STUDIJSKI DAN

U Brseču i Mošćeničkoj Dragi obilježena stogodišnjica rođenja crkvenog diplomata Josipa Uhača

Jakov Kršovnik

Foto DANIJEL DELONGA/RIJEČKA NADBISKUPIJA

Foto DANIJEL DELONGA/RIJEČKA NADBISKUPIJA

Veliku ulogu odigrao je mons. Uhač kao nuncij u Njemačkoj. Bio je jako aktivan oko toga da Njemačka promijeni svoj stav oko neovisnosti Hrvatske. A Njemačka je kasnije bila ključna za međunarodno priznanje Hrvatske, promijenivši svoj stav sredinom kolovoza 1991. godine, istaknuo je Mate Granić



MOŠĆENIČKA DRAGA – Josip Uhač bio je pastir velikoga srca. Njegova ljubav prema narodu nije isključivala nikoga. Po svojoj naravi bio je tih, skroman i samozatajan, ali otvorenoga srca prema svima koje je providnost stavila na njegov životni put. Na sve koji su ga susretali ostavljao je dojam čovjeka vjere, velike ljubavi i vjernosti Crkvi. Bio je tihi i marljivi radnik u vinogradu Gospodnjem diljem svijeta, a u posljednjoj dionici života u Vječnom Gradu, reći će vojni biskup Jure Bogdan, a koji je nadbiskupa Uhača poznavao iz vremena kada su obojica bila na službi u Rimu. Njegovo svjedočanstvo o crkvenom diplomatu, nadbiskupu Josipu Uhaču, jedno je od mnogih sa studijskog dana održanog u Brseču i Mošćeničkoj Dragi povodom stote godišnjice njegova rođenja 1924., u Brseču. Među govornicima bili su i domaćin, riječki nadbiskup Mate Uzinić, bivši potpredsjednik Vlade RH, a sada posebni savjetnik premijera Mate Granić, crkveni povjesničar dr. sc. Marko Medved, načelnik Mošćeničke Drage Rikardo Staraj i drugi koji su govorili o osobnim susretima s Josipom Uhačem, ali i njegovom značaju na razini Crkve, lokalne i opće. Kao gost na skupu je bio i Giorgio Lingua, aktualni apostolski nuncij u Hrvatskoj.


Očuvanje spomena


Josip Uhač djelovao je kao nuncij u više svjetskih država te je imao značajnu ulogu u međunarodnom priznanju Hrvatske 1990-ih. O važnosti njegova djelovanja govori to i što ga je papa Ivan Pavao II. uvrstio na popis za imenovanje novih kardinala od 18. siječnja 1998., no on je tog istog jutra preminuo.


– Josip Uhač kao nuncij i potom kao tajnik Kongregacije za evangelizaciju naroda vjerojatno je najpoznatije ime s prostora Riječke nadbiskupije u kontekstu opće Crkve 20. stoljeća. Otkad me papa Franjo 2020. pozvao da upravljam riječkom Crkvom, u više sam navrata uočio brigu stanovnika Brseča prema očuvanju spomena Josipa Uhača. Nakon što je postao apostolskim nuncijem, morao je ne samo provoditi, već i kreirati politiku Svete Stolice, povezanu osobito s pontifikatima svetih Pavla VI. i Ivala Pavla II. No, Uhačeva veličina ne proizlazi prvenstveno iz visokih službi koje je obnašao, već iz načina na koji ih je izvršavao. Bio je jednostavan, skroman, pobožan, vjeran svećenik i biskup, rekao je nadbiskup Uzinić.




Bivši potpredsjnik Vlade RH i ministar vanjskih poslova Mate Granić govorio je o važnosti zauzimanja nadbiskupa Uhača u nastojanjima da europske države priznaju neovisnost Republike Hrvatske.


– Veliku ulogu odigrao je mons. Uhač kao nuncij u Njemačkoj. Direktno je kontaktirao i s kancelarom Helmutom Kohlom i s ministrom Genscherom. Imao je utjecaja unutar diplomatskog zbora, a posebno na države europske zajednice, koja je podržavala opstanak Jugoslavije i njenu demokratizaciju. Josip Uhač bio je jako aktivan oko toga da Njemačka promijeni svoj stav oko neovisnosti Hrvatske. A Njemačka je kasnije bila ključna za međunarodno priznanje Hrvatske, promijenivši svoj stav sredinom kolovoza 1991. godine, rekao je Mate Granić.


Važna uloga


Crkveni povjesničar Marko Medved podsjetio je da je Uhač formaciju započeo u Rijeci, u malom Sjemeništu, a nastavio u Veneciji i Gorici.
– Godine 1945., tadašnji riječki biskup Ugo Camozzo, u nedoumici kamo ga poslati kako bi uspješno dovršio studij prekinut zbog rata, šalje ga u Rim, ostavljajući samoj Svetoj Stolici da se za nj brine. Stoga Uhač studira na Lateranu, gdje se nalazi središnje rimsko sjemenište. Zaređen je za svećenika u Rimu 16. travnja 1949., podsjetio je Medved.


Nakon crkvene diplomatske akademije, diplomatsku karijeru Josip Uhač počinje 1954. priključujući se papinskoj diplomaciji, a Medved ističe kako tu treba razlikovati dva razdoblja: prvo do 1970. i drugo nakon 1970. kada postaje nuncij i osobno sudjeluje u kreiranju politike Svete Stolice. U prvom razdoblju Uhač je na službi u Panami 1954., potom u Egiptu, a od 1962. savjetnik je u nuncijaturi SR Njemačke. Godine 1966. odlazi u Španjolsku. U drugom razdoblju je pronuncij u Pakistanu 1970.- 1976.; u Kamerunu 1976.-1977. i Gabonu 1977.-1981. te apostolski delegat u Ekvatorijalnoj Gvineji, potom je nuncij u Kongu (1981.-1984.). Od 1984. do 1991. nuncij je u Saveznoj Republici Njemačkoj. I Medved je istaknuo Uhačeva nastojanja oko priznanja neovisnosti Hrvatske.


– Znamo da je Sveta Stolica priznala Hrvatsku još prije Europske unije, te da se uz papu Ivana Pavla II. redovito spominju imena Jeana Luisa Tourana, šefa vatikanske diplomacije, i Angela Sodana, državnog tajnika. Danas znamo da je i Uhač, upravo od 1991. na trajnoj službi u Rimu u palači na Piazza di Spagna, u tome odigrao važnu i nedovoljno zabilježenu ulogu, zaključio je Medved. Prije skupa, u župnoj su se crkvi u rodnom Brseču Josipa Uhača sudionici okupili na svetoj misi.