RIJEKA – Caritas Riječke nadbiskupije i ove je godine kontinuirano humanitarno pomagao najpotrebitijima u Rijeci i diljem nadbiskupije, provodeći svoje redovite programe i pokrenuvši više novih projekata i programa. Kontinuirano i požrtvovno djelovale su i sve ustanove, ukupno njih šest, koje djeluju pod okriljem riječkog Caritasa. Njihovi predstavnici jučer su u sjedištu Caritasa na Škurinju na zajedničkoj konferenciji predstavili rad ustanova koje vode, iznijeli probleme s kojima se susreću kao i planove za iduću godinu. Svi su zahvalili onima koji pomažu njihov rad – tvrtkama, ministarstvima, Riječkoj nadbiskupiji, Gradu Rijeci i nekim drugim gradovima, Primorsko-goranskoj županiji, ali ponajviše građanima koji su njihovi donatori, a mnogi i volonteri.

Prevencija institucionalizacije

Predstavljajući spektar djelovanja nadbiskupijskog Caritasa, njegova ravnateljica Marijana Medanić objasnila je da Caritas posreduje u podjeli hrane, higijenskih potrepština te ortopedskih pomagala, pri čemu su najtraženiji medicinski kreveti. U Caritasovoj evidenciji je oko 3.600 korisnika, od kojih polovina redovito prima pomoć u hrani i odjeći, a broj korisnika stalno raste. Najvažnija ovogodišnja novost u radu Caritasa je projekt »Zaželi – prevencija institucionalizacije«, koji riječki Caritas provodi u suradnji s Gradom Rijekom, te je u tom projektu zaposlio 10 žena koje pružaju potporu 70 korisnika u njihovim domovima i u svakodnevnom životu.

– Taj projekt bio je u središtu naših aktivnosti ove godine, pri čemu smo se trudili osigurati da zaživi na pravi način i da usluga koju pruža bude što kvalitetnija, rekla je Medanić naglasivši da je Caritas značajnu suradnju s Gradom Rijekom ostvario i projektom Razvojno-integracijskog centra sv. Vid, koji se pokazao ključnim za integraciju, pomoć i podršku raseljenim osobama iz Ukrajine te da se rad centra nastavlja.

Ravnateljica Depaul Hrvatske s. Veronika Mila Popić objasnila je da ta udruga u Rijeci provodi osam programa, te da je kroz Kuću utočišta, Depaulov dnevni centar za beskućnike i osobe u riziku beskućništva, ove godine prošlo 280 korisnika.

Izazovi u radu

– To upućuje na porast broja korisnika, i to mlađih osoba kojima je potrebna radna aktivacija te smo u tom cilju pokrenuli i dva nova programa, rekla je s. Popić pozvavši poslodavce da otvore mogućnosti zapošljavanja i tim osobama.

Prema riječima Pjera Orlića, voditelja Prihvatilišta za beskućnike Ruže sv. Franje, u Rijeci po procjenama živi 200 do 300 beskućnika, a to prihvatilište ima samo 14 mjesta i djeluje u dosta neadekvatnom prostoru, što su najveći izazovi u njegovu radu. Nela Pujić, voditeljica Socijalne samoposluge izvijestila je da 550 obitelji svaki mjesec dobiva paket hrane, da 60 beskućnika paket hrane prima svaki tjedan, te da zahvaljujući akcijama volontera i građanima Socka svaki mjesec ima pune police.

– Namirnice pred istekom roka trajanja slabo pristižu u Socijalnu samoposlugu, a samo je Dukat firma koja redovito isporučuje takve svoje proizvode, naglasila je Pujić.

O djelovanju riječkog Hospicija, koji će uskoro bilježiti 12 godina rada, izložila je njegova ravnateljica s. Leopolda Ivković, rekavši da je u tom razdoblju u Hospiciju boravilo više od 3.200 pacijenata, a da su tijekom 2014. godine primljena 323 pacijenta.

– Nedavno je potpisan ugovor o suradnji Hospicija i KBC-a Rijeka u smislu pružanja pomoći djelatnika KBC-a prilikom rješavanja socijalnih pitanja naših pacijenata, psiholoških testiranja kandidata za radna mjesta kao i volontera, te pružanja stručne pomoći psihoterapeuta psihijatra obiteljima u cilju uspostave centra za žalovanje, koji će, nadamo se, dogodine profunkcionirati, rekla je među ostalim s. Ivković.

Lista čekanja

Željka Frković, ravnateljica Doma sv. Ana, koji je ove godine imao 45 korisnika, izdvojila je da je ženama i djeci žrtvama obiteljskog nasilja izuzetno važna psihosocijalna pomoć, kao i pravna. Iznijela je brojne probleme u pomaganju društva žrtvama obiteljskog nasilja, od toga da žene i djeca u domu mogu biti šest mjeseci, najviše do godine dana, do pitanja kako dalje kada njihov boravak u domu završi, kada trebaju stan, a stanovi su skupi i nema ih, kao i posao, a uglavnom rade slabo plaćene poslove.

Kristina Klanac Badovinac, ravnateljica Doma za osobe oboljele od demencije, koji za sada pruža samo uslugu cjelodnevnog boravka, rekla je da boravak može imati 15 korisnika, da je stalno popunjen i ima popriličnu listu čekanja.

– I svakodnevni pozivi građana pokazuju velik interes za uslugu cjelodnevnog boravka, a sve to govori da je demencija postala velik javnozdravstveni problem, izdvojila je rekavši da cjelodnevni boravak treba financijsku pomoć.