OPATIJA – Ne tako davno, u vremenima kada su još poštari dostavljali mirovine, do svakog su domaćinstva stizali pješice i – svako je pismo, kartulina, račun ili važna obavijest u najkraćem mogućem roku dolazilo do adrese na koju je poslano. Ogroman i zahtjevan liburnijski teren trebalo je za promptnu dostavu propješačiti uzduž i poprijeko, no nije im bilo teško, jer svi su ih dočekivali s nestrpljenjem, a »padale su i manće«. Težak posao se u međuvremenu olakšao donekle korištenjem motorića, pa sada poštari, premda i dalje dio terena moraju propješačiti, u kraćem vremenu mogu stići do udaljenijih predjela.

Nitko neće u poštare

Međutim, biti poštar, zbog uvjeta za rad i neadekvatnih mjesečnih primanja koja nisu dovoljna za sve veće životne troškove koji »stišću i pritišću«, danas je daleko od popularnog. Ili – nitko neće u poštare, a ako hoće, kad vidi što je sve u opisu posla, jer poštu treba brzo i bez greške dostavljati svakodnevno, po svim vremenskim uvjetima – brzo se od tog posla »ohladi«.

Egidio Zović

Organizirati pravovremenu isporuku pošiljaka u uvjetima nedostatka radne snage nije lagan posao, no s druge strane – velik liburnijski teren diljem kojega živi puno starijih osoba i onih koje nisu vične plaćanjima internetom zaslužuje da ovakvih tekstova u kojima se opetovano piše o »poštaru zvanom čežnja«, te u našem slučaju ne mora »zvoniti dva puta« – jer otvaramo već i na prvo zvono, bude što manje. Što kažu mještani i kakva su im iskustva s otvaranjem poštanskih sandučića tijekom ljeta 2024., pokušali smo saznati u ovoj anketi. Porazgovarali smo s građanima i saznali »puno lipih stvari«, ali ih ne smijemo kazat’ – jer naime, zamjeriti se poštaru »ni delo«, pa su tek najhrabriji odlučili javno progovoriti o vrućoj temi koja podjednako muči i stanovnike u središtima mjesta, kao i na periferiji…

Svekoliki problemi

– Mišljenje je većine ljudi koji ovdje žive, sudeći po onome što svakodnevno čujem, da dostava pošte redovito kasni, a sad u ljetnim mjesecima pogotovo. Nismo sigurni u čemu je problem, radi li se o tome da nemaju dovoljno ljudi ili je stvar u lošoj organizaciji, no iz svega proizlazi da je baš u Opatiji i na području Liburnije situacija najgora. Mislim da to nikako ne zaslužujemo, jer sve svoje obaveze uredno podmirujemo i želimo da tako bude i u budućnosti. Ali ako ne dobiješ na vrijeme račun, teško ga možeš platiti, a ljudima na vrijeme ne stižu niti obavijesti sa suda, medicinska dokumentacija i druge važne stvari odaslane putem pošte. Jedna Opatija ne zaslužuje takav tretman. Ljudi se uzrujavaju, računi ne stižu, zatezne kamate i opomene prijete… Ljudi su nezadovoljni i svakako bi trebalo poraditi na tom problemu, umanjiti ga i zatim i u potpunosti ukloniti, rekao je Egidio Zović iz Opatije koji živi uz glavnu prometnicu, no svejedno dostava pošiljaka »šteka«.

Gojko Ujdurović

Također u blizini gradskoga središta živi i Opatijac Gojko Ujdurović.

– Ne znam što se to dešava, no ne bih rekao da se situacija popravila – pošiljke kasne, ljudi su uznemireni jer su poštanski sandučići prazni, nema računa, a penzići vole više od svega na svijetu odmah podmirivati sve svoje režije… Baš neka nezgodna situacija. Problem se pojavio prije godinu dana i traje u kontinuitetu. Zbog čega je do toga došlo ne znam, no kada mi kažu da račune platim internetom, odbijam takvu mogućnost koja mi nije prihvatljiva. Smatram da treba poslušati ljude i uvažiti njihova mišljenja i popraviti organizaciju dostave pošte, naveo je Gojko Ujdurović.

Prazni sandučići

Lidija Smolić iz Matulja navodi matuljske primjere s dostavom pošte koji nisu nimalo optimističniji od opatijskih. Ili drugim riječima – poštar u Matuljima jako rijetko zvoni, pa ljudi sami moraju u poštu po svoje račune i pošiljke.

– Opomene i računi mi stižu u isti dan, što je jako nezgodno. Redovito se to događa. Po dva tjedna su nam poštanski sandučići u Matuljima prazni, a zatim ih otvorimo i budu prepuni svakakvih pošiljaka, od računa, do opomena. Za telefon, za struju – stižu nam istovremeno i opomene i računi. Da bih to izbjegla morala bih sama do pošte, no nemam vremena za to. Iskreno ne znam niti gdje bih parkirala ispred pošte u Matuljima. Poštara nema, problem je u svim djelatnostima s nedostatkom radnika. Zvali su nedavno supruga iz pošte da mu je stigla pošiljka i pitali hoće li doći po nju osobno, ili da je dostave za pet dana… Nema poštara ni za lijek, a kako bi ih i bilo kada rade za minimalac. Idu po ovoj vrućini od 40 stupnjeva od kuće do kuće, pa tko bi to volio? S druge strane, nezgodno je kad ne dobiješ račun na vrijeme, jer možeš ostati bez struje ni kriv ni dužan, prokomentirala je Lidija Smolić iz Matulja.

Lidija Smolić

Ima i dobrog

U Opatiji, na Tošini situacija je podjednaka kao i u drugim dijelovima grada – pošiljaka danima nema, a zatim stignu sve odjednom. U ovome su dijelu grada međutim ljudi oduševljeni jer su u novom trgovačkom centru dobili poštanski ured koji je mnogima »na ruku«. Riječ-dvije o tome kazala je Emilija Ivković.

– Najveći je problem u tome što pošiljke ne dolaze redovito i smatram da bi to trebalo popraviti. Izgleda da je u pitanju nedostatak radne snage, no u svakom slučaju korisnici usluga zbog toga ne bi trebali ispaštati. Mi sve račune redovito plaćamo, ali to ne možemo učiniti ukoliko nam ne stignu. A sada bih i nešto pohvalila – novi poštanski ured na Tošini. Jako smo zadovoljni, mislim da mnogi dijele moje mišljenje i želimo pohvaliti ovu odluku i poručiti nadležnima da nam svakako taj ured ostave na raspolaganju, zaključila je Emilija Ivković.

Emilija Ivković