U skloništima osnovne zaštite te tunelskim skloništima na području Grada Rijeke ukupno se, u slučaju ratne opasnosti, može skloniti nešto više od 25 tisuća ljudi, što je gotovo četvrtina stanovništva. Ukoliko se tom broju pridoda i potencijalni kapacitet tunela na javnim prometnicama, poput onih na državnim cestama D 403 i D 404, zatim dijelovi podzemnih garaža u centru grada – Zagrad i Zagrad B, te tuneli i bunkeri izgrađeni između dva svjetska rata na Katarini i Drenovi, ukupni kapacitet se, prema procjeni Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu zaštitu i unapređenje kvalitete života Grada Rijeke penje na više od 55 tisuća, što je preko polovice stanovnika Rijeke, prema popisu stanovništva iz 2021. godine, kada su u gradu živjela 108.622 stanovnika.

Gradskoj upravi upit o broju, kapacitetu i stanju skloništa na području Rijeke poslali smo nakon što je objavljeno izvješće Državnog ureda za reviziju o upravljanju i korištenju skloništa za građana, prema kojemu Hrvatska raspolaže s 2.040 skloništa, s kapacitetom prihvata 368.000 građana, odnosno svega 9,5 posto od ukupnog broja stanovnika. U izvješću je upozoreno kako zbog raznih izmjena zakona, više ne postoji obaveza gradnje skloništa, niti od strane lokalne samouprave kojima su skloništa prepuštena na upravljanje, niti od investitora većih stambenih ili poslovnih zgrada. Također, upozorava se i kako postojećim zakonima nije najjasnije definirano što se sve smatra skloništem, te da je navedeni broj skloništa samo procjena područnih ureda Civilne zaštite, dok se stvaran broj i njihovo stanje ne znaju.

Revizija je ocijenila da od 14 najvećih gradova, njih sedam djelomično učinkovito upravlja i koristi skloništa za građane, a drugih sedam to radi učinkovito, ali su i u njima nužna poboljšanja.

Gradovi koji djelomično učinkovito upravljaju skloništima su Bjelovar, Dubrovnik, Koprivnica, Slavonski Brod, Split, Velika Gorica i Zadar, dok skloništima učinkovito upravljaju Karlovac, Osijek, Pula, Rijeka, Varaždin, Zagreb i Zaprešić.

(Ne)realna prijetnja

Kako je Rijeka na popisu onih koji učinkovito upravljaju skloništima, zanimalo nas je koliki je broj i kapacitet svih vrsta skloništa u Rijeci, jesu li neka od njih iznajmljena u komercijalne svrhe, u kakvom su stanju i gdje se sve nalaze.

Iz Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu zaštitu i unapređenje kvalitete života na početku svog opširnog odgovora objašnjavaju kako je donošenjem Zakona o sustavu civilne zaštite, u članku 96. Zakona određeno da stupanjem na snagu Zakona jedinice lokalne samouprave preuzimaju poslove upravljanja i održavanja javnih skloništa na svojem području.

– Navedenim Zakonom ukinuta je obveza održavanja skloništa te se skloništa više ne spominju ni u jednom podzakonskom aktu vezanom uz sustav civilne zaštite. Objašnjenja za ovakvu odluku na državnom nivou bazirala su se na razmišljanju kako su skloništa namijenjena sklanjanju stanovništva u slučaju napada iz zraka, a Republika Hrvatska članica je NATO pakta pa napad iz zraka nije realna prijetnja. Tijekom 2006. godine, jedinice lokalne samouprave na području cijele Republike Hrvatske preuzele su od tadašnje Državne uprave za zaštitu i spašavanje (danas: Ravnateljstvo civilne zaštite) na upravljanje skloništa osnovne zaštite. Prije Državne uprave za zaštitu i spašavanje, skloništima na području Republike Hrvatske upravljalo je Ministarstvo unutarnjih poslova, stoji u uvodnom objašnjenju odjela.

Naveli su i točan broj onih skloništa kojima upravlja grad, onih u vlasništvu stambenih zgrada i poslovnih subjekata, no iz odgovora je jasno da vjerojatno postoje i neka skloništa u poslovnim i stambenim zgradama koja nisu u službenoj evidenciji.

– Na području grada Rijeke postoji 88 skloništa osnovne zaštite (izgrađena u 80-im godinama prošlog stoljeća), od kojih Grad Rijeka upravlja s 57 kućnih i blokovskih skloništa osnovne zaštite, s kapacitetom od 8.593 osobe, što je 7,91 posto od ukupnog stanovništva grada Rijeke. Osim skloništa kojim upravlja Grad Rijeka, na području grada Rijeke u vlasništvu poslovnih subjekata i stambenih zgrada postoji još 31 sklonište osnovne zaštite s kapacitetom od 3.345 osoba. Nadalje, na području grada Rijeke postoji 80 tunelskih skloništa, od kojih Grad Rijeka upravlja s 56 javnih tunelskih skloništa, kapaciteta 11.333 osobe. Grad Rijeka je 1999. godine preuzeo javna tunelska skloništa od Ministarstva unutarnjih poslova. Nisu preuzeta tunelska skloništa koja se nalaze u prostorima raznih tvrtki, ali se pretpostavlja da bi se u tim skloništima moglo smjestiti oko 2.000 osoba. Navedena su javna tunelska skloništa izgrađena prije 2. svjetskog rata i veći dio njih bio je tada u upotrebi, a bila su u upotrebi i tijekom dvije zračne uzbune u Domovinskom ratu. Javna tunelska skloništa svakako se svojom opremom ne mogu usporediti sa skloništima osnovne zaštite, ali kao što je rečeno, za funkciju sklanjanja stanovništva od avionskog bombardiranja su, nažalost, već korištena u prošlosti. Za ilustraciju izgleda javnog tunelskog skloništa, možemo istaknuti javno sklonište koje je široj riječkoj javnosti poznato kao Riječki tunel (također poznat pod nazivom TunelRi), a preuređen je za podzemnu šetnicu. Temeljem navedenog, možemo zaključiti kako je kapacitet sklanjanja stanovništva u skloništima osnovne zaštite 11.938 osoba, a u tunelskim skloništima 13.333 osobe, što daje ukupan kapacitet skloništa na području grada Rijeke od 25.271 osobe, navode iz Upravnog odjela, dodajući da u nekim poslovnim subjektima i stambenim zgradama postoje skloništa osnovne i dopunske zaštite koja nikada nisu bila u evidenciji skloništa pa je njihov kapacitet nepoznat, kao i broj podruma, konoba i drvarnica koji su izgrađeni u obiteljskim kućama, a u kojima bi se također moglo sklanjati stanovništvo.

