RIJEKA – Hrvatska nema konsenzus o važnosti obrazovanja, jer u tome što netko misli što je važno u obrazovanju ima toliko dijametralno suprotnih stvari. Obrazovanje u svim segmentima zanemareno – istaknula je na večerašnjoj tribini “Prosvjetni paradoks: putovanje bez cilja i smjera” saborska zastupnica stranke Možemo!, Draženka Polović. Tribinu na temu obrazovanja organizirala je upravo ta stranka, a okupila je prosvjetne djelatnike koji su se usuglasili da je riječ o sustavu koji je prepun nelogičnosti te se problemi rješavaju vatrogasnim mjerama. Navodeći da se o školstvu govori samo na kraju školske godine, kada su upisi i kada su aktualni rezultati učenika profesor i županijski vijećnik Možemo!, Orjen Petković, je ustvrdio da pozicija školstva u strategiji Hrvatske ne postoji zbog čega svi pokušaji reformi propadaju. Ujedno je upozorio i na sve veći da je sve manje onih koji u sustavu prosvjete žele raditi, a kao jedan od problema apostrofirao je stvaranje kulture uplitanja u rad nastavnika.

– Liječniku, pravniku, automehaničaru ili vodoinstalateru nitko se ne upliće u rad. Jedini kojima se masovno ulazi u domenu je nastavnik. Nerijetko se dogodi da svježe diplomirani nastavnik ulazi u razred i ostaje sam, kazao je Petković.

Iznoseći mišljenje da u centru obrazovanja trebaju biti djeca ravnatelj OŠ “Fran Franković”, Vedran Kosovac, istaknuo je da je odgoj puno veći problem od obrazovanja.

– U vrijeme umjetne inteligencije i tehnologije odgojni dio je sve gori. U osnovnoj školi ima djece koja se ne znaju popeti na stablo, a postoje roditelji kojima je problem ako se dijete popne na stablo. Danas ima djece od 6 ili 7 godina koja ne znaju u toalet otići sama. Toga nije bilo prije 10 ili 15 godina. Djeci nedostaje taj dio, kazao je Kosovac.

Sudionici tribine osvrnuli su se i na loše postavljen sustav ocjenjivanja, kao i činjenicu da je u konačnici svima samo ocjena važna, a dotaknuta je i tema deficita kadra.

– Nema spremačica, nema nastavnika. Eventualno ima nastavnika hrvatskog jezika i povijesti, ali i njih je sve manje. Nestručnog kadra ima sve više. Po struci sam profesor engleskog i informatike i sada bih se odmah mogao zaposliti u šest škola, naglasio je Kosovac.

Dodajući da se radi o začaranom krugu ravnateljica Prve riječke hrvatske gimnazije, Jane Sclaunich, kazala je da je početak tog kruga degradacija profesije.

– Nema interesa, nije popularno biti nastavnik, na fakultetima za nastavnike negativna selekcija je već desetljećima. Upisuju se studenti ako baš moraju, a fakulteti ne daju dovoljno znanje i pripremu za rad u školi. S deset sati metodike nastave nastavnik nije spreman za školu. Sa svakim nastavnikom koji uđe u školu moram raditi najmanje dvije godine da dođe do neke razine i onda se dogodi da nađe bolju plaću na drugom radnom mjestu i odlazi. Opet sam na početku i tako stalno, a imamo 60 nastavnika, naglasila je Sclaunich.

Ujedno je upozorila na loša nastavnička usavršavanja zaključivši da se ne radi o konkurentnom poslu te da je prisutan izrazito negativan pogled na nastavnika.