Biti na pravom mjestu u pravo vrijeme svakako je deviza svakog uspjeha, a Barbara Munjas upravo je taj naziv odabrala za svoj album prvijenac. Glazba za ovu mladu umjetnicu predstavlja put sazrijevanja i ostvarenja. Pjesme koje su nastajale godinama, Barbara je objedinila na svom prvijencu dodajući im i nekoliko novih pjesama, predstavljajući time svoj glazbeni put.

Prisjetimo se kako je glazbenu karijeru započela prije petnaestak godina uz popularne Gustafe s kojima je provela punih šest godina.

Upravo ste objavili svoj prvi samostalni album, koliko dugo ste ga pripremali?

– Čini se kako se ovaj album spremao zaista dugo. Obraćajući pažnju na činjenice i nije daleko od istine, jer istina je kako sam krajem 2016. počela pisati na engleskom jeziku. Moram priznati da mi se jako svidjelo gdje me je inspirativno odvelo pisanje na engleskom, otvorile su mi se nove »komore« u glavi. S Alenom Bernobićem i Markom Kalčićem krenula sam 2017. na turneju na kojoj sam istraživala kako pjesme dišu na pozornici. Nakon godinu dana, priružio nam se i Goran Salvi pa smo u studiju kod Marijana Jelenića snimili prvi singl »Men«, a onda i »Right place & right time«. Nakon toga Alen preuzima ulogu producenta i aranžera, uz iznimku na singlu »Gone back« koji sam snimala, producirala i aranžirala sama. Svake je godine izlazio po jedan singl s ovog albuma, s tim da sam izdavala i singlove na hrvatskom koji će se naći na idućem albumu. I, eto me, stigla sam do 2022. i svog albuma prvijenca!

Na albumu su osim Alena, Marka i Gorana sudjelovali Dino Kalčić i Alan Rešidović koji su se pridružili u drugom dijelu snimanja. Na singlu »I will be standing« gostovala je Željka Veverec na thereminu. U pojedinim su pjesmama gostovali i Luka Žužić, Mario Žužić, Ivan Šugar, Cristina Lubiana i Elvis Geržinić, a valja spomenuti i Pericu Šurana koji je miksao »Men« te »Right place & right time«.

Foto: Ana Knežević

U punom sjaju

Uz već objavljivane singlove, na albumu su objavljene i sasvim nove pjesme. Ima li neka koja je vas osobno »zavrtjela«?

– Tako je! U siječnju smo krenuli snimati ostatak albuma. Sve su to pjesme koje sam kroz godine izvodila u ovoj ili onoj varijanti i u različitim postavama. Ljudi koji su me pratili na koncertima znaju sve te pjesme za koje mogu reći kako su napokon dobile ono što su zaslužile, da mogu zasjati u punom sjaju. Novi dio albuma me je potpuno zavrtio. Ne želim skrivati zadovoljstvo rezultatom. Mislim da smo svi zajedno napravili velik posao i dali pjesmama nešto o čemu na samom početku nisam ni sanjala. Svi smo se dali u ove pjesme dušom i tijelom, što se itekako osjeti. Alen je zaista odradio vrhunski posao s produkcijom i aranžmanima, on definitivno ima viziju i iznimno mi je drago što sam mu dala svo povjerenje!

Na albumu je surađivala već uhodana ekipa, tko ipak najviše doprinese? Kakva je vibra prisutna dok se stvara nova pjesma, kojim redom nadolazi?

– Svatko tko da svoje srce u ono što radi učinio je najviše što je mogao! Srećom, cijela ekipa je srčana! Netko radi više, netko manje, no svatko ima svoju veliku i bitnu ulogu. Nakon što stvorim pjesmu i atmosferu oko nje, nađemo se svi zajedno da je razradimo i napravimo bazu. Nakon toga producent, u ovom slučaju Alen Bernobić, preuzima stvar u svoje ruke i radi dalje na onome što na kraju izađe kao finalni produkt. Oko nas su uvijek neke pozitivne vibre!

Kao kantautorica, otkud krećete, od glazbe ili od riječi?

– Nema pravila, onako kako se dogodi u trenutku.

Odgovornija i ozbiljnija

Izjavili ste kako ovaj album za vas predstavlja puno više od samih glazbenih brojeva, a spomenuli ste i sazrijevanje. Na što ste konkretno mislili?

– Kroz sve ove godine sam se mjenjala i rasla. Htio-ne htio, život te oblikuje i mijenja. Postala sam majka i to je definitivno ogromna promjena u mom životu koja me je navela da postanem odgovornija i ozbiljnija, da život preuzmem u svoje ruke. S druge strane, u meni se ponovo probudila dječja razigranost. U životu prolazimo kroz različita razdoblja koja ostavljaju tragove, a neka nas i osnaže.

Koliko i kako je majčinstvo imalo utjecaja na vaše glazbeno stvaranje?

