Ovogodišnji program ZagrebDoxa, koji će se održati od 3. do 10. travnja, donosi nove filmove uglednih dokumentarističkih majstora, Jaya Rosenblatta, Marca Bellocchija, Jona Banga Carlsena i Zhaoa Lianga.

Veći dio opusa redatelja Jaya Rosenblatta, koji je snimio više od 30 filmova i osvojio više od stotinu nagrada, već je predstavljen u proteklih dvadeset godina na zagrebačkom festivalu, a prije deset godina mu je, kao gostu, bila posvećena retrospektiva.

U novom filmu “Kad smo bili nasilnici”, koji se natječe za Oscara u kategoriji kratkometražnog dokumentarca, vraća se 50 godina unatrag, među nekadašnje školske prijatelje, kako bi preispitao njihova sjećanja na incident vršnjačkog nasilja koji je obilježio njihove osnovnoškolske dane.

“Kroz proces rada na filmu autor počinje razotkrivati i shvaćati vlastitu upletenost, ali i činjenicu da se nasilnik ponekad krije u svima nama”, ističe se u najavi.

Film je premijeru imao na festivalu Sundance, a potom obišao neke od najznačajnijih festivala diljem svijeta, među kojima i onaj u Floridi ovjenčan nagradom za najbolji dokumentarac.

Marco Bellocchio veteran je talijanskog filma, autor je impresivnog broja igranih, dokumentarnih i kratkih filmova u široku rasponu žanrova i tema čiji je rad “osebujan i osoban, odražava beskompromisne stavove i umjetničke ambicije kojima nerijetko provocira talijansku kinematografiju”.

Tijekom 50-godišnje karijere preispitivao je vladajuće ideologije, suprotstavljao se Crkvi i radikalnoj ljevici te osporavao pojmove morala i obitelji etabliravši se u jednog od najvažnijih talijanskih filmaša.

Na ovogodišnjem ZagrebDoxu bit će mu dodijeljena Nagrada mojoj generaciji, koju direktor i osnivač festivala Nenad Puhovski dodjeljuje autorima čiji su radovi prepoznati i presudni u dokumentarizmu.

Povod za nagradu njegov je najnoviji film “Marx može čekati”, prikazan na festivalu u Cannesu u kategoriji Golden Eye, u kojemu se isto suočava s prošlošću, ali znatno traumatičnijim iskustvom – samoubojstvom svojega brata blizanca koje se dogodilo prije više od 50 godina.

Kako bi se suočio s traumom koja ga proganja više od pola stoljeća okupio je obitelj oko teške teme, kombinirajući intimne razgovore s arhivskom građom, obiteljskim filmovima i vlastitim opusom. “Počevši kao obiteljski razgovor, film se pretvara u istraživanje tuge, krivnje i odgovornosti, suosjećanja, empatije i ljubavi”, najavljeno je.

Po kreiranju vlastita žanra na prijelazu između dokumentarca i fikcije, poseban je Jon Bang Carlsen jedan je od najinovativnijih i najoriginalnijih danskih filmaša koji je 2017. osvojio Nagradu mojoj generaciji.

Sada predstavlja novi film, “Banalnost tuge”, o gubitku svoje životne partnerice – posjećuje različita mjesta, snima širok spektar likova, dijeli svoje misli i uspomene, komunicirajući s gledateljem i izgubljenom ženom.

Njegovo je “filmsko ljubavno pismo voljenoj ženi i mjestima na kojima su dijelili život 35 godina” premijerno prikazano na festival CPH:DOX, međunarodnom festivalu dokumentarnog filma u Kopenhagenu.

“Oprosti” je najnoviji dokumentarac kineskog redatelja Zhaoa Lianga (autora filma Žalba nagrađenog Velikim pečatom u međunarodnoj konkurenciji ZagrebDoxa 2010.) Film je zamišljen kao esej-pjesma, a osvrće se na problem nuklearne energije slijedeći različite protagoniste iz Fukushime, Černobila i Onkala.

Sa ZagrebDoxa kažu da to ostvarenje daje odgovore na to kako je nuklearna energija oblikovala ljudsku sudbinu u prošlosti, ali i kako utječe na sadašnjost i budućnost.

Film je prikazan na festival u Cannesu, dok je najboljim proglašen na filmskom festivalu u Busanu i na međunarodnom festivalu dokumentarnog filma u Kini.