Povodom blagdana Svetog Stjepana nazvali smo vlč. Stjepana Zebu, svećenika koji je najteže godine Domovinskog rata doista bio moralna i duhovna vertikala žiteljima Bilaja. Na to maleno mjesto nadomak Gospića nadvila se crna sjena velikosrpske politike jer se znalo: ako padne Bilaj niti Gospiću se ne piše dobro! Zato je u Bilaju trebalo uništiti što više kuća, ubiti što više branitelja i civila pa je tako skromni Bilaj postao vojni i politički meritum jedne bolesne osvajačke politike.

Hrabri i ustrajni vlč. Stjepan Zeba bio je u ono vrijeme moralna uzdanica Bilaja, a Joso Mraović-lički Tuđman zapovjednik obrane Bilaja, mjestašca koje je tvrdoglavo odbijalo predaju. Bilaj je tada i tjednima bio u potpunom okruženju, ali su branitelji uvijek pronalazili naline kako bi se po snijegu i studeni probijali do Gospića, vraćajujući se s lijekovima, streljivom i hranom.
Krasnu samo ime daje sve čarobne atribute

Vlč. Zeba danas je voditelj župe Krasno. Nazvali smo ga i čestitali mu imendan. Kako je rekao „Sveti Stjepan je danas cili dan, a ja sam jedini Stjepan u našoj Biskupiji“.

-Telefoni zvone cili dan, a ja sam se jutros prihvatio lopate i čistim snig kojega je palo oko metar visine. U Krasnu je doista krasno: priroda, ljudi, cijela vizura ovog mista, bjelina koja nas je ophrvala… Čast mi je što vodim ovu župu.

Danas mi je Župni dvor stalno pun ljudi. Dolaze mi čestitati imendan, popričati, planirati i radujemo je proliću kada ćemo zajedno u nove poslove. Čim vrimena dopuste odigrat ćemo nogometnu utakmicu. U Krasnu inače nikada nije dosadno.

Što se pasa tiče imam jednu mladu kujicu od dvi godine. I ona je kao i svi moji psi pasmine njemački ovčar. Volim sve životinje, a pse držim već skoro 40 godina. Oni su mi velika radost i svakako upotpunjuju moj život.

U ove zimske, blagdanske dane mi je posebno drago kada na svakoj svetoj misi zateknem mnoštvo ljudi. Vjera i zajedništvo su nas uvik održavali, čak i onda kada nam je bilo najteže, ističe vlč. Stjepan Zeba, veliki vjernik, graditelj, sportaš, prijatelj i čovjek.