RIJEKA – Samo na prvi pogled ljeto u Kući utočišta, dnevnom centru za beskućnike i ostale marginalizirane osobe grada Rijeke, izgleda opuštenije i usporenijeg ritma rada. Tu Kuću – izraslu u karizmi velikog sv. Vinka Paulskog i na desetljetnim pomaganjima riječkih sestara milosrdnica najugroženijim sugrađanima – vodi Udruga Depaul Hrvatska. Njezin pristup ugroženom čovjeku počinje od »gladnog nahraniti«, od tri obroka dnevno, no u cjelini je to pristup sustavne pomoći osobi u svim njezinim potrebama.

Dva obroka

U ljetnim mjesecima Kuća utočišta ima tek neznatno manje korisnika nego u ostalom dijelu godine, a svako joj ljeto donosi i nove i stare izazove. Naravno, najviše posla i potpuno ispunjen raspored, kao i uvijek ima s. Veronika Mila Popić, predsjednica Udruge Depaul Hrvatska i voditeljica Kuće utočišta. Kada smo proteklog tjedna posjetili tu Kuću, smještenu u sklopu Samostana sestara milosrdnica u Kresnikovoj ulici, ali s ulazom iz Ulice obitelji Duiz, s. Veronika je unatoč gustom rasporedu obveza, strpljivo zastajala i razgovarala sa svakim korisnikom ili djelatnikom koji joj se obratio s nekim pitanjem ili molbom.

– Pomalo je gužva u smislu godišnjih odmora, jer svatko ima pravo na godišnji odmor, kao i u ostatku svijeta. Dakle, ljeti smo zbog godišnjih odmora naših zaposlenika reorganizirali naš rad. Reorganizirali smo se i zbog korisnika jer ljeti se ipak događa malo manji dnevni dolazak u Kuću utočišta. Tijekom godine prosječno dolazi oko 70 korisnika dnevno, a ljeti oko 60. Zbog velikih vrućina ljeti skraćujemo radno vrijeme, tako da umjesto 12 sati dnevno za korisnike radimo od 8 do 15 sati jer u poslijepodnevnim i večernjim satima naši korisnici gotovo nisu ni dolazili. Tako sada umjesto tri dnevna obroka, imamo doručak i ručak, a od kraja rujna, kad se vrijeme stabilizira, ponovo ćemo raditi cijeli dan, imati i doručak i ručak i večeru, kao i popodnevne sadržaje, poput radionica, pjevačkog zbora i slično, objasnila je s. Veronika.

Stigma korisnika

Korisnici Kuće utočišta tijekom ljeta nisu samo domaći krajnje siromašni ljudi, od kojih su mnogi beskućnici, već u nju ljeti dolaze i beskućnici stranci.

– Ljetna struktura naših korisnika malo je drugačija jer ljeti uvijek imamo, kako kažemo, i naše turiste. Dolaze nam dosta često ljudi iz drugih krajeva Hrvatske, iz Zagreba, Slavonije, primjerice, koji u Rijeci budu dva-tri mjeseca, ali dolaze i iz okolnih zemalja, poput Mađarske i Srbije. Ovog smo ljeta tako imali i prvog korisnika iz Mađarske. Nastojimo što prije reagirati jer je dosta teško kada osoba ovdje duže vrijeme bude na ulici, a nema nikakvu potporu sa strane, nikakvu državnu skrb. Tada je to istraživački posao, rekla bih, od kontakta ambasade, konzulata do raznih drugih ustanova da bismo utvrdili put kojim ćemo osobu vratiti natrag, u njegovu zemlju, i da bismo razumjeli okolnosti iz kojih dolazi. U to treba uložiti dosta vremena i dodatnog znanja. Iako su naši korisnici u najvećoj mjeri beskućnici, naše usluge koriste i oni Riječani koji žive u krajnjem siromaštvu, u lošim stambenim uvjetima, mnogi čak bez struje i vode. Česta je pojava da osobe dođu izravno nakon dovršenja tretmana u ustanovama, bilo zdravstvenim bilo kaznenim, jer nemaju kamo otići. Mi smo im jedina adresa koju mogu dati. Važno je naglasiti da je naše djelovanje osobito usmjereno na prevenciju beskućništva i pomoć beskućnicima te nastojimo u suradnji s drugim ustanovama ili privatnim osobama rješavati problem smještaja tih osoba, budući da još uvijek nemamo svoj program ostvarivanja smještaja. Unatoč tom, rekli bismo nedostatku, posredujemo koliko god možemo – svim silama. Pronaći smještaj zaista je vrlo teško jer te osobe, naše korisnike, prati stigma. Pomažemo im koliko god možemo kako bi se rehabilitirali i mogli što prije biti samostalni, objasnila je predsjednica Depaul Hrvatske.

