ČABAR – Sve su nam bliže izbori, a to znači da će sada krenuti, prije svega vrtuljak obećanja. Odjednom će sada biti svega za sve. Naravno, samo ako odaberete baš tu opciju koja jedina zna kako odjednom od horora stvoriti bajku. Oni skloni realnosti znaju kako neće biti baš tako lako doći ne samo do blagostanja, već i bilo kakvog napretka i to jednostavno stoga jer je danas, posebno u Gorskom kotaru, stanje teško. Sudbina je to koja ovaj dio Hrvatske prati odavna, a da tome jest tako potvrdio nam je Ivan Janeš, svojedobno zamjernik ministra prosvjete, dobitnik županijske nagrade za životno djelo te dugogodišnji predsjednik Matice hrvatske Ogranak Čabar. U svojim istraživanjima prošlosti čabarskog i goranskog područja on je u dokumentu nazvanom »Spisi saborski Sabora kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije od godine 1861.« naišao na vrlo zanimljiv prijedlog narodnog zastupnika Tomislava Padavića koji već tada razmišlja kako spasiti Gorski kotar od očevidne propasti.

Tko traži – dobije

Zastupnik Padavić u tekstu pisanom prije više od 150 godina napisao je:

– Visoki Sabore! Jedan dio naroda županije riečke, t.j. žiteljstvo kotara Čabarskog, Delničkog i Ravnogorskog, doselio se u onaj prediel naše domovine pod pogodbom: da se njemu za domaće potrebe lies t.j. daske (šindole) i ostala za krovove potrebita gradivna drva – zatim brvna za ostenke i podove – goriva drva, i za cestovne svrhe potrebiti lies besplatno od dotičnih gospoštinskih šumah davati imadu.

Pravo ovo naroda neprekidno trajaše od doselenja njegovog tja do godine 1836; kadno plemstvo, bez privoljenja i saslušanja naroda to pravo ukine, te time prisili tamnošnje žiteljstvo na kupovanje gore pomenutog gradivnog liesa, za veoma veliku cienu.

Ivan Janeš

S razloga dakle: što narod, bez njegovog dozvoljenja u najnovije vrieme nepravedno, kroz tada gospodujuće plemstvo, prava svog lišen bieše, i s razloga nadalje: što u onom predielu naše otačbine obće poznata neplodovitost zemaljah, pučanstvu u tako veliko siromaštvo i oskudicu strmoglavi, da si uz nametnuti cienu, niti nuždnog liesa za sam popravak kućah, a kamoli za sasvim novu sgradu, pribaviti nemože – nego prisiljeno u zimsko doba zavičaj svoj ostaviti i otići u daljnje krajeve na radnju, za moći laglje i sebe i svoju obitelj uzdržavati – predlažem dakle: da bi se visoki sabor trojedne kraljevine za povratak onih pravah, na temelju kojih se tamnošnje žiteljstvo u onaj prediel naselilo, naimre besplatno davanje iz gospoštinskih šumah gradjevnog liesa, kano daskah i ostalog za krovove – brvnah za ostenke i podove, gorivih drvah – nuždnih za cestovne gradnje, a u obće za sve potrebite gospodarstvene svrhe zakonom čim skorije izjaviti blagoizvolio, te tako jedan dio naroda iz očevidne propasti izbavio, zapisao je u Zagrebu 31. svibnja 1861. godine zastupnik Tomislav Padavić.

Nekad bilo

Komentirajući ovaj 165 godina star pokušaj pomoći ljudima koji žive na goranskom području Janeš govori kako spomenuti zastupnik ističe kako su se ljudi u nenastanjene dijelove Gorskog kotara doseljavali pod nagodbom da za svoje potrebe besplatno dobivaju drvnu građu za gradnju kuća, drvo za ogrjev i za gradnju cesta i infrastrukture.

– To pravo Gorani su neprekidno koristili od doseljavanja do godine 1836. kada im ga tadašnje plemstvo ukida bez privole i saslušanja naroda. No, i tadašnje plemstvo i države imale su neke pogodnosti iz goranskih šuma za Gorane. Pa i do nedavno bilo je za Gorane jeftinije drvo za ogrjev i pomoć u građi za gradnju kuća. Primjerice nekadašnja Općina Čabar je za gradnju kuća davala 30 »kubika« oblovine. Tim je gore i tužnije stanje danas, smatra Janeš.

Igra vremena

Naravno, predstojeći izbori lokalnog su karaktera pa poziva i obraćanja aktulnom hrvatskom Saboru neće biti onoliko koliko će to biti kad krenu stranački izbori. No, već bi i sada oni koji budu najuspješniji u devet goranskih općina i gradova trebali činiti sve da privole »plemstvo« na »saslušanje naroda« te da se iz »dotičnih gospoštinskih šumah«, ili nekih drugih izvora, stvore uvjeti da se »čim skorije« zakon »izjaviti blagoizvoliti, te tako jedan dio naroda iz očevidne propasti izbaviti.« U suprotnom stanje će i dalje biti takvo da će zbog »obće poznate neplodovitosti zemaljah« pučanstvo i dalje živjeti u velikom siromaštvu i oskudici te biti prisiljeno »zavičaj svoj ostaviti i otići u daljnje krajeve na radnju, za moći laglje i sebe i svoju obitelj uzdržavat.«