RIJEKA – Zvjezdan Ružić će u nedjelju, 22. svibnja u 20 sati održati veliku koncertnu promociju svojeg novog albuma »Inspiration« u HNK-u Ivana pl. Zajca. Na novom albumu Ružić je ugostio glazbenu divu Josipu Lisac, pjesnika Luku Paljetka te svjetski poznati gospel zbor iz New Yorka – Harlem Gospel Choir. Josipa Lisac i Luko Paljetak bit će gosti na koncertu u riječkom kazalištu na kojem će premijerno biti izvedene skladbe s albuma. Naslovnica albuma napravljena je pod morem – u Kostreni. Na početku razgovora Zvjezdana Ružića pitamo zašto će se promocija održati baš u Rijeci.

– U Rijeci je sve počelo, pa joj se uvijek vraćam. Gdje god da moja glazba i ja otputujemo, nikad neću zaboraviti moje prve jazz koncerte po riječkim klubovima i moja dječačka sanjarenja da jednoga dana nastupim u riječkom kazalištu. Riječki HNK nosi posebnu težinu. Na toj pozornici nastupilo je toliko velikih umjetnika, izvedeno je toliko velikih djela. Poželio sam da moj novi album, moja nova priča, dobije blagoslov moga grada, ljudi koji me znaju odmalena, koji su me davnih dana prepoznali i podržali na mom glazbenom putovanju. Zato Rijeka, zato riječko kazalište.

Radoznalo dijete

Što vas je nadahnjivalo za pisanje nove glazbe?

– Nekad je to situacija, interakcija, uglavnom je to moj život, ali ponekad i tuđa nepravda. Tako je nastala i skladba »Who Taught You That«, inspirirana onim tužnim danom kada je policajac u New Yorku ubio Georgea Floyda. Inspiraciju ne tražiš, ona te jednostavno obuzme, preuzima vodstvo. Na tebi je samo da joj se prepustiš i stvaraš.

Kako se vaš projekt »Pianotron« razvijao i kakav je karakter te glazbe danas, na ovom albumu?

– Sve je krenulo od ideje da spojim koncertni klavir i mellotron. Potom sam došao na ideju da nadogradim zvuk još jednom pedalom koju sam svirao lijevom nogom. Zatim sam u čitavu priču uključio laptop u kojem dodatno dorađujem zvuk mellotrona i pedala. Nakon toga došla je druga pedala… Danas ih imam 6. Zvuk Pianotrona u ove dvije i pol godine podosta se promijenio jer to znači da moja glazba i ja rastemo, razvijamo se, putujemo. Umjetnost nikad ne smije stajati na mjestu. Smatram da je zadatak umjetnika da uvijek zadrži to radoznalo dijete u sebi, uvijek spremno kopati dalje, tražiti nove odgovore. Koliko god se oni činili bespotrebni, suvišni – nikad nisu. U tim propitkivanjima je zapravo – sve.

Djelić duše

Zašto ste kao goste uključili upravo Josipu Lisac i Luku Paljetka?

– Na mom glazbenom putovanju imao sam veliku sreću biti prepoznat od tih tako velikih ljudi i umjetnika. Oni su na samom početku »Pianotrona« prepoznali moju priču, vidjeli tu sliku u slici, podržali me i onda kada drugi još nisu vidjeli tu sliku. Oni imaju posebno mjesto u mom srcu. Posebno sam sretan što su nastale ove glazbene suradnje koje su zauvijek i notama zabilježile naša prijateljstva, naš susret u ovom životu, svemiru. Suradnja s Lukom Paljetkom bila je neočekivana. Te nedjelje Luko mi je pročitao stihove našeg zajedničkog prijatelja, fra Ivana Kramara, također pjesnika. Ivini stihovi i Lukin glas pogodili su me ravno u dušu. Odmah sam znao da želim zauvijek nositi tu poruku života na svom albumu, na svojim koncertima. Ne volim niti želim planirati i kalkulirati – što je moje, pronaći će me. Tako me je i ova pjesma pronašla, tako će me pronaći i sve ono lijepo što tek dolazi. Prepuštam se tom neznanju, toj igri života.

Iako je vaša umjetnost, u performativnom smislu, često bila vezana za vodu, do sad još niste ronili. Zašto ste sada zaronili?

– Najteže je zaroniti u sebe, tražiti sebe u sebi. Danas svi trče u društvo, u galamu, ne bi li izbjegli tu tišinu. U toj tišini naše duše kriju se svi odgovori za naš život. Ipak, kao da je lakše ignorirati ih. Kako da spoznam svijet ako nisam upoznao samoga sebe? Kako da zavolim išta oko sebe, dok ne prepoznam tu ljubav u sebi samome? Upravo to je poruka naslovnice ovog albuma. Zaroniti u sebe kako bi spoznao sebe. Prije tri godine dozvolio sam si taj nimalo lak uron u želji da spoznam što doista moja duša treba, traži… Na tom putovanju nastale su ove skladbe, ove priče, ovaj album u kojem sam ostavio zadnji djelić svoje duše.