Mlada riječka pjevačica koja je već kao dvanaestogodišnjakinja zadivila silinom glasa tisuće okupljenih na svečanom mimohodu povodom obilježavanja 20. godišnjice Oluje danas nastupa na festivalima. Ove je godine već drugi put konkurirala na Dori, a uskoro će nastupiti i na Zagrebačkom festivalu.

Vrijeme »karantene« provodi smišljajući nove stihove i kompozicije. Priznaje, voli i zaplesati u kućnom izdanju, u obiteljskom dnevnom boravku odakle je sve i krenulo. Nikad joj, kaže, nije dosadno, a uskoro se nada i dopisnom studiju na Berkleyu. Od krhke djevojčice sa simpatično velikim naočalama, Mia Negovetić je izrasla u teen ljepoticu koja suvereno vlada pozornicom. Trenutačno priprema novi album, a velika joj je želja i naprviti duet s Dinom Merlinom.

Iza vas je Dora, ispred vas Zagrebački festival. Jeste li uzbuđeni, volite li festivale?!

– Volim festivale, naravno. Dora je bila još jedno super iskustvo uz druženje s ostalim izvođačima, uz pridržavanje COVID-mjera i uz puno pozitivne energije. Jako sam uzbuđena što Zagrebfest, nadam se, napokon dolazi na red nakon svih odgoda.

S Oljom Dešićem na šibenskoj Večeri dalmatinske šansone / Foto HRVOJE JELAVIC/PIXSELL

Važnost festivala

Kako se tip festivalskog nastupa, tj. predstavljanja uklapa u vašu viziju građenja glazbene karijere?

– Mislim da su festivali bitni jer su put do publike kojoj se obraćamo. Pogotovo ako festival ima veliku gledanost.

Trenutačno su na snazi ograničenja u svemu. Vrijeme je pandemije, odražava li se to na vaše planove?

– Odrazilo se na sve ljude ovog svijeta, pa tako i na mene. Žao mi je što smo mi glazbenici izgubili nastupe i druženje s publikom i nadam se da će nam se to što prije vratiti. U koronavremenu ja sam ipak pronašla put i radim na projektima koji tek stižu. Radim i na albumu koji će, nadam se, izaći kroz sljedećih godinu dana.

Smeta li vam što na Zagrebačkom festivalu neće biti publike uživo?

– Naravno da bih voljela da je publika uz nas, no moramo se čuvati dok su ovakva vremena. Što se više čuvamo, prije ćemo pobijediti pandemiju i moći se polako ali sigurno vratiti na staro. Iako, mislim da će za potpuni povratak na staro biti potrebno jako puno vremena.

Pred kamerama i na pozornici osjećate se kao kod kuće, nemate tremu?!

– Uvijek imam tremu, ali mi ona ne smeta.

Uvježbate li prethodno plesni korak, odlazite li na satove plesa?

– Za Doru sam prvi put imala koreografske probe, što sam jako zavoljela i otkrila novu stranu sebe. Inače volim plesati doma za sebe.

Kvaliteta ispred izgleda

Što za vas sve pretpostavlja biti dobra pjevačica?

– Uvijek najprije gledam što izvođač prenese na mene, kakvu emociju, a gledam i kako publika reagira. Mislim da je najvažnija stavka imati kvalitetu prije nego odličan izgled i outfit. I scenski nastup je, naravno, važan.

Izjavili ste kako se ne vidite ni u čemu osim u glazbi te kako nemate namjeru studirati nešto »za svaki slučaj«. Gdje se točno vidite na glazbenom nebu?

– Prvenstveno se nadam, ma što god radila, da ću biti sretna i zdrava osoba, to stavljam ispred svega. Voljela bih raditi na svojoj glazbi i imati publiku koja će na mojim koncertima pjevati zajedno sa mnom. To mi je jedan od ciljeva.

Na snimanju spota za PGŽ / Foto M. KRMPOTIĆ

Kako je prošla vaša ideja o dopisnom studiju na Berkeley?

– Ideja još uvijek postoji, nadam se da ću upisati neki od smjerova.

Odjednom ste odrasli i to ne samo u centimetrima, već i nekako djelujete kao zrela osoba sa stavom?

– Trudim se. Uvijek ću nastojati imati argumentirane stavove, stajati iza njih i svega što kažem.

Ipak, pomažu li vam tata i mama?

– Naravno, neizmjerno sam zahvalna na tome. Dali su jako puno, dobar smo tim i nadam se da će tako i ostati!

Pjevaju li vaši roditelji, jesu li bili presudni geni ili samo talent?

– Geni igraju veliku ulogu, naravno; mama je nekada pjevala u bendu, a tata svira klavir, gitaru i zna pjevati. Od toga i je sve počelo, slušala sam kako pjevaju u dnevnom boravku pa sam počela i ja, još dok sam bila jako mala.

