Kapetan Berislav Vranić iz Kostrene ovogodišnji je dobitnik Nagrade Grada Rijeke za životno djelo, za iznimna profesionalna postignuća i promoviranje pomorske profesije u svjetskim razmjerima.

Nagrada mu je uručena na svečanoj sjednici Gradskog vijeća Rijeke u povodu Dana svetog Vida i Dana grada Rijeke, a riječ o još jednom u nizu priznanja koje je ovaj pomorski stručnjak svjetskog glasa i veliki zaljubljenik u natjecateljsko jedrenje zaslužio svojim višedesetljetnim radom, prvenstveno na području prijevoza rashladnih tereta morem kao i s tim povezanih logističkih usluga i lučkih terminala.

Od dosadašnjih priznanja koja je Vranić dobio za svoj rad svakako valja istaknuti titulu Chartered Master mariner koju mu je dodijelilo britansko udruženje pomoraca najvišeg ranga The Honourable Company of Master Mariners, kao prvom hrvatskom državljaninu primljenom u ovo elitno društvo, u koje na prijedlog nekog od članova i nakon dugotrajne procjene kandidata, mogu ući samo oni zapovjednici brodova koji su postigli izuzetne rezultate u svom radu i pokazali se liderima industrije te su osobno unaprijedili pomorstvo u svim relevantnim područjima.

Foto: Milan Đekić

Ambasador dobre volje

Vranić je i član uglednog Nautical Instituta iz Londona, gdje nosi titulu Fellow of Nautical Institute, opet kao prvi hrvatski državljanin kojemu je taj naslov dodijeljen, u prvom redu zbog knjiga i brošura koje je napisao na temu rashladnih tereta, kao i brojnih predavanja koja je održao diljem svijeta.

Nautical Institute ga je predložio i za ambasadora dobre volje Međunarodne pomorske organizacije (IMO) koja je taj prijedlog prihvatila pa Vranić nosi i tu titulu od 2015. godine. Kostrenski kapetan je i član Međunarodnog vijeća pomorskih vještaka, a posebno je zanimljivo da je i nosilac madagaskarske titule Chevalier de l’Ordre National de Madagascar (Vitez nacionalnog reda Madagaskara) koju je stekao za svoj doprinos osmišljavanju i unapređivanju brodskog prijevoza voća liči, inače jednog od važnijih izvoznih proizvoda te otočne zemlje.

Ovom podužem popisu nagrada i priznanja iz cijelog svijeta, od prije nekoliko dana pridružila se i Nagrada Grada Rijeke za životno djelo. Vranić ističe kako ona za njega ipak ima posebno značenje.

– Posebna je zbog toga što je to prva nagrada koju sam dobio u svojoj zemlji. Zato mi je posebno draga, ovo je prvi put da se netko iz mog kraja, iz mog, da tako kažem, susjedstva, sjetio da sam nešto učinio u svijetu pomorstva, kaže Vranić koji je svoj put u pomorstvu započeo u Srednjoj pomorskoj školi u Bakru, nakon koje je diplomirao na Višoj pomorskoj školi u Piranu, nakon čega je počeo ploviti.

Zapovjednik broda postao je 1984. godine, a deset godina kasnije prekida s plovidbom te postaje savjetnik poznatog brodara Seatrade, jednog od najznačajnijih u prijevozu rashladnih tereta.

Kao pomorac i kasnije kao stručnjak za prijevoz i logistiku rashladnih tereta obišao je praktički čitav svijet, posjetivši ukupno, kako je precizno naveo 109 zemalja. Iako i dalje aktivan u struci, kaže kako godine ipak čine svoje pa putuje puno manje.

– Zadnjih trideset godina stalno sam letio po svijetu, iza mene su doslovno tisuće avionskih letova, no godine su tu pa se sad više držim onoga što u svijetu vole reći – mladi ljudi su radnici, a ljudi u godinama su mislioci.

