Kada su doseljenici iz Njemačke u 18. stoljeću na područja Slovenije i Hrvatske sa sobom donijeli krumpir, bio je to početak kraja gotovo redovnoj gladi koja je ugrožavala mnoge siromašnije obitelji. Kada se otkrilo da to povrće »ljubi« ličku klimu i tlo, Ličani su mogli malo odahnuti jer su našli svojega hranitelja.

Zbog specifične mikroklime, sastava tla i udjela suhe tvari, krumpir iz Like je godinama na dobrom glasu po svojem okusu i kvaliteti. Sorta »lički krumpir« ne postoji, ali se ovo povrće nedavno uresilo zaštitnom markicom za zemljopisno podrijetlo.

Krumpir su prvi počeli uzgajati Indijanci iz Perua prije više od 4.000 godina, a iz Amerike u Europu donio ga je krajem 16. stoljeća sir Francis Drake, engleski pomorski istraživač i vojskovođa. Naziv krumpir potječe od bavarske riječi gruntbir – »kruška iz zemlje«. Engleski naziv potato potječe od američko-indijanske riječi »batata«. Bez obzira na terminologiju, ovaj je zdrav i ukusan gomolj ubrzo osvojio svijet.

Foto MARKO DIMIC/PIXSELL

Sve više Ličana umjesto umjetnih gnojiva pri uzgoju krumpira danas koriste ekološko, stajsko gnojivo. Osim Indijanaca i Ličana, krumpir su uspješno uzgojili po cijelom svijetu pa i u svemiru. Iako je omiljen pržen kao pomfrit, krumpir pripremljen na ovaj način je najnezdraviji. Godina 2008. proglašena je od strane UN-a godinom krumpira, namirnicom budućnosti koja bi mogla suzbiti glad u svijetu. Zanimljivo je da stanovnici Europe i danas konzumiraju dvostruko više krumpira negoli u Americi odakle krumpir potječe.

Kulinarska baština

Agronomska struka je rekla svoje pa se već godinama zna da je zemljopisna zaštita podrijetla ličkog krumpira školski primjer pravilnog vrednovanja kulinarske baštine. Optimalna kakvoća nezagađenog zemljišta, nadmorska visina, klimatski uvjeti i sortni odabir daju u Lici prepoznatljiv vrhunski krumpir koji je odnedavno brendiran. U kulinarskom svijetu opet se vraćaju popularne pole, jednostavno jelo u čijem je fokusu prepolovljeni krumpir, često »špikan« slaninom, a servira se uz kiselo mlijeko, basu, kapulu, kiseli kupus, slaninu, sireve… Pole ne zahtijevaju kulinarsko umijeće, samo dobro zagrijanu pećnicu. Hrskave i zdrave, pole su i danas za hladnijeg vremena nezaobilazna delicija na ličkim trpezama.

Koliko se danas u Lici proizvodi krumpira, nitko točno ne zna. Mnogi će vam reći »vrlo malo jer smo do rata proizvodili oko 70 tisuća tona godišnje«. Na najboljem putu da Liku opet stavi na pijedestal oaze krumpira je 46-godišnji Nikola Vidaković. Ovaj mladi čovjek diplomirao je agronomiju i odlučio ostati u Lici. U svojem Lovincu osnovao je poduzeće za proizvodnju krumpira Agro-Velebit. Glavno skladište nalazi se u Gospiću gdje se krumpir sortira, pakira, prodaje na malo i odvozi u velike prodajne centre diljem Hrvatske. Svoju misiju povratka ličkog krumpira na mjesto koje mu pripada kao »rajskoj namirnici« Nikola je započeo 2013. godine.

– Agro-Velebit uglavnom djeluje na vlastitoj proizvodnji, na površinama oko 40 hektara, uz godišnju proizvodnju oko 1.000 tona. Uzgoj i proizvodnju uglavnom baziramo u okolici Lovinca i Gospića. Prošla godina je zbog dugotrajne suše bila slaba i proizveli smo oko 750 tona merkantilnog i sjemenskog krumpira. Preko 600 tona bilo je merkatilnog krumpira. Zbog općenitog pada proizvodnje u Hrvatskoj, ove godine je potražnja za krumpirom nešto porasla.

Zbog toga je i cijena krumpira nešto veća i ove godine se razinom približila cijenama krumpira iz Međimurja, gdje se krumpir masovno proizvodi. Za rodnih godina ste u super-marketima redovno imali prodajne akcije krumpira. Sada ne. Cijene ličkog krumpira trenutno su od 5 do 7 kuna za kilogram. Budući da je poskupio krumpir iz drugih dijlova Hrvatske, cijene su se približile pa to utječe na veću potražnju ličkog krumpira koji je uvijek kvalitetniji, govori nam Nikola.

Sorta desire

U svijetu trenutno postoji oko tisuću sorti krumpira. Ljubitelji ove namirnice neizostavno će vam reći kako ne postoji loša sorta. Razlike su u nijansama, sastavu gomolja, vlažnosti i osobinama koje se ističu pripremom. Nikola Vidaković potvrđuje najčešće sađenu sortu krumpira u Lici.

