Iskreno, čovjek se u njihovom društvu osjeća pomalo inferiorno. Na više načina, zbog više razloga.

Ponajprije, imate osjećaj da se unutar razgovora s njima krećete potpuno nepoznatim, neomeđenim prostorom. A upravo kad pomislite da ste uhvatili nit, njihove rečenice vas opet odvedu u neku njima tako poznatu, vama nepoznatu priču.

Istina, u mislima se stalno tješite kako Yu-Gi-Oh igra za koju su potrebne posebne karte zapravo i nije – kartaška, baš kao što nije ni dio vaše generacijske priče. Koja se uglavnom u tom smislu kretala »chi fa menom«, kad se u najmlađim danima kao kaznu za poraz moralo popiti litru vode.

S Albertom Sirotichem, Adrianom Gojkovićem te Antoniom Volarićem, pasioniranim, strasnim Yu-Gi-Oh igračima razgovarali smo u riječkom Klubu mladih. Došli su direktno s turnira, ili treninga kako bismo to običnim rječnikom pojasnili, koji se već dulje vrijeme, točnije otkako je na četvrtom katu Robne kuće Ri otvoren posebni prodajni centar između ostalih specijaliziranom za prodaju Yu-Gi-Oh karata, nalazi u zdanju koje dominira središnjim dijelom Korza.

Trening u Klubu mladih

Trenutna zaraza

Neposredni razlog za razgovor bio je odlazak, ili sasvim precizno povratak, riječke petorke s Europskog prvenstva koje se u kolovozu održalo u Berlinu. U jednom dijelu, u drugom je svakako bila naša želja, a koliko nas iskustvo i poznavanje interesa golemog broja čitatelja, da nam se pojasni čitav niz elemenata povezanih s tom igrom čije je izvorište Japan.

– Uz Adriana i mene, s nama su u Berlinu bili i Riječanin Adrian Mesaroš, Delničanin Mihael Petranović te Zadranin Borna Glavurtić koji se s nama povezao dok je studirao u Rijeci. Da bi se došlo na prvenstvo Europe, moralo se zadovoljiti određene kvalifikacijske norme unutra pojedine regije ili države, da se izrazim sportskim rječnikom, ali koliko god izvorno dolazili iz neke države, na prvenstvu ne nastupate kao tim, kao reprezentacija nego isključivo kao individualci, objasnio nam je Sirotich bazne postavke njihovih najznačajnijih kontinentalnih nastupa.

Yu-Gi-Oh inače ima milijunsku vojsku poklonika i aktivnih igrača, k tome najbrže je to rastuće kartaška igra na svijetu. Ove godine slavi 25 godina postojanja, a nastala je na bazi animiranog filma koji je u osvajanje svijeta krenuo 1998.

»Zaraza« je bila trenutna, a kad se vidjelo kako dobro priča ide s crtanim filmom, koliko je fanova za kratko vrijeme osvojila širom svijeta, krenulo se i s kartaškom igrom. S obzirom na to da je jedan od njezinih principa posjedovanje, dakako i kupovanje vlastitog špila karata, nevjerojatno zvuči podatak da tvrtka koja je čitavu ovu priču osmislila za četvrt stoljeća bilježi skor koji polako ide prema 50 milijardi prodanih kompleta karata.

– Teško je Yu-Gi-Oh usporediti s bilo čime. Najlakše, mada je početak kod Yu-Gi-Oha najteži, je osobno krenuti u igranje te polako ulaziti u svijet te igre. Neusporediva je s bilo čime, a sasvim je sigurno da fantastično utječe na razvijanje sposobnosti kombinatorike, da je uvijek nova i nepredvidiva, da se naprosto ne mogu napraviti modeli prema kojima bi se postavile određene taktike igre.

Bilo je slučajeva da su ljudi koji bi osvojili neko značajno prvenstvo ili turnir krenuli i u novi nastup s jednakim principima nakon čega bi doživjeli – poraz. Koliko god da je to jako teško, u tom je i odgovor zbog čega volimo Yu-Gi-Oh i zbog čega smo toliko strasno u njemu, pojašnjava nam Gojković koji je upravo okončao prvu godinu Pomorskog fakulteta – smjer elektronika.