Dječji mikrofon

Je li vas uhvatila trema kad ste morali pjevati na mimohodu, ipak bili ste jako mali?!

– Uhvatila me, na prvih nekoliko sekundi kad mi je pogled pobjegao lijevo i desno i kad sam vidjela koliko ima ljudi. Nikada neću zaboraviti ponos koji sam u tom trenutku osjetila.

Dragi kolege – Damir Kedžo i Mia / Snimio S. DRECHSLER

Kako je započela zapravo vaša karijera? Pretpostavljam kako ste najprije pjevušili s kuhačom po kući, ali odnekud je trebalo i krenuti?! Čija je bila ideja za vaš prvi iskorak na pozornicu?

– Spomenula sam već, počela sam u dnevnom boravku, uz mamu i tatu, a i uz filmove i crtiće, odmalena. Prvi korak na pozornicu bio je ustvari iz školske klupe, kada mi je profesorica iz glazbenog, Maja Bolić, predložila da se prijavim na festival »Dječji mikrofon«. To je bio moj početak na pravoj pozornici. Tu sam dobila prvu nagradu publike i žirija. Vidjela sam da se mogu »nositi« u pjevanju sa svima koji su nastupili, bilo je to vrlo poticajno iskustvo. Zatim su došla druga natjecanja na kojima sam također pobijedila. To me ohrabrilo za prijavu na RTL Zvjezdice gdje sam u prvoj sezoni odnijela pobjedu na koju sam neizmjerno ponosna.

Pretpostavljam da bi mnoge tinejdžerice voljele saznati neke vaše beauty savjete ili nešto tako šašavo iz vašeg života? Instagram vam je uglavnom poslovan…

– Beauty savjeti su za svakoga drugačiji. Onaj koji nam je svima zajednički jest da je uvijek važno kožu dobro hidrirati. Osobno više volim prirodniji makeup od full facea.

Sami pišete svoje pjesme, što vas potakne na to?

– Inspiriraju me neki događaji ili osoba pa riječi same krenu, a onda i tipke na klaviru. Mislim da uvijek sama najbolje kažem ono što osjećam iz dubine srca.

Pišete i o ljubavi. Je li vas i dotakla, kao u onom Balaševićevu stihu »Prva je ljubav došla tiho, nezvana sama…«

– Istina, ljubav nekad dođe tako nenadano, kad je najmanje očekujete. Jako je lijepo dijeliti emocije s nekim, koje onda možete kasnije opisati kroz pjesmu.

Kojoj se publici zapravo obraćate, mlađoj, starijoj…?

– Bilo komu tko se s mojim pjesamama poistovjećuje.

Kad narastem

Kad »narastete«, kako biste voljeli izgledati na sceni? Imate li nekog idola još iz vremena kad ste bila mala djevojčica?

– Idol mi je svatko tko na publiku uspije prenijeti emociju. Od toga učim i gradim sebe kao osobu, pa takva želim biti i na sceni.

Volite svoju privatnost, ali svjesni ste i da ste javna osoba. Kako u tome balansirate?

– Pronađe se balans koji je zapravo jako lako održavati, uz mrvicu opreza koliko dajete javnosti.

Kako provodite dane?

– Pokušavam ih sasvim ispuniti. Dignem se rano pa dan ispunjujem aktivnostima poput šetnje, druženja s najbližima, pjevanja, sviranja, pisanja…

Što privatno slušate?

– Sve. Što god naiđe, neovisno o žanru, a da mi proizvede osjećaj sreće, zadovoljstva ili me podsjeti na neki događaj.

Čak dvije pjesme napravili ste u suradnji s Edijem, pašu li vam dueti?

– Nisu dvije, ali nadam se da će druga nastati nekad u budućnosti. Dueti su super stvar, pogotovo zbog toga što se u duetu mogu spajati razni stilovi u jedan, što glazbu čini još zanimljivijom, zaista nema granica.

Jedan je Dino

Imate li nekog napameti s kim biste posebno voljeli stati na scenu?

– Voljela bih je podijeliti s Dinom Merlinom. Bila sam na njegovu koncertu, a i pogledala sam ga na YouTubeu miljardu puta i nevjerojatno je što taj čovjek ima u sebi. Ima, naravno, jako puno fenomenalnih izvođača, ali, eto, Dinu Merlina bih u ovom trenutku izdvojila.

Uskoro će izaći i vaš prvi album, što novoga donosite?

– Zasad je to još u nastanku, ali svemu što se nadam jest da će ga publika prepoznati kao nešto novo, pomalo drugačije i šareno.

Imate li još neke tajne planove za ovu godinu?

– Imam, ali zasad ih ne smijem spominjati jer onda ne bi bili tajni.