– Postala sam organiziranija i stvaram si vrijeme za rad koje sada mnogo više cijenim nego prije. Prije je vrijeme za rad bilo uvijek i samim time kako sam ga imala na bacanje, nisam ga koristila dovoljno i kvalitetno. Uvijek ono čega imate najviše uzimate zdravo za gotovo, a kad toga zafali, onda gledate iskoristiti svaki trenutak! (smijeh) S druge strane, otkako sam postala majka, u meni su se razvile nove emocije, cijeli novi spektar, i to je definitivno veliko bogatstvo u umjetničkom smislu!

Karijeru ste započeli pred 15-ak godina, što je tada glazba za vas predstavljala? Zašto ste odabrali glazbu za sredstvo svog izražavanja, svog životnog puta?

– Oduvijek sam osjećala posebnu vezu s glazbom, ono što je nedostajalo je povezanost sa suštinom sebe i to je ono što nas navodi da se tražimo i otkrivamo tko smo. Glazba je za mene uvijek predstavljala veselje, sreću, nešto što učini da emocije postanu deset puta snažnije. Kroz glazbu sam osjećala da mogu biti ono što jesam, da s glazbom izlazi ona najčistija, najiskrenija verzija mene, a k tome još raduje i ostale ljude. Logično je odabrati put koji iz tebe izmami sve najljepše i koji te čini sretnijom i boljom osobom.​

Bili ste i glas u popularnim Gustafima, koliko Vas je to označilo?

– Ostavilo je pečat definitivno, jer šest godina nije malo. Mislim da sad sa svojom glazbom počinjem smanjivati značaj tog razdoblja. Sad je to samo jedna crtica moga života. U početku mi je taj dio CV-a pomagao i skretao pažnju na moj autorski rad, što nije nimalo čudno s obzirom da sam u tom bendu stasala i dala se potpuno. No, uvijek je bilo onih koji su tražili Gustafe u mojim pjesmama i uspoređivali me s njima, a to s godinama počne biti pomalo zamorno.

Osim s Gustafima, pjevali ste i s Barbarima?

– Barbari su bili moje autorsko rođenje. Taj sam bend osnovala sa skupinom istomišljenika. Mogli smo si skoro dati ime i Odmetnici, s obzirom da smo gotovo svi potekli iz Gustafa. To je za mene bio dio života ispunjen iznimnom srećom i entuzijazmom. Izdali smo dva albuma, oba divno prihvaćena od publike i kritike. Ipak, bili smo mladi, zeleni i nismo se postavili prema cijeloj priči kako treba. Stvorila se lijepa aura oko nas, a mi to nismo iskoristili kako smo trebali. Sve se odvijalo samo od sebe, a da smo imali razrađen plan, možda bismo još uvijek svirali i stvarali.

Foto: Deana Kotiga

Robovanje žanru

Glazbu s novog albuma označili ste kao indo funk folk, imate li definiran glazbeni smjer u kojem biste se željeli razvijati?

– Mislim da se svaka pjesma na ovom albumu može zasebno kategorizirati. Definitivno nisam ja ta koja je dala tu etiketu albumu, jer ni dan danas ne znam i ne mogu svrstati ovaj album pod određeni žanr. Pjesme radim na način da svakoj dam ono što smatram da joj je potrebno. Robovanje određenom žanru me sputava, a ja jako volim biti slobodna, posebno kad je glazba u pitanju. Možda bi mi u životu bilo lakše kad bih se usmjerila određenom žanru, međutim na taj način bih izgubila sebe, a za jednog umjetnika je ipak najvažnije da bude autentičan.

Volite govoriti o poziciji žene u društvu. Što vam zapravo smeta?

– Govorim zato što me se pita. Smeta mi što žena kao nježniji spol nije dovoljno zaštićena i što se njezini uspjesi od strane muškaraca doživljavaju svojevrsnom prijetnjom. Uspješne žene su podložnije kritici nego uspješni muškarci. Htjeli-ne htjeli, živimo u muškom svijetu i ako želiš biti uspješna, moraš se dobro naraditi, najmanje duplo više, a pritom moraš imati snažan detektor raznih opasnosti, jer nasilje vreba iza svakog kutka.

Koja bi za vas bila idelana pozicija žene?

– Ona u kojoj bi žena uvijek mogla djelovati bez straha. Bez straha od osude i bez straha od nasilja. Ona pozicija u kojoj bi se uvijek mogla osjećati zaštićeno!

Što za Vas znači biti ženom?

– Biti u konstantnoj borbi, rušiti očekivanja, gaziti stereotipe o ženama, krčiti put mlađim generacijama da im bude lakše, pružiti ljubav i toplinu najbližima, pogotovo svojoj kćeri. Ona je ipak centar moga svijeta.

Odrasli ste u Iki, živite u Istri, gdje se osjećate doma?

– Ja sam Ikarica i Ika mi je doma. No, s godinama mi je i Istra postala dom te se i tamo osjećam doma. Dom je tamo gdje te okružuje ljubav i gdje imaš život. U mom slučaju je to na oba kraja!