Izračun kapaciteta

U nastavku odgovora iz Upravnog odjela stoji kako je za provođenje mjere sklanjanja stanovništva moguće koristiti i postojeće tunele, pri čemu je ukupna duljina šest tunela na autocesti A7, odnosno obilaznici, 2.748 metara, tunela Pećine na cesti D-404 1.342 metra, tunel Podmurvice duljine 1.263 metra, zatim podzemne garaže Zagrad i Zagrad B, te utvrde Dorčići i Veli vrh na brdu Katarina i na Drenovi kojima upravlja Ministarstvo obrane.

– U objektima ovakve vrste moglo bi se skloniti 29.918 osoba, što bi zbrajanjem s ukupnim kapacitetom skloništa od 25.271 osobe dalo mogućnost sklanjanja 55.189 osoba, zaključuju izračun kapaciteta u Upravnom odjelu.

Što se stanja skloništa tiče, navode da je Grad Rijeka tijekom godina definitivno značajno poboljšao stanje u skloništima osnovne zaštite, u odnosu na stanje koje je zatečeno u vrijeme preuzimanja 2006. godine, a o utrošenim proračunskim sredstvima za održavanje skloništa na području grada Rijeke redovno se jednom godišnje Gradsko vijeće Grada Rijeke izvješćuje u Analizi sustava civilne zaštite na području grada Rijeke.

– Osim održavanja skloništa, izrađena je nova tehnička dokumentacija skloništa (tlocrti u digitalnom obliku s izračunatim površinama, nacrtima elektroinstalacija i filtroventilacijskog sustava, fotodokumentacijom skloništa). Kao što se može vidjeti iz navedenog, iako od 2015. godine više ne postoji zakonska podloga za održavanjem skloništa, Grad Rijeka ipak je ulagao materijalna sredstva u skloništa, ističu iz Odjela.

Dio u zakupu

Po pitanju iznajmljivanja skloništa, odgovaraju kako ih se dio nalazi u zakupu, a sredstva od zakupa se koriste za održavanje skloništa. U slučaju potrebe, zakupci su, ističu, dužni odmah osloboditi skloništa.

– Skloništa se daju u zakup temeljem Odluke o davanju u zakup javnih tunelskih skloništa i skloništa osnovne zaštite u miru na rok od 10 godina. U svakom ugovoru o zakupu skloništa stoji odredba da je »zakupnik dužan na zahtjev nadležnog tijela civilne zaštite, bez odgode, a najkasnije u roku od 24 sata od priopćenog zahtjeva, isprazniti sklonište od osoba i stvari i osposobiti ga za sklanjanje ljudi«. Trenutno je u zakupu sedam skloništa, a zakupnici koriste skloništa za smještaj telekomunikacijske opreme, trgovinu autodijelova, skladištenje razne robe i opreme, stoji u odgovoru.

Konkretan odgovor na pitanje o lokacijama pojedinih skloništa u Rijeci nismo dobili, i to, kako je navedeno u odgovoru, prvenstveno iz sigurnosnih razloga – zbog prevencije provala u skloništa koja su u zakupu, kao i zbog moguće ugroze u slučaju ratne opasnosti za sva ostala.

– S obzirom na to da su skloništa izdvojeni objekti koji su često pod udarom provala i vandalizma, smatramo kako s naše strane ne bi bilo korektno prema zakupnicima javno objavljivati lokacije skloništa u kojima je smještena i vrlo vrijedna oprema zakupnika. Sve ugovore o zakupu skloništa možete dobiti na uvid bez ikakvih problema. Potrebno je naglasiti da skloništa, prema Planu djelovanja civilne zaštite Grada Rijeke, služe za sklanjanje stanovništva isključivo u slučaju neposredne ratne opasnosti koja se proglašava na državnoj razini. Lokacije skloništa dio su Priloga Plana djelovanja civilne zaštite Grada Rijeke i nisu predmet javnog objavljivanja. U vrijeme kada su sve informacije vrlo lako dostupne, nažalost i nedobronamjernim pojedincima, organizacijama, ali i državama, smatramo neodgovornim javno objavljivati lokacije objekata za sklanjanje stanovništva i time ugroziti stanovništvo, budući da eksplozivne naprave mogu letjeti i tisućama kilometara, stoji u zaključku odgovora Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu zaštitu i unapređenje kvalitete života.