Kada sam dobio titulu Chartered Master mariner, na zadnjem razgovoru prije odluke o dodjeli nagrada bila su trojica ispitivača koji su mi rekli da imam pet minuta da im kažem nešto što ne znaju o meni, a onda oni imaju 55 minuta da me pitaju ono što ne očekujem. Riječ je o ljudima s ogromnim znanjem i iskustvom, njih trojica zajedno imaju, zbrojio sam, gotovo 250 godina.

To potvrđuje da su ljudi u godinama mislioci koji svojim znanjem mogu i dalje davati veliki doprinos. I dalje povremeno letim, ali to je sada dva-tri puta godišnje, no i dalje ljudi traže moj savjet za rješavanje problema.

Osim toga lani sam, u kolovozu, smislio jednu novost u struci pa su me pitali – Bero, zašto ti je trebalo pedeset godina da to smisliš, kako se toga nisi sjetio i ranije, a ja sam im rekao da sam u pedesetoj godini rada očito pametniji nego što sam bio u onih prethodnih 49. Na mladima svijet ostaje, to je uvijek tako, ali treba pustiti i nas starije da razmišljamo i promišljamo, jer možemo još puno toga napraviti, kaže Vranić, inače autor više inovacija u pomorstvu.

Okružen stručnjacima

Ističe kako je za uspjeh u pomorstvu važno biti u društvu ljudi koji imaju znanje.

– Ja sam imao tu sreću da sam u svojoj karijeri bio okružen takvim ljudima, svjetskim ekspertima u pojedinim granama. Pa sam od svakoga od njih “krao” to njihovo znanje i stručnost, od jednoga jedno, od drugoga drugo pa sam sve to slagao u jedan mozaik da bi došao do toga da pišem ili govorim o struci.

Mladi koji danas odlaze u svijet moraju težiti k tome da se čim više druže s ljudima od kojih mogu nešto naučiti, kaže Vranić.

U nešto mlađim danima, Vranić je i u Hrvatskoj pokušao pokrenuti brodarsku tvrtku, no taj ideja nikad nije realizirana. O tome smo s kapetanom Vranićem i tada razgovarali, a kao glavni problem naveo je nezainteresiranost banaka za industriju pomorstva.

Pitamo ga je li se situacija u međuvremenu promijenila i postoje li šanse da se u Hrvatskoj snažnije pokrene brodarstvo.

– Mislim isto ono što sam rekao prije petnaest godina. To vrijedi i danas – pomorstvo bez potpore bankarstva ne može opstati. Jednostavno, riječ je o tolikim ulaganjima da morate imati financijsku instituciju iza sebe koja će vas pratiti. Mi imamo samo jednu domaću banku, ali sve najveće su u stranom vlasništvu.

Te banke nemaju interesa pratiti pomorstvo. Jedan od razloga je to što je riječ o rizičnom poslovanju, ali s druge strane u drugim zemljama postoje banke i fondovi koji ulažu u brodarstvo.

Zašto ih kod nas nema trebalo bi pitati bankovne menadžere. Tu je možda i pitanje zašto bi uopće nekog Talijana, Austrijanca ili Nijemca zanimalo hoće li u Hrvatskoj biti pokrenuta brodarska kompanija ili ne. Bankarstvo je u svakom slučaju najveći problem. A brodova će trebati sve više.

Svjetska populacija raste, sve više tereta prevozi se morem, taj rast je konstantan i vrlo izvjestan. Tako da će i brodarske kompanije uvijek postojati i u krizama i svim drugim situacijama jer se teret mora prevoziti. U ovom trenutku sam prestar da bi krenuo u te vode, ali bilo bi dobro da se nešto pokrene, kaže Vranić.

Zanimalo nas je i zašto državne vlasti i tijela nemaju aktivniji pristup omogućavanju lakšeg poslovanja brodarima, barem na način da postojeće svjetske brodare u čim većoj mjeri potaknu da u Hrvatskoj otvore svoje urede iz kojih će se upravljati barem dijelom flote.