U tom smislu izdvojila je suradnju s institucijama, poput obližnjeg Medicinskog fakulteta čiji vrt uređuju korisnici Kuće utočišta, koji time ostvaruju svoju materijalnu osnovicu za što bržu stabilizaciju.

– Radna terapija je dio rehabilitacije. Stoga nam je važno i djelovanje Be-vrta, Vrta beskućnika. Taj naš vrt je dobra radna terapija za naše korisnike, ali i za osobe koje žive od socijalne pomoći, zajamčene minimalne naknade, koje k nama upućuje i Hrvatski zavod za zapošljavanje. Tako je i taj vrt prevencija beskućništva, i pomoć tim osobama da postupno vraćaju radne navike; vraća im se dostojanstvo vrednovanjem njihova rada, osjećaj pripadnosti te osmišljeno i korisno provode svoje dane. To se čini i programom »Ruka koja se daje«, putem kojeg nudimo svoje usluge – primjerice uređenja okoliša, čišćenja – koje provode naši korisnici, uz pratnju djelatnika, objasnila je naša sugovornica izdvajajući samo neke od programa Depaul Hrvatske.

I psiha i duh

Uvijek, pa i sada s. Veronika naglašava da je važna cjelovita briga za osobu, da Kuća utočišta tako i radi, nadahnuta djelom sv. Vinka Paulskog, utemeljitelja Družbe sestara milosrdnica.

– Sveti Vinko je uvijek govorio da nije dovoljno dati hranu, lijekove, odjeću, nego da se mora pobrinuti za cijelog čovjeka. Također je govorio da nije logično da to čini jedna osoba, jedna organizacija već da treba pronaći način kako čovjeku pomoći da od te temeljne usluge jednostavno dođe i do drugih stvari koje su potrebne da bi ponovo stao na svoje noge, da bi dostojanstveno živio. Čovjek nije samo tijelo nego je i tijelo i psiha i duh – ta činjenica je za svakog čovjeka ista, i istina. Mi u Kući utočišta, po uzoru na sv. Vinka, svaku osobu sagledavamo sa sve te tri strane. Ponekad možemo u jednom trenutku odgovoriti na sve tri, a ukoliko to mora biti postupno, što obično mora biti, bit će postupno. Sve se to u svakom trenutku provodi u svakom našem programu, objasnila je s. Veronika.

Zato Kuća utočišta pruža sva tri obroka, osigurava higijenu, zdravstvenu skrb, ima psihoterapeute, psihijatra, duhovnu pomoć – hagioterapiju, radnu terapiju.

Proizvodi Vrta beskućnika dostupni građanima

Nabavom proizvoda riječkog Vrta beskućnika podupire se njegovo djelovanje, radnu aktivaciju i zapošljavanje beskućnika i osoba u riziku beskućništva. Tako je Be-vrt na razne načine društveno koristan. Građanima nudi puno toga: sadnice raznog ukrasnog grmlja, trajnica, raznog sezonskog povrća; zatim bioenzim: ekognojivo; glisnjak (lumbrihumus) organsko gnojivo; kao i radove na uređivanju okućnica.

Vrt beskućnika nalazi se u Osječkoj ulici, nedaleko Kuće utočišta, otvoren je svaki dan od ponedjeljka do petka od 9 do 12 sati, a informacije o njemu i njegovim proizvodima mogu se također dobiti na e-mail: [email protected] te na telefon 051/672-933.

Kako pomoći rad Kuće utočišta?

Poznato je da Kuću utočišta dijelom financira Primorsko-goranska županija, Riječka nadbiskupija, zatim resorno Ministarstvo te da se javlja i na razne natječaje. No, Kuća utočišta najvećim dijelom živi i djeluje zahvaljujući donacijama građana, prijatelja, ljudi dobre volje koji prepoznaju njezinu važnu ulogu u društvu, važnu i za pojedince u potrebi i za cijelu zajednicu. Stoga, s. Veroniku Milu Popić pitamo od čega sada živi Kuća utočišta, što joj možda učestalo nedostaje – jer svaki dan toplim obrocima treba nahraniti 60 ljudi, uskoro i 70.

– Kuća utočišta najviše živi od donacija građana, a trenutna realnost je da nam trebaju dodatna sredstva, jer su potrebe veće. Za određene namirnice, poput voća i povrća, ususret nam izlaze neki trgovački centri, ali i druge namirnice su nam dobrodošle, i sve dobro iskoristimo. Sada, a i inače nam trebaju temeljne namirnice: ulje, mlijeko i mliječni proizvodi, namazi, šećer, tjestenina, kava, riža, različite konzerve, sumirala je s. Veronika.

Građani kao i tvrtke mogu u Kuću utočišta donijeti svoju donaciju, a novčanu donaciju može se i uplatiti na račun Depaul Hrvatske: HR4424020061100806646.