ŠIROKA KULA – Kod spomen obilježja podignutog u spomen na 40 civilnih žrtava ovoga sela i okolnih mjesta održana je danas komemoracija. Prethodilo joj je otkrivanje spomen-ploče s uklesanim imenima 40 ubijenih civila, u starosnom rasponu od 13 do 92 godine. Spomen ploču otkrili su ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved i Tihomir Vojvodić, mještanin Široke Kule čijih je oboje roditelja ubijeno u prvim danima rata.

Likvidacije Hrvata i nepoćudnih Srba Široke Kule i okolice započelo je na današnji dan 1991. godine kada su zločinci pod izlikom „čuvanja“ u jedan podrum zatvorili devetero ljudi, među kojima je bila djvojčica Verica Nikšić(13) sa svojom majkom Mandicom. Zločinci su u podrum zatim pobacali ručne bombe i osuli rafalnu paljbu. Pravim čudom iz podruma su se ranjene izvukle dvije žene i nakon dugotrajnog pješaačenja prešle na hrvatsku stranu da bi rekle što se događa u njihovom selu. Maloj Verici i njezinoj majci niti danas se ne zna za grob. Njihova tijela spaljene su zajedno ostalim ubijenim susjedima, s kućom obitelji Orešković gdje ih je zadesila smrt.

Uz ministra Tomu Medveda vijence je položilo i županijsko izaslanstvo u kojemu su bili župan Ernest Petry i saborska zastupnica Anita Pocrnić Radošević, kao i izaslansatvo Grada Gospića predvođeno gradonačelnikom Karlom Starčevićem. Žrtvama su se poklonila izaslanstva obitelji poginulih mještana, Hrvatske vojske i policije, kao i izaslanstva brojnih udruga proisteklh iz Domovinskog rata. Riječi molitve kazivali su gospićki župnik preč. Marinko Miličević i biskupijski kancelar preč. Mišel Grgurić.
Govoreći o ovom strašnom zločinu ministar Tomo Medved je naglasio kako ne postoje riječi koje bi opravdale sračunatu likvidaciju 40 civila, a među njima Vericu Nikšić, koja je umjesto u 7. razred pošla u smrt.

-Ovi ljudi s područja Široke Kule, Ličkog Osika, Urija, Ostrvice, Mušaluka i Perušića ubijeni su kao civilne žrtve. Nažalost, cijela naša hrvatska povijest obilježena je ovakvim tužnim sjećanjima, prepuna je žrtava ubijenih bez ikakve krivnje, samo zato što su bili Hrvati i živjeli na svojim ognjištima. U masovnim grobnicama u okolici pronađeni su posmrtni ostaci 25 žrtava koje su identificirane i dostojno sahranjene. Jedna žrtva još nije identificirana. Ministarstvo hrvatskih branitelja još uvijek intenzivno traga za ostalim nestalim civilima s ovoga područja. Ovdje su ubijeni isključivo civili. Maloj Verici je bilo 13, a najstarijoj žrtvi 92 godine.

To su i danas teška i mučna sjećanja na sve te žrtve, na te tragedije koje nikada nećemo zaboraviti. Još uvijek ne znamo za sudbinu 1 858 nestalih branitelja i civila iz Domovinskog rata. Unatoč činjenici da su presudom Županijskog suda u Gospiću na vremenske kazne osuđena trojica zločinaca, kao i još četvorica pomagača u zločinu u Širokoj Kuli, to je sve tako malo kada sagledamo zločine koje su počinili. Ovu tragediju kao društvo nikada ne smijemo zaboraviti, istaknuo je ministar Tomo Medved tijekom komemoracije u Širokoj Kuli.

Ratni zločinac Čedo Budisavljević i sada je u zatvoru, ali ne u Hrvatskoj. Početkom Domovinskog rata u okupiranom Ličkom Osiku, kojega su agresori preimenovali u Teslingrad, jedan od čelnika te paravojne regimente bio je Čedo Budisavljević, priučeni konobar. Iz Dnevnika rada tzv. Organa bezbednosti 9. korpusa JNA za 14. studenog 1991. o ubojstvu srpske obitelji Rakić u Širokoj Kuli koju su u studenom 1991. u Ličkom Osiku ubili srpski ekstremisti navodi se kako je „17. studenog 1991.  Čedo Budisavljević iz Ličkog Osika jučer uhapšen i dao je pismenu izjavu u kojoj kaže da je ubio petočlanu porodicu Rakića Mane i njegove žene. Pri tom su ubijeni i njihova djeca, sinovi Milovan i Dragan i kći Radmila.

Usta su im vezali selotepom i pucali im u potiljak iznad jame Golubnjača. U izjavi je rekao da je ubijeno i 12 osoba hrvatske nacionalnosti i to: Zrnić Drago, Zalović Mile, Jukić Joso, Jukić Lucija, Nikšić Ante, Nikšić Joso, Klobučar Ivica, Orešković Ante, Orešković Anka, Perković Ivan, Nikšić Petar i Nikšić Ivica(17). Većina ubijenih bili su danima prije likvidacije zatvoreni u improviziranom zatovru u podrumu Dječjeg vrtića u Ličkom Osiku, gdje su muškarci surovo pretučeni, a sve žene višestruko silovane.

Još 2013. godine je Prizivni sud u Beogradu pravomoćno osudio Čedu Budisavljevića na 13 godina zatvora, ali samo zbog likvidacije i mučenja srpske obitelji Rakić. Majku Luciju i kći Radmilu osuđeni Budisavljević i njegovi kompanjoni učestalo su silovali. S Budisavljevićem su na po 10 i 12 godina osuđeni pomagači u zločinu Mirko Malinović i Milan Bogunović također iz Ličkog Osika. Srbijansko pravosuđe na ovaj način okreće glavu od likvidacija Hrvata iz ovoga dijela Like. Zločinci su i danas nedostupni hrvatskom pravosuđu.