RIJEKA – Što s poduzećem nakon odlaska u mirovinu: prepustiti djeci, prodati ili nešto drugo – tema je radionice o prijenosu poduzeća koja je danas održana u Rijeci, a na kojoj je uvodno predavanje održala Mirela Alpeza, direktorica Cepora – Centra za politiku razvoja malih i srednjih poduzeća i poduzetništva.

Nedovoljna podrška

Procjena je da u EU-u godišnje oko 450 tisuća poduzeća s 2 milijuna zaposlenih prolazi kroz prijenos poslovanja te da se u trećini poduzeća tom procesu ne pristupa na odgovarajući način zbog čega se godišnje gubi oko 600 tisuća radnih mjesta. Alpeza je skrenula pažnju na to da je tema prijenosa poslovanja posebno važna za Hrvatsku zbog velikog broja poduzetnika koji su pokrenuli svoje pothvate 1990-ih i koji se približavaju umirovljenju.

– Sada, nakon 30-ak godina, imamo taj jedan veliki val poduzeća čiji vlasnici se prvi puta suočavaju s pitanjem što napraviti s poduzećem, a ne postoji dovoljno podrške niti razine svijesti o tome koliko je to složen proces. Europska komisija se ovom temom bavi od ’94. i otad prate što su zemlje članice napravile da pruže podršku poduzetnicima u tom procesu. Bez obzira što vani imaju komore, konzultantne i ostalu podršku, i dalje trećina poduzeća u tom procesu propada. Svjesni su da to može značiti gubitak radnih mjesta i to je razlog zašto EU daje upute članicama. Mi smo još daleko od toga da se poduzetnici znaju kome obratiti, no ovo je korak unaprjeđenju okruženja, kaže Alpeza.

Pokloniti ili naplatiti

Rekla je i da je kod nas uvriježeno da se o prijenosu poduzeća misli samo kad se odlazi u mirovinu, dok u razvijenim zemljama nije tako, odnosno ta se tema nameće i kad se ljudi odluče baviti nečim drugim, vide neku drugu priliku za investiranje, odnosno naprosto žele iz nekog biznisa izaći. Ima različitih situacija, preseljenje, bolest… Bitno je donijeti odluku tako da je prihvate zaposlenici, kupci i dobavljači, rekla je.

– Kad imate prijenos na djecu, u našim je krajevima uobičajno da se firme poklanjaju djeci, dok je u Belgiji, Nizozemskoj uobičajeno da se firme prodaju djeci. Naravno, to ne znači prodaju kao da prodajemo nekome izvana pa ćemo se žestoko ispregovarati, nego je kompromis, i u smislu vremena i cijene, ali je ipak osjećaj odgovornosti drukčiji ako dijete na neki način preuzme rizik. Jer, suština poduzetništva i jest preuzimanje rizika, a djeca kojima su firme poklonjene, onda nemaju nužno uvijek taj osjećaj, opisala je Alpeza. Istaknula je i važnost usluge koju pruža Hrvatska udruga za medijaciju, jer primjerice u Austriji i Njemačkoj medijatori su najviše prisutni u obiteljskim poduzećima.

Mir u kući

– To su tehnike, alati u komunikaciji, koji unose reda u razgovor. Samom činjenicom da je u razgovoru prisutna i strana osoba, koja nema nikakve veze ni s kim u obitelji, utječe na to da su ljudi onda jednostavno malo pristojniji i drugačije se obraćaju jedni drugima, opisala je Alpeza. Na radionici je govorio i Boris Popović iz Alarm automatike, koji je rekao da nikada nije prerano početi s procesom pripreme društva za prijenos jer se tako umanjuju rizici i prevenirajuproblemi. Što je poduzeće uređenije, ono puno više vrijedi, odnosno, što je posloženije, to ga je lakše kasnije ili prodati ili preuzeti. Vani poduzetnike, kada prijeđu 55 godina, država već pita što namjeravaju s tvrtkom. To se sustavno rješava, jer u suprotnom nosi rizik i za društvo, rekao je Popović, koji je dao primjer svoje tvrtke, u kojoj su, kazao je, još 2007. krenuli s pripremanjem opcija i profesionalizacijom firme. O tome kako izgleda transakcijski proces, kako prenijeti poslovanje na zaposlenike i kako procijeniti vrijednost malog poduzeća govorili su iskusni savjetnici Dušan Banović i Nikola Oršanić. Radionicu je organizirao HAMAG BICRO u suradnji s CEPOR-om. Partner CEPOR-a u organizaciji radionice je Data-Link Unija Consulting.