RIJEKA – Povodom Svjetskog dana beskućnika Udruga Oaza i Prihvatilište za beskućnike “Ruže Sv. Franje” danas su s Jadranskog trga poslale snažnu poruku “Ulica nije dom”.

S ciljem senzibilizacije šire javnosti za goruće probleme beskućništva s Riječkog nebodera izvjesili tu transparent koji su osmislili i napravili učenici Škole za primijenjenu umjetnost u Rijeci, a isti apel i poruka “Ulica nije dom” u organizaciji Hrvatske mreže za beskućnike i njenih članica koje skrbe o beskućnicima, hrvatskoj javnosti i donositeljima odluka jučer je odaslana iz osam gradova diljem Hrvatske.

Prema riječima Deana Travice, predsjednika Udruge Oaza i Pjera Orlića, voditelja prihvatilišta za beskućnike “Ruže Sv. Franje” glavni cilj ovogodišnjeg obilježavanja jest upozoriti javnost i donositelje odluka na sve veći broj beskućnika i osoba iz siromašnih i socijalno isključenih skupina koji se nalaze u riziku od beskućništva i koje preko noći mogu završiti na ulici. Posebno se to odnosi, kažu, na žrtve obiteljskog nasilja, mlade koji izlaze iz sustava alternativne skrbi, povratnike iz pravosudnih i zdravstvenih ustanova, izbjeglice i azilante, osobe s psihičkim poteškoćama, starije osobe i druge socijalno ugrožene skupine.

– Beskućništvo je veliki problem u Hrvatskoj koji se često zaboravlja i ignonira. Premda pokušavamo ignorirati beskućnike, oni postoje, ovdje su i treba im pomoći – rekao je Orlić. Dodaje kako u Hrvatskoj službeno ima oko prijavljenih 500 beskućnika, ali prema procjenama Hrvatske mreže za beskućnike, možemo govoriti o 2.000 beskućnika.

– Službene statistike zbrajaju one beskućnike koji se nalaze u prihvatilištima. Prihvatilišta u Hrvatskoj nema puno i kapaciteti su im mali, zato smo sigurni da je broj beskućnika puno veći. Gledamo li sve ljude koji su u riziku od beskućništva ili žive u uvjetima neprimjerenima stanovanju, ta bi brojka mogla dostići i do 10 tisuća stanovnika – objasnio je Orlić.

Što se prihvatilišta tiče, u Rijeci postoje samo dva prihvatilišta koja primaju beskućnike s područja cijele Primorsko-goranske županije, a svako prihvatilište ima 14 mjesta te su im kapaciteti uvijek puni, naročito u zimskim mjesecima. Naravno, objašnjavaju kako je veći broj onih beskućnika koji su na ulici i ne žele tražiti doći u prihvatilište iz raznih razloga, jedan od njih jest taj što dolaskom u prihvatilište gube dio novčanih prava ili im se ne sviđaju pravila koja postoje unutar prihvatilišta.

Na kraju zaključuju da je vrijeme da se u našoj zemlji počne sustavnije skrbiti o beskućnicima te da se donese strategija za borbu protiv beskućništva, kao i nacionalna i lokalna strategija socijalnog stanovanja za razvijanje primjerenijeg sustava stambenih subvencija i pomoći kućanstvima u neprimjerenim uvjetima stanovanja.