– Država nije pretjerano zainteresirana za male poduzetnike općenito, u smislu omogućavanja nekih beneficija. Ne mogu puno govoriti jer sam uglavnom radio u inozemstvu, sa stranim tvrtkama. Svi veći brodari, posebno kontejnerski, čiji brodovi dolaze u Rijeku uglavnom su pokrenuli i svoje agencije jer to je redovan servis pa su tu našli svoj interes, kaže Vranić.

Foto: Marko Gracin

Dobra reputacija

Jedna od rijetkih stvari u hrvatskom pomorstvu u kojoj je naša zemlja na svjetskoj razini relevantna su pomorci, u prvom redu brodski časnici. Vranića smo pitali kakav je njegov pogled na trenutni položaj hrvatskih pomoraca na svjetskom tržištu, ali i kakva je budućnost ove struke, s obzirom na sve manji broj djece i mladih, a time i manje onih koji kao karijeru odabiru pomorstvo. To se, primjerice, vidi i na pomorskim učilištima koja sve teže popunjavaju upisne kvote.

– U budućnosti će biti teže popuniti srednje pomorske škole i fakultete. Zato smatram da treba snažnije krenuti prema unutrašnjosti zemlje, s jednom jakom kampanjom da se mladim ljudima iz unutrašnjosti približe pomorska zanimanja i da im se pokaže da je to jedan specifičan svijet u kojemu svojim radom i zalaganjem mogu napraviti izvanredne karijere.

Danas su naši mladi pomorci po nekim pitanjima možda i u boljoj poziciji nego što smo mi bili prije pedeset godina. Danas biraju na koju vrstu broda će ići, najčešće je to LNG, a često i putnički brodovi.

Mi nismo imali izbora. LNG brodova tad nije ni bilo, a na putničke brodove mogao si otići samo ako si kraljičin rođak. To je bilo nemoguće, ali svijet se mijenja, pa danas imamo puno zapovjednika na putničkim brodovima, odnosno kruzerima, kao i na LNG brodovima, jer imamo dobar kadar i dobru reputaciju.

Po kvaliteti kadra zaista smo među najboljima na svijetu. Promijenio se i odnos prema nama. Nekad su Skandinavci, Englezi, Nijemci, Nizozemci smatrali da su već po mjestu rođenja pametniji od nas i bili su privilegirani u traženju posla. Ja sam svoju prvu knjigu napisao najviše iz inata, da pokažem da i mi itekako imamo znanja.

Drago mi je što vidim da su se te nekadašnje predrasude i omalovažavanje uvelike smanjili, ima ih tu i tamo, ali niti blizu onome kako je bilo prije četrdeset-pedeset godina, zaključuje Vranić.

Za kraj, pitamo ga o njegovoj knjizi “Sailor’s Fortune” (Pomoračka sreća) u kojoj govori o brojnim istinitim događajima “s mora i kraja” tijekom svoje karijere.

– Autor sam četiri stručne knjige, a zadnju sam napisao upravo ovu, baziranu na bilješkama koje sam vodio. Imao sam tu sreću da sam od mladih dana zapisivao svaki zanimljiviji događaj ili izvanrednu situaciju.

Skupljao sam te rokovnike sa svojim bilješkama koji su na kraju završili na “šufitu” kuće mojih roditelja, gdje sam ih jednom prilikom našao i počeo čitati. Iz njih sam izabrao dvadesetak najzanimljivijih priča koje su sve istinite.

Jedino sam izmijenio imena, ali oni koji se u njima nalaze bez problema se prepoznaju. Ima ih još dosta koji su živi i s kojima sam dobar prijatelj. Inače, knjigu sam napisao na engleskom, a Općina Kostrena ju je dala prevesti na hrvatski te ih podijelila kostrenskim pomoračkim obiteljima, što mi je posebno drago, kaže Vranić.