Danima nakon uspješno održane manifestacije Jesen u Lici prepričavaju se detalji koji ne ostavljaju mjesta sumnji kako je uistinu riječ o događaju koji je nadmašio samoga sebe! Održana je izložba konja na kojoj su predstavljene hrvatske autohtone pasmine. Na Stočnoj tržnici u Smiljanu bila je to četvrta Izložba konja hrvatski hladnokrvnjak Ličko-senjske županije, u organizaciji Udruge uzgajivača konja Sokol iz Otočca, u suradnji s Konjogojskom udrugom Dorat iz Gospića i Središnjim savezom udruga uzgajivača hrvatskog hladnokrvnjaka, te treća Izložba konja hrvatski posavac Ličko-senjske županije. Tomica Dundović iz Gospića predsjednik je Udruge Dorat čiji je mladi pastuh Jordan odnio zlato u kategoriji mladih pastuha, konj evidentiran kao Jordan L28, vlasnice Vesne Dundović, supruge Tomice Dundovića.

Tomici su konji istinski hoby, „ljubav koja je prešla u zarazu“! Ovaj ugledni uzgajivač konja trenutno ima 30 kobila i četiri pastuha.

Jesen u Lici kao ogledni primjer dobre organizacije

„Uvijek ponavljam da moja ljubav prema tim predivnim životinjama traje od mojega dječaštva. Zato i danas koristim svaki trenutak da bi obilazio ovakve izložbe i natjecanja. Uvijek s ponosom ističem da smo mi u Gospiću prvi uveli pravilo da se konji prilikom natjecanja u povlačenju trupaca (vlaka) ne smiju tući kandžijom. Slično je bilo i na ovoj Jeseni u Lici. Kandžija je bilo, ali ih nitko nije koristio. Pri tome nitko nije opominjao vlasnike konja jer su s godinama ljudi shvatili kako se na našim izložbama i natjecanjima konje ne smije maltretirati.

Ove godine smo na izložbi vidjeli preko 120 konja, dakle taj se broj stalno povećava. Izložba je po mnogim detaljima bila primjer dobre organizacije. Budući da obilazim mnoge izložbe u Hrvatskoj i državama okruženja, naša Jesen u Lici je svakako ogledni primjer. Svi izloženi konji bili su pod šatorima, reklo bi se „maženi i paženi“. Ukupno gledano, broj konja u Lici neprestano se povećava što je za svaku pohvalu jer se prije 10-20 godina počelo događati da u nekim ličkim selima imate nekoliko staračkih domaćinstava i jednog ili nijednog konja“, naglašava Tomica.

Nedavno preminuli did Antona Novačić bio je zadnji žitelj velebitskog sela Jadovno. Cijeloga je života tvrdoglavo odbijao nabavku traktora.

„Kada ostaneš bez konja-k’oda nisi čo’ek. Što tije kuća bez konja? K’o kuća bez ljudi“, uporno je isticala ova velebitska legenda.