove« će biti izvedena na koncertu »U prijateljstvu«, koji je temeljem prošlogodišnjeg natječaja ušao u sufinanciranje Rijeke 2020.

Sam koncept tog koncerta je, nažalost, promijenjen radi cijele ove situacije, no njegova glavna ideja je zadržana prateći programski pravac EPK-a Doba moći.

Kakva je financijska strana projekta? Kako ste uspjeli da ulaz bude slobodan?

– Recimo da se financijska konstrukcija sastoji od vanjskih i vlastitih sredstava plus entuzijazam. Vjerujem da vrijeme u kojemu živimo može dati ideju u kojem su omjeru ta dva adenda. Sufinancira nas Općina Lovran, a pojedine koncerte Rijeka 2020 i Ministarstvo kulture i medija RH. Odluka da našoj publici ne naplaćujemo ulaznice je pragmatična.