Ogromno zanimanje

Inače, prvo Europsko prvenstvo u Yu-Gi-Ohu odigrano je u Bochumu prije dvadesetak godina, a privuklo je nešto manje od 250 sudionika. Zanimljivo, ove je godine samo na prvenstvu Hrvatske bilo skoro 200 igrača, dok je na prvenstvu u Berlinu pravo zaigrati dobilo više od dvije, tri tisuće igrača koji su do odgovora tko je od njih najbolji došli putem razrađenog sustava koji se odvijao tijekom dva dana.

– Da, nastupilo nas je više od dvije, tri tisuće, ali morate znati da je zanimanje bilo kud i kamo veće, da se moglo, da se ima prostor na kojem odjednom može zaigrati više tisuća ljudi, prijavilo bi se sasvim sigurno više od pet tisuća natjecatelja. Sustav eliminacije je vrlo jasno postavljen, a da bi se došlo do završnih borbi, treba biti jako vješt i uigran. Iako dakako kao i kod svih igara i ova na konačni skor ima utjecaj određenog faktora sreće, on je kod Yu-Gi-Oha sveden na minimum.

Za konačni ishod skoro u stopostotnom iznosu odgovara – igrač. Nije naprosto moguće da vam se »potrefe karte«, da imate sreću prigodom podjele karata te da tako dođete do pobjede. Na kraju krajeva, nema kod nas dijeljenja već svatko minuciozno slaže svoj špil s kojim igra tako da je upravo to udio pobjedničke tajne, pojašnjava nam Sirotch koji je na nedavnom kontinentalnom prvenstvu bio najbolje plasiran od svih igrača iz Hrvatske.

Zauzeo je 142 mjesto, sasvim mu je malo nedostajalo da se plasira unutar grupe od 68 igrača, što se kod Yu-Gi-Oha smatra prestižnim, nečim kao što je to finalni nastup kod »običnih« sportaša. Koliko je velik Albertov uspjeh, ukazuje i podatak da se plasirao među pet posto najboljih na kontinentu, da je iza njega ostalo skoro 95 posto sudionika berlinskog Europskog prvenstva.

Ono što također izaziva čuđenje, podatak je da su naši natjecatelji na prvenstvo otišli bez ikakve pomoći društvene zajednice. Poznato je naime da u Hrvatskoj postoji sva sila institucionalnog grupiranja sportskih sekcija i klubova, što je i temelj za podjelu sredstava, novca koji je potreban da bi se makar i dijelom sufinanciralo njihove godišnje aktivnosti.

S obzirom na to da Yu-Gi-Oh zajednica ne participira ni u kojem dijelu birokratskog aparata koji definira većinu naših života, novac za sve svoje aktivnosti moraju namaknuti sami, iz svojih izvora. Kako ih je k tome većina u statusu učenika ili studenata, da bi se igralo, mora se dopunski raditi.

– Je, istina je da to dosta nelogično zvuči, ali, vjerujte, nije nam to uopće bila prva misao. Mogućnost igranja, nastupanja, komunikacija sa sebi sličnima nama je najveća vrijednost. Letjeli smo do Berlina s Krka, ne za veliki iznos, dok smo u glavnom gradu Njemačke iznajmili apartman u kojem smo svi boravili. Nas definira veliko zajedništvo i baš nam ništa nije teško kako bismo se bavili s onim što volimo, pojašnjava nam Gojković modalitet njihovog razmišljanja koji također snažno, skoro nevjerojatno odudaraju od stavova većine koja čini naše današnje društvo. Duboko podijeljeno, apsolutno negativno nastrojeno, društvo koje skoro ni u čemu ne uživa. Osim u nesreći »onih drugih«.

Poput šaha ili bridža

K tome, tu su i brojke. One govore da se na nedavnom hrvatskom Yu-Gi-Oh prvenstvu okupilo natjecatelja koliko ih je bilo na prvom – Europskom prvenstvu. Drugim riječima, Yu-Gi-Oh je novi sport, odnosno aktivnost koju bismo u najgrubljim crtama mogli pridružiti šahu ili bridžu, koji institucionalno postoje u obitelji natjecateljskih odnosa i mjerenja.

U zadnjih trideset godina zahvaljujući postojanju interneta, odnosno globalizaciji ideja i razmišljanja, značajno se promijenila karta interesa mladih. Skloni smo zdvajati, ili se iskreno bojati, nad izostankom mladih unutar klasične obitelji sportova, a ne vidimo, ili ne želimo vidjeti da se na četvrtom katu RK Ri, ili u prostorima Kluba mladih neki novi ljudi itekako okupljaju oko nekih novih igara.