– To je svakako kasnija sorta desire koju mi u Lici najviše uzgajamo. U našoj proizvodnji sorta desire čini preko 40 posto merkantilnog krumpira. Restorani puno otkupljuju žutu sortu agria. Kada bismo preporučavali neku sortu za pole, to je teško definirati jer je svaka sorta krumpira dobra, ali mi Ličani ipak preferiramo desire. Desire se najviše uzgaja i na ličkim OPG-ima. Prinosi su odlični, krumpir je zdrav i vrlo ukusan pripremljen na bilo koji način: pečen, kuhan, za pire, pomfrit… Tu nema greške jer sav krumpir proizveden u Lici uvijek ima najveći postotak suhe tvari, što je svojstvo presudno za vrhunski okus ličkog krumpira, nadodaje Nikola Vidaković, dok nas buka postrojenja u skladištu za sortiranje onemogućava u razgovoru.

Agro-Velebit je prvi u Hrvatskoj na tržište donio mala pakovanja krumpira u prikladnim kartonskim torbicama i kutijama koje sadrže težine s kojima je lako baratati. Do zadnjega rata, u Lici i šire krumpir se isključivo pakirao u mrežastim vrećama težine od 30 kilograma. Agro-Velebit je pionir i u ocjenjivanju kvalitete svoje proizvodnje jer su prvi u Lici priskrbili zaštitni znak »Lika Quality« koji im jamči besprijekornu kvalitetu krumpira.

Navodnjavanje

Klimatske promjene već su načinile dovoljno nevolja poljoprivrednicima posvuda u svijetu. Povremene suše ponegdje su lani desetkovale sve ratarske kulture. Krumpir je i u tom smislu poseban, ali njegove kvalitete i kvantitete nema bez vlage. Agro-Velebit je prvi u Lici uveo navodnjavanje svojih usjeva.
– Bez navodnjavanja u Lici nema budućnosti ukoliko želite biti tržišno orijentirani. Ukoliko krumpir i ostale kulture sadite ili sijete za vlastite potrebe te je površine lako zalijevati i održavati ih zelenima. Ali ako sadite na hektare neke kulture, pri tome bez navodnjavanja nema uspjeha. Mi smo lani navodnjavali oko 50 posto naših usjeva.

Da nije bilo toga, jedva bismo pokrili troškove proizvodnje, repromaterijal i trud. Ovako smo lani izgubili oko 25 posto prinosa, a da nije bilo navodnjavanja, gubitak bi bio golem. Mnogi su se uzgajivači jesenas žalili da im se neke sorte krumpira nije niti isplatilo vaditi iz tla jer su u zemlji bili plodovi veličine oraha, dakle veličine sjemena koje su proljetos posadili. Mislim da se u rješavanju ovoga problema mora uključiti šira zajednica, odnosno lokalna i regionalna samouprava jer je malo OPG-ova koji mogu dodatno ulagati u opremu za navodnjavanje.

Ljudima također treba suport za udruživanje da bi okrupnili svoje parcele za proizvodnju krumpira. U našoj županiji već 20 godina postoji plan navodnjavanja. To je svakako dobra ideja, ali ideja koja nikad nije zaživjela. Obrazloženje je kako u tim dijelovima Like nema zainteresiranih proizvođača koji bi navodnjavali svoje usjeve. Jedan od problema su imovinskopravni odnosi jer bi se u suprotnom lako uvećale proizvodne parcele i onda bi navodnjavanje postalo isplativo, kaže Vidaković.

Zastarjela oprema

Drugi je problem što su u Lici mnoge kvalitetne poljoprivredne površine namijenjene ispaši stoke, odnosno za pašarenje.

– Proizvodnja krumpira i drugih kultura svakako je dohodovnija, ali je ponegdje u drugom planu. Revitalizirati proizvodnju ličkog krumpira je složen postupak. Unatrag 30-ak godina okrenuli smo se nekim drugim aktivnostima, oprema za proizvodnju je zastarjela, a ljudi nemaju dovoljno početnog kapitala. Mi smo u proizvodnju uložili oko milijun eura. Uz znanje, iskustvo i rad uspjeli smo. Većina Ličana koji se žele baviti uzgojem krumpira nemaju uvjete za to.

Zadnja značajnija sredstva u iznosu od 10 milijuna kuna dobili smo od resornog Ministarstva za rekonstrukciju ovoga skladišta. Kod nas su financijske institucije nesklone pri kreditiranju poljoprivredne proizvodnje jer je neki smatraju riskantnom. Tijekom ove korone se pokazalo suprotno. Hrana će nam uvijek biti potrebna, a poljoprivreda je državni oslonac u pravom smislu te riječi, uvjeren je Nikola Vidaković, direktor tvrtke Agro-Velebit iz Lovinca, najvećeg uzgajivača krumpira na ličkom području.

Izlazimo iz skladišta sortirnice gdje je temperatura zraka veći dio godine oko +5 stupnjeva C. Krumpir se ovdje čuva na tamnom mjestu kako bi se onemogućila prijevremena klijavost. Pri tome je lički krumpir uz najveći udio suhe tvari u plodu, osim po okusu, odličan i za skladištenje, u usporedbi s istim sortama proizvedenim u vrlo vlažnim podnebljima Hrvatske i Europe.