– Nisam bio na Europskom prvenstvu jer moje je zanimanje sezonsko, kuhar sam tako da nisam mogao ma ni pomišljati da me nekoliko dana nema na poslu. Ali to ne znači da svoje slobodno vrijeme, kao i dio svojih financija, ne posvećujem Yu-Gi-Ohu. Nas koji se bavimo ovom igrom nije previše, u nekom širem smislu na području Primorsko-goranske županije ima nas pedesetak, svi smo povezani s nastupima u Rijeci, a gledamo li Hrvatsku u širini, svaki grad veći od dvadesetak tisuća stanovnika ima svoje igrače.

Gledamo li na taj način, možda bi bilo pametno povezati se u udrugu i participirati unutar gradskih sportskih saveza, svakako da bi nam i određena sredstva pomogla u radu, no koliko poznajem sve nas, nama je prije i iznad svega Yu-Gi-Oh tako da nitko od nas nema neki interes za osnivanjem udruge i institucionalno povezivanje u bilo što. Možda ipak potaknemo nekog od nas da se uključi i poveže nas na taj način. Da bi bilo dobro, svakako bi, mišljenje je Antonija Volarića koji se zadnji od naših sugovornika u Klubu mladih priključio sve većoj riječkoj, hrvatskoj Yu-Gi-Oh zajednici.

S obzirom na to da su naši sugovornici bili samo muškarci, zanimalo nas je kakva je spolna distribucija igrača, konkretno koliko je među njima – igračica.

– Potpuno nam je nepoznato zbog čega je tome tako, ali djevojke, žene jedva da se i pojavljuju među Yu-Gi-Oh natjecateljima. Nema baš ni jednog razloga da je tome tako, ali koliko vidimo, tako je. Ono što je također simptomatično, Yu-Gi-Oh natjecatelji u najvećoj mjeri dolaze sa strane učenika i studenata škola i fakulteta koje obuhvaća zajednički nazivnik – tehnički.

Mnogo je manje onih koji dolaze s, nazovimo je tako, društvene strane školovanja. Kombinatorika koja je jako važna da bi netko bio Yu-Gi-Oh igračem je možda naglašenija kod onih koji se u svom školovanju više bave matematikom, ali čini nam se da su to vjerojatno samo nekakvi mitovi, preduvjerenja koja nemaju utemeljenost u bilo kakvim znanstvenim pojašnjenjima, razmišljanje je Alberta Siroticha.

Europsko prvenstvo u Berlinu

Odani igri

Skromni, odani svojoj igri, sretni kad se dva puta tjedno nalaze na četvrtom katu nekad najveće robne kuće na Balkanu. Na neki način isključeni iz aktualnih postavki društvene zajednice u kojoj žive, izvan sustava koji se neprestano bori za dio društvenog novca kako bi provodio svoje želje. Beskrajno tolerantni, na kraju krajeva, govorimo li onim tako nam svima bliskim narodnim rječnikom, baš pametni ljudi. A baš takvi kakvi jesu silno nam ukazuju, iako to njima dakako nije ni na kojem »levelu« razmišljanja, da se svijet oko nas promijenio.

Da neke aktivnosti, neki tradicijom uvriježeni sportovi nepovratno kopne, a da njihov prostor zauzimaju neke sasvim druge i drugačije aktivnosti. Da je naprosto stiglo vrijeme u kojem se moraju podvući crte i prihvatiti, posebno kad je u pitanju institucionalna organizacija sportaša i bliskih im igara, i reći: dosta je, došlo je novo vrijeme, reorganizirajmo se. Koliko god da njih »nije briga« što su si sami platili odlazak na Europsko prvenstvo, nas bi kao zajednicu, tim više jer je riječ o jako socijalnim i naprosto pozitivnim mladim ljudima, to ipak trebalo biti – briga.

– Iako smo mi nastali temeljem globalizacije i interneta, igranje Yu-Gi-Oha je apsolutno micanje mladih od pretjerane opsjednutosti mobitelima i svime onim čime te naprave utječu na otuđenje ljudi. Sasvim suprotno, Yu-Gi-Oh je poziv na igru koja se odvija u klasičnoj humanoj zajednici, poziv na druženje prije i poslije igre, uglas su nam dali zaključak ove teme Albert, Adriano i Antonio. Na kraju krajeva, mi smo otišli, oni su u Klubu mladih ostali. Ostali su se družiti međusobno, kao i s desecima sebi, dobno i razmišljanjem sličnih. Bez »buljenja« u mobitel i svake druge humane odsutnosti.